Vijeće u prvostupanjskoj presudi nije navelo invaziju kao ključni element okupacije, stranom silom proglasio je HVO koji je bio konstitutivni dio legalnih vojnih snaga BiH koji je u skladu s ustavim BiH 1993. organizirao obranu na lokalnoj razini na prostoru Herceg-Bosne i kojeg je i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović priznao kao legitimni dio oružanih snaga BiH, kazao je pravni zastupnik Dan Ivetić.
Pročitajte i ovo
Nema strane sile, nema invazije i nema okupacije, pa čitav koncept propada, kazao je Ivetić dodajući da je jednako neutemeljeno vijeće u presudi zaključilo i o postojanju međunarodnog oružanog sukoba tijekom 1993. u BiH uz umiješanost Hrvatske.
Hrvatska je u tom razdoblju opskrbljivala oružjem Armiju BiH, na snazi je bio sporazum o prijateljstvu i suradnji pa bi se logikom vijeća moglo zaključiti i da je Armija BiH djelovala kao okupacijski agent Hrvatske na teritoriju BiH, dodao je Ivetić.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana-Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta barem djelomično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.
Ivetić je kazao i kako je u presudi pogrešno utvrđena odgovornost Ćorića jer dokazi pokazuju da je poduzimao sve potrebne korake koji su mu bili na raspolaganju da spriječi kaznena djela te da nema nikakvih dokaza o njegovoj namjeri sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu.
Tužiteljstvo je poručilo da vijeće nije počinilo nijednu pogrešku u presudi koja bi dovela u pitanje Ćorićevu odgovornost za zločine. (Hina)
