Tesco pun kupaca (Foto: AFP)
Tesco pun kupaca (Foto: AFP)

Britanci su saznali što je pregovarački tim složio u nacrtu sporazuma za izlazak iz Europske unije. Ali pojedine segmente sigurno će osjetiti u svakodnevnom životu. Poneki idu toliko daleko da pripremaju zalihe hrane, a stanovnici na irsko-britanskoj granici prisjećaju se ne tako davno crnih dana.


Britanski građani zasigurno će na vlastitoj koži osjetiti brojne promjene izlaskom Velike Britanije iz Europske unije.

Prema istraživanju organizacije IGD, dva posto britanskih kupaca reklo je da pravi zalihe hrane ususret brexitu. Facebook grupa naziva ''48% preppersa'', prema postotku ljudi koji su 2016. glasovali za ostanak Velike Britanije u Europskoj uniji, predlaže skupljanje sve više stvari. Čak su i objavili dokument ''Zajedno se pripremimo'', piše BBC.

Preporučuju da se u kući drže nekvarljive namirnice, koje se mogu brzo pripremiti i za to im ne treba puno vode.

Glasnogovornik ministarstva za izlazak iz Europske unije nedvosmisleno kaže da ljudi ne bi trebali biti zabrinuti, naglašavajući da se vlada priprema za potencijalne scenarije, ali da među njima nije stvaranje zaliha hrane, a to ne bi trebali raditi ni stanovnici.

''Velika Britanija ima snažnu razinu sigurnosti hrane temeljenu na različitim izvorima, među kojima je i domaća produkcija i uvoz iz trećih zemalja. To će se se nastaviti neovisno o tome hoćemo li napustiti EU s dogovorom ili bez njega'', stoji u priopćenju ministarstva.

Vjenčani buketi mogli bi zapeti na granici

Velika Britanija u mnogome se oslanja na uvoz. Ne samo hrane nego i brojnih drugih proizvoda. Među njima je i cvijeće o kojem se raspisao The New York Times u članku naziva: ''Britancima bi vjenčano cvijeće moglo 'zapeti' na granici''.

Yme Pasma, šef operative Royal FloraHolland, nizozemskog pogona za distribuciju cvijeća kaže da milijarda funti vrijednog cvijeća godišnje iz njihovog pogona ide u Veliku Britaniju. Ali kada sljedeće godine u ožujku Velika Britanija izađe iz Europske unije, neće više biti dio istog tržišta. Sve će to zakomplicirati papirologiju, poskupiti cijeli proces i trebat će zaposliti više ljudi da odrađuje taj posao.

Nakon brexita, Velika Britanija morat će pregovarati vlastiti dogovor s primjerice Kenijom iz koje dolazi brojno cvijeće u Nizozemsku, a s kojom Europska unija već ima dogovor. Dok se to ne dogodi, cvijeće iz Kenije Britanci će odjednom plaćati mnogo skuplje. A cvijeće je samo jedan od mnogih primjera uvoza proizvoda.

Odjednom više nisu atraktivni radnicima s vještinama

No, nije samo roba problem s kojom se prilikom uvoza susreću Britanici. ''Istraživanje je pokazalo da se 90 posto poslodavaca u Velikoj Britaniji bori s pronalaskom radne snage, a dvije trećine poslodavaca vjeruje da će se problem s pronalaskom zaposlenika koji imaju tražene vještine ili ostati isti ili se čak pogoršati'', piše Independent.

Posebno je pogođen građevinski sektor, u kojem nikad nije nedostajalo više radnika. ''Bez vještih radnika iz EU, nedostatak vještina bit će još daleko gori, a nije u ničijem interesu da oteža ovom sektoru s uvođenjem nefleksibilnog imigrantskog sustava'', rekao je Brian Berry iz udruge građevinara.

Crna prošlost ponovno kuca na irska vrata

Dva susjedna grada Strabane (koji se nalazi u Sjevernoj Irskoj) i Lifford (smješten u Republici Irskoj), izgledaju prilično obično. Oba imaju primjerice bar, kuće s crvenim ciglama, crkvu, glavnu ulicu…

Međutim, nešto ove gradove čini vrlo posebnima. Njihovi stanovnici pribojavaju se kako će izgledati njihova budućnost nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije, jer ponovno uvođenje granice podsjeća ih na ne tako davna prošla crna vremena.

Granica između Sjeverne Irske i Irske proteže se na 500 kilometara, a odluke koje donesu pregovarači imaju prave posljedice po ljude koji ondje žive. Granica je za sada nevidljiva. Ljudi je prelaze kako bi išli u šoping, šetali, trčali…

Do 1998. godine ljudi ondje nisu mogli putovati slobodno, na granici je bila vojska, a morale su se plaćati i carine. Kieran Kennedy, direktor u lokalnoj tvrci sportskom opremom koja zapošljava najviše ljudi u toj regiji i smještena je u Strabaneu, prisjetio se da iako je udaljenost između gradova samo nekoliko kilometara, tada je trebalo nekoliko sati da se granica prijeđe. ''Bilo je to putovanje iz noćne more'', rekao je.

Tvornica u kojoj radi smještena je s britanske strane, ali ima pogone i u Republici Irskoj. Proizvodi još u proizvodnji cirkuliraju između obje zemlje i to do osam puta po komadu robe, do njezinog potpunog završetka. Pola zaposlenika također prelazi granicu kako bi došli na posao, objavio je Deutsche Welle.

''Kad se granica otvorila, naša je kompanija procvjetala'', rekao je Kennedy. Zbog brexita su za svaki slučaj kupili zemlju u Irskoj, kako bi pogon iz Velike Britanije premjestili na teritorij Europske unije. A to nije jedina tvornica koja funkcionira na obje strane granice i kojoj bi zatvaranje granice bio veliki udarac.

No, pitanje granice nije samo pitanje profita. Mnogi se stanovnici s užasom prisjećaju dana kada je između Sjeverne Irske i Irske postojala granica. U sukobima zbog granice od kraja 1960-ih do mirovnog sporazuma 1998. poginulo je više tisuća ljudi, pola od njih bili su civili.

''Nadlijetali su policijski helikopteri, letjeli su jako nisko. Mogle se se čuti pucnjave. Kada bi vidjeli da prilazi policija, pripremili bismo se i, ili se pridružili napadima ili ih započeli. Bojimo se da bi se nasilje moglo vratiti. Ne bih volio da moja djeca prolaze ono što sam ja prolazio'', rekao je Ciaran Gallagher, iz obitelji irskih nacionalista.