Kada je uhićen Osama Elmasry Njeem u siječnju, izgledao je samo kao još jedan turist na odmoru u Europi. Ovaj 45-godišnjak upravo se vratio s nogometne utakmice Juventusa u Torinu kada su talijanske vlasti upale u njegov hotel i uhitile ga na temelju naloga Međunarodnog kaznenog suda (ICC) zbog optužbi za ubojstvo, silovanje i mučenje.
Prema ICC-u, Elmasry je bio dugogodišnji upravitelj jednog od najsmrtonosnijih libijskih zatvora. Vijest o njegovom uhićenju proširila se Libijom, a mnogi su se ponadali da je došlo vrijeme za privođenje pravdi jednog od moćnika odgovornog za kaos u zemlji, piše POLITICO.
No, ta se nada brzo rasplinula: Italija ga je tajanstveno pustila u roku od 48 sati – potez koji se sada pretvara u ozbiljan test odgovornosti u odnosima između premijerke Giorgie Meloni i ratom pogođene Sjeverne Afrike.
Ovu zapanjujuću odluku donijela je vlada koja se voli prikazivati kao beskompromisna prema organiziranom kriminalu, a što je izazvalo bijes među aktivistima, medijima i oporbom. Skandal je 28. siječnja poprimio još dramatičniji obrat kada je Meloni objavila da je pod istragom talijanskog pravosuđa zbog pomaganja i poticanja Elmasrijeve repatrijacije, zajedno s ministrom pravosuđa Carlom Nordiom i ministrom unutarnjih poslova Matteom Piantedosijem. Također se suočava s optužbama za zlouporabu položaja zbog korištenja vladinog zrakoplova za povratak ratnog zločinca u Libiju.
Trenutno su u tijeku početne faze već visoko politizirane istrage, a suci prikupljaju dokaze kako bi odlučili treba li slučaj nastaviti prema formalnom suđenju – iako se to čini malo vjerojatnim jer će konačna odluka biti u rukama parlamentaraca.
Dana 10. veljače ICC je pokrenuo istragu tražeći od talijanske vlade objašnjenje zašto je oslobodila Elmasrija umjesto da ga pošalje u Haag. Dan kasnije, 11. veljače, oporbene stranke podnijele su zajednički zahtjev za izglasavanje nepovjerenja ministru Nordiju nakon njegovih proturječnih obrazloženja za Elmasrijevo oslobađanje.
Il caso Elmasry također je izazvao žestoku reakciju Meloni, koja ga koristi kako bi pojačala svoju kampanju protiv talijanskog pravosuđa, koja se posljednjih mjeseci dodatno zaoštrila.
Istovremeno, ovaj slučaj otvara ozbiljna pitanja o tome koliko su talijanski dužnosnici spremni na prljave dogovore i kompromise kako bi zaštitili ekonomske interese u regiji pogođenoj ratom i korupcijom.
Dogovori i kompromisi
Od pada Muammara Gaddafija 2011., Libija je ostala podijeljena između suprotstavljenih administracija koje kontroliraju moćne milicije, što je zemlju učinilo podložnom vanjskom utjecaju – osobito iz Italije.
Italija je zadržala svoje veze s Libijom još iz fašističke ere, razvijajući velike energetske ugovore preko svoje vodeće naftne kompanije Eni i surađujući s paramilitarnim vođama u cilju kontrole migrantskih tokova prema Europi.
Nakon građanskog rata u Libiji, Italija je 2012. potpisala Tripolijsku deklaraciju, obvezujući se na podršku obnovi zemlje i obuci njezinih snaga. Godine 2017. tadašnji premijer Paolo Gentiloni potpisao je Talijansko-libijski memorandum, kontroverzni migracijski pakt kojim je financirana i opremljena libijska obalna straža. Unatoč zabrinutostima zbog kršenja ljudskih prava, pakt je automatski obnovljen 2019. i ponovno 2023.
Otkako je preuzela dužnost 2022., Meloni je dodatno ojačala te veze, potpisavši ugovor o plinu vrijedan 8 milijardi dolara 2023. i pokrenuvši strategiju 2024. za jačanje talijanskog utjecaja u Africi. Plan nosi ime Enrica Matteija, legendarnog osnivača Enija koji je 1950-ih transformirao tvrtku u "državu unutar države" koja je de facto vodila talijansku vanjsku politiku u Sjevernoj Africi. Danas Eni i dalje ima golemu moć, kontrolirajući 80 % libijske proizvodnje plina u 2024. godini.
Elmasry je predstavljao brutalnu stranu libijskih dužnosnika koji su se obogatili zahvaljujući prešutnoj podršci Zapada za status quo. Prema sudskim dokumentima koje je vidio POLITICO, on je došao na vlast boreći se protiv Gaddafijevih snaga 2011., kada je preuzeo kontrolu nad najvažnijom libijskom zračnom lukom, Mitiga, i pretvorio je u golemi pritvorski centar, gdje je ICC optužio njegove snage za silovanja, mučenja i kršenja ljudskih prava.
Ali za talijanske i zapadne dužnosnike, Elmasry je predstavljao nešto drugo: korisnog saveznika.
Pod njegovim nadzorom zatvor je postao ključni izvor obavještajnih podataka za strane vlade, pri čemu su špijuni redovito dolazili ispitivati zarobljene pripadnike Islamske države i druge radikalne zatvorenike.
Elmasry je, prema navodima, bio tražen posrednik, što je u njemu stvorilo "arogantno" uvjerenje da će biti siguran na europskom tlu, rekao je jedan libijski izvor upoznat s načinom djelovanja paramilitarnih vođa. "Oni žele ići na europske odmore, žele uživati u svom novcu", dodao je. Elmasry je također imao pristup Velikoj Britaniji te je posjedovao bankovne račune u Barclaysu i HSBC-u, prema sudskim dokumentima.
Mnogi su zbog toga njegovo brzo oslobađanje vidjeli kao simbol talijanskog blagog pristupa prema libijskim dužnosnicima.
"Italija mi je nanijela još jednu nepravdu"
Južnosudanski migrant Lam Magok Biel Ruei, koji tvrdi da je osobno pretrpio mučenje pod Elmasrijevim zapovjedništvom, podnio je tužbu protiv talijanske vlade, optužujući je za omogućavanje ratnih zločina.
Govoreći za POLITICO iz Rima, Ruei se prisjetio: "Udario me štapom. Skinuo mi je križ s vrata i udario me. Mučio me po nogama... i govorio svojim vojnicima da učine isto. Pokušao sam pobjeći."
Dodao je da Elmasrijev povratak u Libiju ohrabruje druge ratne zločince. "Kad su ga poslali nazad, Italija mu je dala moć da nastavi svoj posao – mučenje ljudi," rekao je, izražavajući zabrinutost za sudbinu drugih zatvorenika u Libiji.
POLITICO je pokušao kontaktirati libijsko veleposlanstvo u Rimu, kao i ministarstva pravosuđa i financija pod vladom u Tripoliju koju podupire UN, a kojoj Elmasrijeva paramilitarna organzacija, takozvane Snage za posebno odvraćanje (Rada), poluslužbeno pripada. Glasnogovornik ministarstva pravosuđa nakratko je odgovorio, ali je zatim prekinuo vezu i blokirao broj POLITICO-a kada je upitan za komentar o optužbama protiv Elmasrija.
Claudia Gazzini, stručnjakinja za Libiju u nevladinoj organizaciji Crisis Group za rješavanje sukoba, rekla je da je početno uhićenje Elmasrija od strane talijanskih vlasti dalo nadu običnim Libijcima.
"Mnogi Libijci nadali su se da će ovo (uhićenje) dovesti do neke vrste odgovornosti, ali to se nije dogodilo," rekla je.
"Poruka koju je njegovo puštanje poslala jest da postoji određeni stupanj nekažnjivosti i da će neke zemlje to podržavati," dodala je Gazzini.
Zbunjujuća objašnjenja
U svoju obranu, Meloni i njezini saveznici inzistirali su da Elmasry nema nikakve veze s vladinom migracijskom strategijom.
No to je samo dodatno zakompliciralo odluku da ga se vrati u Libiju, a za taj potez ponuđen je niz frustrirajuće nejasnih objašnjenja. Dana 28. siječnja, u videu u kojem je objavila da je pod istragom, Meloni je tvrdila da je Elmasrijev povratak bio nužan zbog "nacionalne sigurnosti".
Međutim, 3. veljače, dok je parlamentu podnosio izvješće o slučaju, ministar pravosuđa Nordio okrivio je ICC za puštanje Elmasrija, tvrdeći da su dokumenti koje su poslali bili kontradiktorni, većinom na engleskom i arapskom jeziku, te da ih je stoga bilo teško razumjeti. Kritičari teško vjeruju u ova objašnjenja.
Gazzini je izjavila da ju je iznenadila tvrdnja da je talijansko Ministarstvo pravosuđa imalo problema s razumijevanjem dokumenata, budući da su oni bili "jasni, s tek manjim tipfelerima".
Dodala je da je talijanska vlada, kao i druge države, prethodno procesuirala i odobrila ICC-ove naloge za uhićenje Libijaca te da su mogli jednostavno pričekati ispravak grešaka ili ponovno uhititi militanta čak i ako je došlo do proceduralnog propusta. Također je dovela u pitanje tvrdnju da je Elmasry predstavljao neposrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, kako je Meloni sugerirala, naglasivši da on nije terorist, već visokopozicionirani dužnosnik koji je u Italiju došao uglavnom kako bi gledao nogometnu utakmicu.
No, prema nekoliko visokih dužnosnika s kojima je razgovarao POLITICO, u političkim krugovima nema sumnje da je Elmasrijevo puštanje bilo rezultat zaštite ključnih odnosa s partnerima preko Mediterana, iako postoji priznanje da je cijela situacija loše vođena.
Meloni protiv sudaca i Haaga
Kroz cijelu aferu jedno je ostalo nepromijenjeno: Melonine žestoke kritike talijanskog pravosuđa.
Premijerka već dugo zauzima konfliktan stav prema sudstvu, a sve je započelo prošle godine napadima na suce u Rimu koji su odbacili vladin pokušaj da zadrži migrante u "povratnim centrima" u Albaniji. Ta pravna bitka dodatno je pojačala njezinu kampanju za reformu sudstva.
Taj "Trumpovski" pristup – negiraj i uzvrati udarac – sada je kulminirao u slučaju Elmasry.
U videu u kojem je objavila da je pod istragom, Meloni je pokušala povezati istražnog suca Francesca Lo Voija s neuspjelim slučajem protiv zamjenika premijera Mattea Salvinija, te insinuirala da postoji veza između Luigija Li Gottija, kalabrijskog odvjetnika koji je podnio prijavu protiv nje, i bivšeg premijera Romana Prodija iz lijevog centra.
Li Gotti, bivši desničarski aktivist koji je postao političar lijevog centra, odbacio je te tvrdnje, rekavši da je njegova prijava temeljena na novinarskim izvještajima o kaznenom djelu.
"Nikada nisam upoznao Prodija, a tužbu protiv Meloni podnio sam jer odražava politike koje su dovele do utapanja migranata kod južne talijanske obale 2023. godine, čemu sam osobno svjedočio," rekao je.
Posebno je upečatljivo to što je Meloni, u skladu s politikom SAD-a, pokazala prezir prema ICC-u, optužujući sud da je ciljao njezinu vladu izdavanjem naloga za uhićenje Elmasrija baš dok je bio na talijanskom tlu. Također je odbila podržati sud nakon što je Trumpova administracija uvela sankcije protiv Haaga.
Ovaj potez slijedi zabrinjavajući obrazac nepriznavanja Haškog suda. Nakon sastanka s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom 10. veljače, Salvini je dodatno osudio ICC zbog podizanja optužnica protiv Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta zbog navodnih ratnih zločina u Gazi.
"Ne poštivati ICC znači zanemariti ljudska prava," rekao je sudac Fabrizio Felice, član lijevo orijentirane udruge talijanskih sudaca Magistratura Democratica.
Unatoč kontroverzi, promatrači smatraju da istraga neće daleko stići. Napredak u postupku ovisi o odobrenju talijanskog parlamenta, kojim dominira Melonina koalicija, a koja je već uspješno prikazala cijeli slučaj kao politički napad.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
Za Dnevnik Nove TVBožinović o šokantnom incidentu u Velikoj Gorici: "Ne bih se htio miješati u posao unutarnje kontrole, ali slažem se s Vama"
-
Do srijedeAntiteroristička jedinica poslala važnu obavijest građanima: "Moguće su eksplozivne detonacije"
-
Incident na Dječjem fašnikuVIDEO Objavljena skandalozna snimka: Policajac nasrnuo na ženu koja je željela pomoći kćeri i slomio joj tri rebra
