Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Teheran bi se morao pouzdati u asimetrične mjere protiv Saudijske Arabije, dok im ruski protuzračni sustav poput S-300 ne postane dostupan.


Napetosti između Saudijske Arabije i Irana pojačane su uvelike, kako zbog kompleksne situacije u Siriji te Iraku, kako i zbog međusobnih netrpeljivosti, koje imaju dugogodišnje korijene. No u svemu tome, Saudijska Arabija, koja je vojno-tehnološki nadmoćna, nema nužno i svu prednost na Iranom.

Vezani članci Američka vojska u Zadru - 2 Impresivne slike iz Zadra: Američka vojska stigla u Hrvatsku, imaju poseban razlog Slika nije dostupna Ratni brod tukli iz sve snage, ali je svejedno 12 sati odbijao potonuti

Naime, Teheran bi mogao iskoristiti svoje ograničene vojne resurse na lukaviji način kako bi poravnali tu vojno-tehnološku neujednačenost. Zbog sankcija koje su nematnute Iranu, Teheran bi se morao pouzdati u asimetrične mjere protiv Saudijske Arabije, dok im ruski protuzračni sustav poput S-300 ne postane dostupan.

Kad bi i došlo do izravne konfrontacije između Irana i Saudijske Arabije, evo pet oružja kojih bi se Saudijci itekako trebali pribojavati, a koje bi Teheran mogao iskoristiti efikasno protiv njih.

Postrojba Quds

Dok to nije oružje per se, elitna postrojba Iranske revolucionarne garde, Quds, vjerojatno je najefektivnije oružje koje bi Teheran mogao iskoristiti protiv Saudijske Arabije. Ta postrojba broji 15.000 vojnika, a ta je sjenovita specijalna postrojba zagorčavala život američkim trupama u iraku tijekom dugogodišnje okupacije te zemlje od strane SAD-a, nakon drugog Zaljevskog rata, piše National Interest.

Pripadnici Qudsa uvježbavali su šijitske pobunjenike i opskrbljivali ih naoružanjem koje su kasnije koristili protiv američkih snaga, među kojima su najefektivniji bili takozvani eksplozivno formirani penetratori (EFP), koji su mogli probiti oklop čak i od M1A1(A2) Abrams američkog tenka. Na vrhuncu rata u Iraku, EFP-ovi su bili uzrokom petine svih američkih žrtava u toj zemlji.

Možda i najvažnija činjenica jest ta da Quds djeluje globalno te da su napali i saudijskog veleposlanika u SAD-u, unutar SAD-a. Trenutno, Quds se bori protiv džihadista Islamske države u Iraku i Siriji.

Balističke rakete

Iran ima pregršt balističkih raketa kojima može napasti mete udaljene i 4000 kilometara. Tu je raketa Emad, koju pogoni tekuće gorivo, zatim čitava obitelj Shabab balističkih raketa, čija najvnovija varijanta Shabab-4 ima domet oko 4000 kilometara te naposljetku, iransko najpotentnije balističko oružje su rakete na kruto gorivo i s dvije faze djelovanja, zbog kojih ih je vrlo teško uloviti.

Najopasnija od tih raketa jest Sejil 3, a ona navodno ima tri faze djelovanja i maksimalan domet od 4000 kilometara.

Plovila za brzo djelovanje

Saudijska Arabija ovisi o izvozu nafte, a Iran to može iskoristiti pokušajem zatvaranja Hormuškog tjesnaca ili remećenjem brodskog prometau Perzijskom zaljevu, što su već jednom pokušali napraviti u takozvanim ratovima tankera iz 1980-ih godina.

Tijekom eventualnog mogućeg sukoba, iranska mornarica mogla bi napasti saudijske brodove i luke dobro naoružanim brzim čamcima te na taj način prouzročiti veliku štetu.

Podmornica Ghadir

Dizajnirana za djelovanje u plitkim vodama Perzijskog zaljeva, Iran bi mogao koristiti mini podmornice Ghadir klase za napad na saudijske brodove i luke ili pak prebaciti nekolicinu komandosta koji bi djelovali duboko iza neprijateljskih linija.

Isto tako, te bi podmornice mogle postavljati i podvodne mine, tiho i neopaženo.

O tim podmornicama, zapravo s ene zna puno, samo se pretpostavlja da mogu težiti do 120 tona i da su dužine oko 25 metara. Maksimalna brzina ima je 11 čvorova, a cijena izrade manje od 20 milijuna dolara, što je jeftino i potencijalno je moguće da Iran izgradi značajnu silu tih podmornica, bez trošenja ogromne količine novca.

Krstareći projektil Soumar

Vjeruje se da je Iran razvio krstareći projektil nazvan Soumar, kojem je maksimalan domet oko 3000 kilometara. Taj bi projektil mogao biti razvijen na bazi ruskog Kh-55, odnosno reverzibilnim inženjeringom. No ipak, Teheran nema tehnologiju za repliciranje motora Kh-55, ali čak i sa slabijim motorom, ta bi krstareća raketa predstavljala veliki izazov za Saudijce. Naravno, ako taj projektil uopće i leti.