Tomislav Tomašević apsolutni je pobjednik prvoga kruga izbora u Zagrebu, a pobjednički govor bio je promišljen i pripremljen. I to je dobro jer pokazuje da mu je ta pobjeda važna.
Promišljene figure poput anafore, odnosno ponavljanja početnih dijelova rečenice: ''Večeras su građani Zagreba glasno rekli da''... pa su u govor zgodno ubačene riječi poput ''Možemo'' i ''Zagreb je naš''. Sve to daje govoru dozu poetičnosti i pokazuje da je Tomašević političar koji će zaista pripremi svojih govora posvetiti pozornost.
Ipak, ono u čemu se vidi nedostatak retoričkog iskustva, s jedne strane, jest korištenje neoriginalnih figura i fraza poput ''ostaviti srce na terenu'', ''boriti se protiv koruptivne hobotnice'', ''prodati dušu'' i imati ''otvorene ruke za promjene''.
Pročitajte i ovo
Cijeli govor tako zvuči poput konfekcijskog i klišeiziranog, a zahvale volonterima koji su ''na kiši i suncu stajali na štandovima'' čak i patetično. Uz to, nedostatak iskustva očit je i u izvedbi. Visoki intonacijski završeci rečenica, isjeckan ritam i neprirodne stanke u govoru kojima nastoji postići dramatičnost, samo stvaraju dojam neprirodnog govora kojem nedostaje lakoće, ležernosti i spontanosti. U cjelini to nije bio loš govor, ali nedostatak političkih nastupa i neiskustvo u političkom govorništvu primjetno je i očito na mnogo razina.
Kod Škore ipak drugačija priča
Za razliku od Tomaševića, Miroslav Škoro s mikrofonom i govornicom nema problema. Njegove su izjave, govori i medijski nastupi uglavnom ležerni, prirodni i doimaju se spontani, bez govorničke nelagode ili treme (upravo je zbog toga jedno od njegovih sučeljavanja u posljednjoj predsjedničkoj kampanji izazvalo toliko čuđenje).
Jučer je on ponovno bio ''onaj stari'', opušten i staložen. Međutim, iza tog prividno mirnog i ležernog stava, dalo se naslutiti da će sadržajno drugi dio kampanje biti žešći, pa čak i ''prljaviji''. Čim je Škoro najavio ''raskrinkavanje'', pa makar to upakirao u najavu ''argumentiranih rasprava'', čini se da možemo očekivati napade, diskreditiranja i retorička diskvalificiranja.
Jedna od njegovih taktika u ovoj kampanji bila je prikazati sebe kao žrtvu, čovjeka kojeg se napada, čovjeka koji svima smeta pa ga se nastoji osramotiti. I ovdje je podsjetio na to da su im „svašta radili“. Druga je taktika tipična populistička.
Ukazuje na opasnost
Nastoji se ukazati na opasnost koja prijeti Zagrebu i Hrvatskoj od ljevice koja je, kako kaže, zapravo radikalna, od zelenih koji to nisu i od onih koji nas žele vratiti u neka strašna prošla vremena.
Apelirati na strah kod ljudi od nekog neprijatelja i opasnosti, a sebe prikazati kao spasitelja i borca protiv ne samo političkog duopola, nego i ovih novih prijetnji "suvremenoj demokraciji" tipična je populistička taktika. Naravno, spomenuo je Škoro i vjeru u Boga i Vukovar, pa time blago podsjetio na sve one vrijednosti koje kao da pripadaju ekskluzivno njemu.
Sažeto, dva pobjednička govora izbora u Zagrebu potpuno su različita: Tomašević iza pomalo neiskusne i euforične govorne izvedbe govori o promjenama i volji građana, a Škoro iza naočigled smirene i ležerne izvedbe o opasnostima koje prijete i borbi protiv nekih radikalnih oponenata u kojoj će uz Božju pomoć on pobijediti.
Čini se da će se za dva tjedna odlučivati između dva potpuno različita retorička profila političara.
