Zrće ne smije pasti!

Klik na shut down, ćao svima i izlazak iz redakcije u vrući kolovoški sumrak. Dan se polako pretapao u noć, a ljubičaste boje na remetinečkom nebu iznad zgrade Nove TV bile su nevjerojatne. Osjećaj one poznate kontrolirane tople euforije prevladavao je silni adrenalin nakupljen u meni od još jednog suludog radnog dana na telki. Hodajući prema autu, pokušavao sam upiti svaki frame tog trenutka. Jer kada s posla, u špici sezone, odlazite direktno na Pag i to na 16 dana, to je doista jedinstvena emocija koju treba maksimalno energetski upijati do zadnje kapi.

Pročitajte i ovo Kolumna Borisa Miševića Godina mandata: Puno poteza, malo rasta Pad rejtinga Vrijeme suočavanja s bolnom istinom

>> Ne žele kod sebe 'hrvatsku Ibizu': Pile li Novaljci granu na kojoj sjede?!

Ana-Mari bila je naravno na razini ratne spremnosti za akciju još ujutro. Na brzinu smo pobacali spremljene torbe u auto. Čak i kada sam kazaljku dogurao do crvenog, zvuk naše nove srebrne turbo-diesel jurilice savršeno je zujao. Baš sam bio zadovoljan. Bez stajanja, na naplatnim kućicama Posedarje bili smo za sat i 40 minuta. 103 kuuune! Jedva je proškrgutao čovjek na naplatnim kućicama. „Koja depresija od lika“, rekla je Ana-Mari dok je spremala ostatak u svoj veliki sivi novčanik. No tada su stvari doista počele postajati čudne. Do Novalje na cesti nije bilo gotovo nikoga. Prije skretanja za Gajac na desnoj strani Paga totalni mrak. „Daj pogle', ekipi na Zrću nestalo struje u petak navečer haa haa“..“sad tumaraju u mraku k'o zombiji“… kroz smijeh smo zaključili skrenuvši lijevo za naš Gajac. A tamo kao da sam došao u proljeće, a ne u špici ludila. Tek koji stariji bračni par šetucka, „Jež“ zatvoren, a na obali ispred naše kućice svira neki valcer kao iz prošlog stoljeća. Ostavili smo stvari i krenuli do Novalje po hranu za sutra. Prolazeći kraj mediteranske party-meke Zrća opet smo se začudili kako je sve i dalje u mraku.

No ulazak u Novalju bio je pravi horor. Sve zatvoreno. Cocomo zakucan daskama. Ulične svjetiljke trepere na vjetru koji užasavajuće huče. Žene su naricale isped svojih kuća…“o bože..tko nam zatvori Zrće… propasmo, jooj jadna nam majka“…Naricanje je odzvanjalo gradom i ledilo nam krv u žilama. Okrenuo sam auto i počeo stiskati gas. No, on nije htio krenuti. Sve se zacrnilo. Odjednom smo se našli u zraku i poletjeli prema nekoj zelenoj rupi koja nas je usisala. Užas!
I tada sam se probudio. Na brzinu sam se spremio i užasnut snom usred noći izletio iz kuće. Sjeo u auto i krenuo prema Novalji.

>> Ostojić: Bilo bi šteta zabraniti klubove za Zrću, ali Novaljci moraju odlučiti

Jež je bio pun. Hrpa mladih žestoko se zagrijavala za izlazak. Iza brdašca valjao se jak i dobro poznati zvuk basa. Hrpa ljudi slijevala se prema jednoj od najljepših jadranskih plaža. Zrće je radilo punom parom. Još uvijek užasnut onim što sam sanjao utrčao sam u Papayu. Euforija je bila na vrhuncu. Neka djevojka skinula je gornji dio badića, dala mi ga i skočila u bazen. Okačio sam ga o slamku prvog koktela na šanku i zadovoljno odšetao van. „I feeeel looove“...pakao od zabave tek je počinjao. Vratio sam se u Gajac sretan. Zatvaranje Zrća koje je uništilo cijeli otok bio je tek san. Brzo sam sjeo za računalo i o ovome odlučio napisati kolumnu.
Iako sam bio na godišnjem odmoru.

Dakle nakon malo dužeg uvoda sada ozbiljno. Politička inicijativa da se spriječi partijanje na Zrću je totalno pogrešna i strašno me živcira. Kao prvo Zrće je prvi i jedini primjer dobrog, školskog izgrađivanja branda u domaćem turizmu. Branda koji nosi debelu zaradu i puni kapacitete kroz špicu sezone Novalje. Taman smo izgradili nešto što je prepoznatljivo u svijetu i sada bismo naravno to ukidali. Politički inicijatori koji zahtijevaju da stanovnici Novalje referendumom prekinu partijanje na Zrću kažu da im je dosta mladih pijanih, drogiranih partijanera koji polugoli tumaraju gradom. Pa dragi prijatelji, takve stvari se rješavaju dobrom organizacijom i sankcioniranjem, a ne referendumom. Samo treba dobro organizirati javni život grada. Za takve stvari je zadužena policija koja u samom gradu ne smije dopustiti kršenje Zakona. Znači vrlo jednostavno. Ludilo na Zrću treba im se dopustiti. Neka tamo urlaju 24 sata jer dva kilometra okolo ima tek par kuća. Kada se budu vraćali u Novalju, policija treba paziti da svojim ponašanjem ne krše zakon. I to je to. A vjerujte da većina tih gostiju koji dolaze iz Britanije, Italije i ostalih zemalja zna što znači poštivanje zakona. Kao i što znaju što znači partijanje do besvijesti.

>> U Novalji traže referendum o Zrću: Smetaju im pijanstvo i golotinja

Kada silaze s trajekta ili prelaze Paški most partijanerima, ali i svim ostalim gostima, treba podijeliti letke koji će ih upozoriti gdje se partija, a gdje ne. Letak na kojem će im se jasno reći, da će, ako galame i skidaju se, u Novalji završiti u zatvoru. Bez milosti. Hajde, baš me zanima kao bi prošao taj referendum kada Novalja s 3500 stanovnika tijekom ljeta puni više od 11 tisuća apartmana. Uz okolna mjesta ta brojka ide sigurno i do 20 tisuća. Bez Zrća takve brojke ne bi bile moguće.

Cijelu priču oko referenduma o Zrću zanimljivo pokrenuo je vlasnik kluba u istoj uvali koji je zapravo začetnik zabave na Zrću. On je sada lokalni političar kojem su ostali klubovi pojeli dio tržišnog kolača. Naravno, njegov klub je i dalje pun, ali ostatak klupskog društva bere onu pravu lovu. I sada vlasnik jednog kluba traži referndum o Zrću pod izlikom društvenog morala, a očito da je u toj priči u školskom sukobu interesa. Ministar turizma ovdje mora poslati jasnu poruku na Pag. Zrće ne smije pasti! Zbog Hrvatske, zbog turističke zarade, zbog već izgrađenog snažnog imidža i naravno zbog mene i Ane-Mari koji smo navikli u kolovozu uživati na rajskom otoku za kraljevsku zabavu koji bez Zrća više ne bi bio to što jest: Hrvatska party destinacija broj jedan u svijetu.

Sve kolumne Borisa Miševića pročitajte OVDJE.