Kako se svijet suočava sa sve više paralelnih kriza, nekih naizgled nepovezanih, a nekih sasvim očito povezanih, red je zapitati se kako bi točno daljnja eskalacija svih tih sukoba dovela do trećeg svjetskog rata i kako bi se on odvijao. Newsweek je razgovarao s nekoliko vojnih eksperata koji su označili glavne svjetske neuralgične točke i aktere koji bi takav rat mogli započeti i voditi.
Europske nacije trenutačno se ponajviše pripremaju za potencijalni sukob s Rusijom, koji može biti totalni rat, ali moguć je i izgledniji scenarij, manje očit, u kojem se koriste dobro uhodane tehnike osmišljene za potkopavanje stabilnosti između država članica.
"Rusija se priprema za rat sa Zapadom", rekao je iskreno Bruno Kahl, šef njemačke Savezne obavještajne službe krajem studenog.
Umirovljeni kontraadmiral Mark Montgomery i bivši vršitelj dužnosti ministra obrane James Anderson rekli su da će svaki veći rat gotovo sigurno proizaći iz napetosti između pet glavnih igrača: Rusije, Kine, Sjeverne Koreje, Irana i Sjedinjenih Država.
Kako će se to odvijati, ovisi o brojnim čimbenicima, kao što je mjesto na kojem sukob počinje i koji je povod, što bi oblikovalo način na koji svi glavni akteri i saveznici reagiraju na ono što će biti iskra sukoba.
Što bi moglo izazvati treći svjetski rat?
Anderson naglašava Baltik ili Poljsku kao potencijalna žarišta koja bi Rusija mogla zapaliti s NATO-om, a što bi zapravo bilo proširenje rata u Ukrajini, koji bi postao pravi globalni rat.
Bliski istok je u kaosu još od 7. listopada 2023. i izraelskog rata s iranskim posrednicima Hamasom i Hezbolahom, a što je neki dan prouzročilo i pad 50-godišnjeg režima obitelji Asad u Siriji. No svemu tome unatoč, Anderson smatra da Izrael neće povući poteze koji bi u toj regiji izazvali širi sukob.
Jednako tako vjeruje u mudrost tajvanskog vodstva, koje sigurno neće nepromišljeno proglasiti neovisnost, što bi bio prelazak crvene linije za Kinu.
Montgomery pak vidi Rusiju kao glavnu figuru koja bi mogla izazvati rat širih razmjera jer je umiješana i u manje sukobe u Gruziji i Srbiji.
"Putin pomiče granice sa Srbijom... i Bosancima i Republikom Srpskom, snažno gurajući tamošnji sukob. Također se žestoko okomio na Gruziju i tjerao je gruzijsku vladajuću stranku da se sve više odriče svog identiteta u EU-u, do točke u kojoj su prošlog tjedna objavili da više neće težiti EU-u još četiri godine", rekao je Montgomery.
Smatra da se Putin mnogo manje boji riskirati, što povećava "vjerojatnost krize ako on pogrešno procijeni stvari ili ako ljudi pretjerano reagiraju na njega i to brzo eskalira, a to je vjerojatno područje rizika broj jedan".
Koje bi države bile umiješane u treći svjetski rat?
Ono oko čega se svi sugovornici slažu jest da bi bilo kakav sukob doveo do snažnije suradnje osovine "zlonamjernih aktera", koji uključuje Rusiju, Kinu, Sjevernu Koreju i Iran.
Peking, Pjongjang i Teheran već su pokazali svoju suradnju u pružanju potpore Rusiji u njezinoj invaziji na Ukrajinu: Sjeverna Koreja rasporedila je trupe na prve linije nakon što je već opskrbila Moskvu streljivom jer su joj se zalihe smanjile nakon dvije godine intenzivnih borbi. Iran je opskrbljivao Rusiju bespilotnim letjelicama, a Kina je kupovala rusku energiju kako bi spriječila kolaps svoje ekonomije zbog zapadnih sankcija.
Rusija i Kina također su članice dviju trgovinskih skupina, gospodarskog bloka BRICS i Šangajske organizacije za suradnju, a što je povećalo gospodarske veze između dviju nacija.
"Ukrajina se ne bori protiv jedne zemlje. Ukrajina se bori protiv četiri zemlje: bore se protiv iranskih dronova svake noći. Bore se protiv sjevernokorejskog topništva. Tu su sjevernokorejske trupe, a to se čini kao najveća stvar. I Iran i Sjeverna Koreja daju neke balističke rakete ili dijelove balističkih raketa, a Kina u potpunosti podupire rusko gospodarstvo, tako da rusko gospodarstvo još uvijek živi dok crpi prirodne resurse, naftu i prirodni plin, i troši 40 posto državnih sredstava na Ministarstvo obrane", rekao je Montgomery.
Uz te glavne igrače, oba stručnjaka istaknula su važnost NATO-a i Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (Quad), koji čine Australija, Indija, Japan i Sjedinjene Države.
"Točnije, uključio bih velike igrače: Njemačku, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italiju, Poljsku, a, ovisno o tome gdje dolazi do napada, vjerojatno bi Baltik također bio najteže uključen", rekao je Anderson.
"Što se tiče uključenosti u Indopacifik za scenarije koji uključuju Tajvan, Japan bi gotovo sigurno bio uključen u određenoj mjeri budući da ondje SAD ima toliko baza. Australija je signalizirala da bi vjerojatno također podržavala Sjedinjene Države ako bi Kina izvršila invaziju na Tajvan."
"Moglo bi se zamisliti da se države poput Indonezije i Malezije uključe s obzirom na njihov zemljopisni položaj... Filipini bi također mogli biti uvučeni u nekom svojstvu ako bi Kinezi ciljali na našeg saveznika iz sporazuma. U sjevernokorejskom scenariju moglo bi doći do eskalacije Japana jer bi Pjongjang mogao napasti tamošnje američke baze", rekao je Anderson te istaknuo da SAD ima 28.000 vojnika na Korejskom poluotoku.
Hoće li SAD proglasiti mobilizaciju za treći svjetski rat?
U slučaju da izbije sukob velikih sila, to bi vjerojatno ovisilo o duljini i intenzitetu rata.
"Ako dođe do dugotrajnog sukoba na globalnoj razini, mislim da je vjerojatno da će mobilizacija biti ponovno uspostavljena", rekao je Anderson pa naglasio "dugotrajnu" prirodu sukoba za uvođenje nove mobilizacije, što znači jedan sukob koji traje mnogo mjeseci ili godina.
Montgomery ističe da će do mobilizacije doći samo u dugotrajnom sukobu koji traje godinama te tvrdi da je američka vojska "dimenzionirana za snagu s kojom se trenutačno možemo nositi".
"Mislim li da ćemo pokrenuti novačenje kako bismo dobili zamjenske vojnike? Da, ali mislim da to neće zahtijevati novačenje na isti način. Ako se nešto proteže na dvije, tri, četiri godine, onda da, ali ako je na godinu ili manje, onda mislim da mobilizacija nije rješenje."
Koliko bi vremena bilo potrebno da se oporavimo od nuklearnog rata?
Najstrašniji dio mogućeg trećeg svjetskog rata je mogućnost da sukob eskalira do nuklearne detonacije. Uvriježeno je mišljenje da bi treći svjetski rat zahtijevao nuklearni sukob, ali oba stručnjaka su savjetovala da se nuklearno oružje neće odmah upotrijebiti, a čak i ako bude korišteno, vjerojatnije će uključivati taktičko oružje koje bi ograničilo njegov utjecaj.
Stručnjaci su ukazali na opetovane prijetnje Rusije da će upotrijebiti nuklearno oružje, ali nevoljkost da se poduzmu koraci prema stvarnom postavljanju oružja kao dokaz da su velike sile i dalje svjesne pune cijene prelaska takve crvene linije. Putinove nuklearne prijetnje u Ukrajini bile su, barem dosad, "blefovi", rekao je Anderson.
"U kontekstu trećeg svjetskog rata, nuklearno oružje vjerojatno bi u kasnijim fazama koristile zemlje koje se osjećaju očajno, koje osjećaju da im je egzistencija ugrožena i koje će misliti da nisu imale druge mogućnosti", rekao je Anderson.
Montgomery je dodao da bi se svaka potencijalna američka uporaba nuklearnog oružja vjerojatno dogodila kao "odgovor", a ne kao prvi udar.
"Jednostavno ne mislim da bismo bili prvi. Onda dolazi to pitanje kada bi ih Kina ili Rusija ponovno koristile. Vladimir Putin pokazao je najveću sklonost preuzimanju rizika od svih čelnika koje smo spomenuli", rekao je Montgomery.
Oba su se stručnjaka složila da bi to koliko dugo će biti potrebno da se svijet oporavi od bilo kakvog nuklearnog sukoba "u potpunosti ovisilo o opsegu korištenja: masovna uporaba, masovno vrijeme ili ograničena uporaba, taktičkog nuklearnog oružje, samo ograničeno vrijeme".
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
