Nemojte se toliko usredotočiti na Ukrajinu da ne primijetite ozbiljne prijetnje europskoj sigurnosti koje se stvaraju u Libiji. To je poruka koju Italija i Grčka bezuspješno pokušavaju prenijeti svojim saveznicima u EU-u i NATO-u.
Broj migranata iz Libije ponovno raste, i to u vrijeme kada je Rim sve zabrinutiji zbog rastućeg utjecaja Rusije u nestabilnoj sjevernoafričkoj naciji, koji se ostvaruje isporukom oružja i potencijalnom novom pomorskom bazom u sjeveroistočnoj luci Tobruk, piše Politico.
Atena je također poslala dva ratna broda da patroliraju uz obalu Libije kao odgovor na porast migracija i zabrinutost da njezin najveći suparnik, Turska, surađuje s Libijcima na podjeli Mediterana na pomorske zone za istraživanje energije. Zone polažu pravo na vode južno od grčkog otoka Krete, što Atena smatra ilegalnim prema međunarodnom pomorskom pravu.
Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani opisao je Libiju kao "hitno stanje koje Europa mora zajedno riješiti", ali europski pokušaj postizanja određenog diplomatskog napretka prošli tjedan pretvorio se u farsu.
Povjerenik EU-a za migracije Magnus Brunner, u pratnji ministara iz Italije, Grčke i Malte, proglašen je personom non grata u Bengaziju, teritoriju istočnog libijskog silnika Khalife Haftara. Delegacija je optužena za neutvrđene prekršaje i naređeno joj je da ode.
"Ruska uloga u Libiji i dalje se širi, koristeći je kao središnje čvorište u svojoj afričkoj strategiji", upozorio je jedan diplomat EU-a i dodao da politički povezana mreža krijumčara u Libiji podržava strateške napore Rusije, pomažući Moskvi da zaobiđe sankcije i da migracije pretvori u oružje.
Italija i Grčka, međutim, znaju da će rješavanje problema složenog poput Libije, koja je više od tri puta veća od Španjolske, zahtijevati podršku velikih saveznika poput SAD-a i Francuske.
Međutim, do sada je odgovor tih saveznika bio razočaravajući.
Migracije ponovno na vrhu dnevnog reda
Grčka vlada u srijedu je najavila stroga nova migracijska pravila dok se bori s porastom broja dolazaka iz Libije na Kretu u jeku turističke sezone. Obavijestili su Europsku komisiju da obustavljaju obradu zahtjeva za azil na tri mjeseca za one koji u Grčku dolaze iz Sjeverne Afrike morem.
Oko 9000 ljudi stiglo je na Kretu iz Libije od početka godine, većina njih u posljednjih nekoliko tjedana, što je već gotovo dvostruko više nego za cijelu 2024. godinu.
Sveukupno je u prvom dijelu godine zabilježen porast ilegalnih prelazaka u središnjem Sredozemlju od 7 posto, gotovo svi su iz Libije, u usporedbi s ukupnim padom od 20 posto na svim ostalim glavnim rutama.
Grčke represije izazvale su i strahove u Italiji da će još više migranata biti prisiljeno u talijanske vode.
Rusi na vratima
Nedavno prikazivanje ruskog oružja u Bengaziju tijekom vojne parade pokazalo je sve veću bliskost Kremlja s Haftarom.
Rusija želi uporište u Sredozemlju, posebno nakon što su nove vlasti u Siriji raskinule Moskvi najam luke Tartus nakon pada Bašara al-Assada. Antonio Tajani redovito upozorava da je Libija najvjerojatnije odredište za zamjensku pomorsku bazu.
Prema izvješću novinske agencije Agenzia Nova, Moskva također želi instalirati raketne sustave u vojnoj bazi u Sebhi na jugu Libije, koju kontrolira Haftar, te usmjeriti rakete prema Europi.
Mnogi analitičari i diplomati skeptični su da je Moskva već u fazi usmjeravanja raketa prema Europi iz Libije. Ali čak i bez raketa Rusija već može koristiti nekoliko vojnih baza u Libiji za logistiku, "što bi teoretski moglo pogoditi Europu", rekao je Arturo Varvelli, viši politički suradnik Europskog vijeća za vanjske odnose.
Do sada je Rusija uglavnom koristila libijske baze za provođenje svojih operacija u ostatku Afrike, djelujući uglavnom putem Afričkog korpusa, uz podršku ruskog ministarstva obrane.
Među južnoeuropskim dužnosnicima također raste strah da bi Rusija uskoro mogla iskoristiti migracije iz Libije u reprizi hibridnog rata koji je pokrenula na istočnom frontu EU-a, kada je prisilila bliskoistočne izbjeglice preko bjeloruske granice u Poljsku.
Ipak, ne ide sve po ruskoj želji. Jedan od diplomata rekao je da troškovi rata u Ukrajini uskraćuju Afričkom korpusu sredstva potrebna za plaćanje libijskih milicija, stvarajući napetosti s njegovim posrednicima i Haftarom.
Karim Mezran, viši suradnik Atlantskog vijeća, rekao je da ne vidi da će Rusi preuzeti posao krijumčarenja migranata, ali da vidi kako Rusi govore ljudima: "Sad sam ja novi vladar, a vi samo slijedite moje naredbe."
Unatoč ozbiljnosti tih prijetnji iz Libije, Italija i Grčka bore se uvjeriti svoje saveznike da se angažiraju.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni razgovarala je o Libiji s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom na trosatnom sastanku u Rimu 4. lipnja.
Libija "je, naravno, tema od ključne važnosti i za Italiju i za Francusku", rekao je talijanski dužnosnik izravno upoznat s razgovorima između Pariza i Rima, naglašavajući "zajedničke zabrinutosti, posebno u pogledu sigurnosti, posebno s obzirom na ruski utjecaj, i migracija".
Talijanski dužnosnik, međutim, priznao je da postoje nijanse između stavova dviju zemalja o mogućim političkim rješenjima.
Libija se sve više dodaje na dnevni red diplomatskih foruma, ali u praksi se malo toga događa. Dok Italija očajnički želi podršku vojnog teškaša Francuske, ta tema jednostavno nije toliko važna za Pariz kao za Rim, pa čak i razotkriva nedavne francuske neuspjehe u Maliju i Nigeru.
"Za Italiju je pitanje Libije kratkoročno važnije nego za Francusku", rekla je Virginie Collombier, profesorica na Sveučilištu Luiss u Rimu i stručnjakinja za Libiju.
"Politički, francuska vlada nema puno interesa vikati protiv Rusije jer to naglašava neuspjehe francuske vlade", rekla je te napomenula da se Francuska postupno povlači iz afričkih zemalja u regiji Sahel, dok Rusija povećava svoju prisutnost.
A s obzirom na to da se SAD sve više okreće prema Pacifiku, postoji mala nada da će Washington uložiti mnogo političkog kapitala u stabilizaciju zemlje.
Najznačajnije je to što se u najnovijoj deklaraciji NATO-a, potpisanoj 25. lipnja u Haagu, Afrika čak ni ne spominje.
