POTRESNO Više od sat vremena ležala je u krvi i pravila se mrtva

Upozoravamo da je sadržaj teksta vrlo uznemirujuć.

Isobel Bowdery 22-godišnja djevojka iz Južne Afrike u trenutku terorističkog napada nalazila se u prepunoj dvorani Bataclan i uživala u koncertu rock grupe 'Eagles of Death Metal'. Svoje jezivo iskustvo opisala je u statusu na Facebooku.

STRAVIČNO Trenutak kada je u prepunoj dvorani Bataclan nastao pakao

'Mislite da se vama to ne može dogoditi. Bio je to samo još jedan izlazak petkom. Svi su se smijali i plesali. Kada je u dvoranu ušao muškarac i počeo pucati, svi smo mislili da je to tek dio showa. To nije bio samo teroristički napad, bio je to masakr. Desetak ljudi ubijeno je pred mojim očima, pod je postao krvavi bazen. Krici muškaraca koji su u rukama držali mrtva tijela svojih djevojaka odjekivali su malom koncertnom dvoranom', započinje Isobel svoju stravičnu ispovijest.

'Šokirana i sama, ležala sam na podu više od sat vremena među ljudima koji su gledali beživotna tijela svojih najdražih. Zadržavala sam dah, pokušavajući ostati nepomična i ne plakati, ne dozvoliti tim muškarcima da vide ono što su željeli - strah. Ja sam nevjerojatno sretna što sam preživjela. Mnogi drugi nisu'.

MINUTE UŽASA Obračun policije i terorista uhvaćen kamerom

'Kao preživjela, imam priliku govoriti o pravim junacima. Od muškarca koji me spasio, policajca koji je spasio mnoge, od para čije zadnje riječi ljubavi održavaju moju vjeru u dobro na ovom svijetu, od potpunog stranca koji me tješio 45 minuta kada sam mislila da je moj dečko među poginulima, od žene koja je otvorila svoja vrata preživjelima, od prijatelja koji mi je pružio zaklon i nabavio novu odjeću jer je moja bila krvava, do svih vas koji ste poslali svoje poruke, vjerujem da ovaj svijet može biti bolji', napisala je Isobel.

'Prošle noći životi mnogih zauvjek su promijenjeni i na nama je da budemo bolji ljudi. Živimo živote o kojima su sanjali svi oni koji su poginuli i koji ih nikada neće moći ispuniti. Počivajte u miru anđeli. Nikada nećete biti zaboravljeni'. Tim riječima Isobel je završila svoju potresnu ispovijest.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.