Roditeljima te djece rečeno je kako su rođena mrtva i oni ih nisu otada vidjeli. Da stvar bude gora, stotine djece jednostavno su izgubljene na putu od bolnice prema pogrebniku, a ta je činjenica neke roditelje ostavila da 40 godina tragaju za pravom istinom!
'Kada smo tražili da vidimo bebu, da je identificiramo, odbili su i rekli da smo mladi, da ćemo imati još djece. Odmah sam sumnjala da se nešto dešava. Međutim, vi ste pojedinac i normalno da niste mogli da se izborite, a niste ni educirani da biste znali što je u pitanju', priča za RTS Mirjana Novokmet, čija je novorođena beba proglašena mrtvom još 1978. godine. U potrazi za istinom roditeljima pomaže i pučki pravobranitelj Saša Janković.
Prema Jankovićevim riječima, bolnice i matične službe na upit o toj temi vrte vrlo čudnu priču o gubitku i nestanku dokumentacije, kao na primjer u poplavama i sl., bez obzira što su ti isti dokumenti kasnije pronađeni. Dodaje kako bez dodatne istrage nitko ne može reći da su ta djeca uistinu i mrtva, jer se ne zna za njihov grob, a niti njihovim roditeljima nije omogućeno da se adekvatno oproste od njih. Povrh svega, ne zna se niti tko je potpisivao obdukcijske izvještaje. 'U nekim slučajevima majke su potpisivale određene dokumente za koje danas ne znaju, niti ih mogu dobiti, jer evidencije nisu vođene kako treba, potpisi nisu čitki, jednostavno administrativna šlampavost', zaključio je Janković.
Administrativni propusti idu do te granice apsurda da se može dogoditi da se dijete prvo evidentira kao mrtvo, a potom kao živo. Kako? Jer rok za prijavu smrti djeteta u Srbiji je tri dana, a za prijavu rođenja 15, a svi znamo koliko je bilo koja administracija na ovim prostorima ažurna. na upravo takve propuste upozorava i sam Janković.
