'Nije u redu da se predstavljam super ženom', rekla je poduzetnica Biljana Trifunović za Dnevnik.hr. Njezinu poduzetničku priču donosimo u nastavku.


Poduzetnicama s područja bivše Jugoslavije najveći izazov je komplicirana birokracija koja ne štedi ni njihove muške kolege. Ali mnoge od njih susreću se i s jednom drugom vrstom izazova. O najvećim poteškoćama s kojima se nose žene poduzetnice razgovarali smo nekoliko poduzetnica iz Makedonije, BiH, Srbije i Slovenije. Svake srijede portal Dnevnik.hr donosi jednu njihovu priču.

Donosimo Vam intervju s Biljanom Trifunović koja se bavi financijskim sektorom u Srbiji.

Kako ste se našli u poduzetničkim vodama i čime se točno bavite?

To što sam poduzetnica nije slučajno. Ja sam odrasla u poduzetničkoj obitelji. Moj otac je bio poduzetnik još od 1963. godine, tako da je moj put prirodni slijed obitelji iz koje sam potekla.

Kad ste tek počeli raditi u poduzetništvu, koje su Vas stvari najviše iznenadile - neke koje su bile poticajne, a druge koje su zadavale poteškoće kojima se niste nadali da bi se mogle dogoditi?

Prije puno godina počela sam raditi privatno. Još od studentskih dana, honorarni posao bio mi je vođenje knjigovodstva poduzetnicima. Bilo je tu svačega. Tatine kolege bile su mi prvi klijenti. S povjerenjem su mi prepustili posao knjigovođe, ali kada su trebali platiti doživljavali su me kao malo dijete, pa je plaća često bila čokolada. Sada znam reći da su mi bar kupovali ruž i lak za nokte. S obzirom da sam jako rano počela, u današnjim uvjetima s 18 godina života, već sam plaćala porez i radila ozbiljne poslove, obračunavala plaće, porez na dobit, završni račun..... Navježbala sam se i stekla ozbiljno iskustvo. Tako da sam spremna u profesionalnom smislu dočekala 1990. godinu kada su se počele osnivati prve privatne firme, kada je počela privatizacija društvenih firmi, strana ulaganja. Ozbiljne i velike stvari i za današnje uvjete. Ja sam imala sreću i čast da neke poslove odradim prva u bivšoj Jugoslaviji. Prva privatizacija, transformacija velike firme Komuna iz Skoplja, sa stranim ulaganjem, kompanija INC iz New Yorka uložila je 10 milijuna američkih dolara u opremi. Kompletan elaborat transformacije i stranog ulaganja uradila sam sama, i to prva. Nisam imala osim zakona, ni jedan primer, 'model' da pogledam i vidim kako su to drugi stariji i iskusniji od mene radili. Tada sam imala 33 godine i još bila u stalnom radnom odnosu kao dnevni novinar u 'Privrednom Pregledu' u Beogradu. Poslije toliko godina, i dalje se tog iskustva rado sjećam, jer je bio prvi i veliki posao, velika odgovornost i izazov. Kao što je prvo dijete uvijek nešto posebno, tako je i taj projekat za mene ostao divno iskustvo kojeg se rado sjećam. Probleme i neprospavane noći da privedem posao kraju u jako kratkom roku, naravno odavno su zaboravljeni, sjećam se lijepog.

Kako se motivirate za vrijeme teških razdoblja (kad se posao susretne s poteškoćama koje su teško rješive), postoji li neka misao koje se držite ili neki ritual ili nešto slično?

Priroda je napravila stalne promjene, izmjenjuju se godišnja doba, dan i noć, vrijeme cvjetanja i mirovanja. Tako je i u životu i u poslu. Dođu razdoblja kada sve cvjeta, ima puno kreativnih poslova, to je stanje kojem svi težimo. Pa se ponekad dogodi zastoj, period mirovanja. Periode mirovanja – zatišja u poslu, počela sam voljeti. Tada se umirim, posvetim čitanju, odmoru i smišljanju nekih novih ideja i poslova. Ne mogu reći da sam uvijek sretna u 'nekim' periodima, ali sam shvatila i prihvatila da je to sastavni dio života. Poduzetnički posao je veliki izazov i definitivno smatram da nisu svi ljudi spremni za izazove kojih je puno u poduzetništvu. Za početak, radno vreme je nepoznata kategorija, radi se kada ima posla, bez pauze, često bez vikenda.... nisu svi ljudi spremni na odricanja. Onaj tko to voli, nema osjećaj da se nečega odrekao, već uživa u rezultatima postignutog. Odavno sam sebe preodgojila i ne koristim riječ 'problem i poteškoće' – već su to izazovi iz kojih trebam nešto novo naučim. Ali, treba do tog saznanja doći i prihvatiti ih kao takve.

Jeste li ponekad u poslovnom okruženju osjetili da Vas se tretira drugačije zato što ste žena? Vezano uz to, biste li društvo u kojem živite karakterizirali kao patrijarhalno i kako društvo u cjelini gleda na Vas kao poduzetnicu?

U cijeloj našoj regiji, prihvatit će ženu poduzetnicu ako je ona krojačica, frizerka ili pravi kolače. Ali, kada se ohrabri baviti 'muškim poslovima', financijama, porezima, vanjskom trgovinom – e tu se već osjeća razlika, osvajamo teritorij koji nije rezerviran za 'slabiji spol', i onda nastaju situacije kada se morate lavovski boriti za svoj honorar. Gotovo 15 godina sam radila za jednu kompaniju na čijem čelu je bio veoma pametan i ugledan poduzetnik. Bila je lijepa suradnja, ali honorar je uvijek bio predmet dugačkih pregovora. I kada sam jednom pitala: 'pa dobro, koliko bi platili ovaj posao da sam muškarac – odgovor je bio iskren i uz smijeh - duplo!'

Gospodin je smatrao, i dalje smatra, da žene trebaju raditi iz hobija, kao što uzgajaju cvijeće. Sada kada imam dug staž iza sebe, sve je lakše i jednostavnije. Ne, nije se društvo promijenilo, pa da se ravnopravno odnosi prema ženama kao i prema muškarcima. I dalje su mlade žene u veoma nezavidnom položaju kada su na rijetkim rukovodećim mjestima ili poduzetnice. Nego, promijenila se moja klijentela, bitno su mlađi od mene, pa sada nemam taj problem što sam žena.

Postoje li u Srbiji poticaji za žene poduzetnice koje financiraju vlasti ili neka udruženja, fodnovi...i ako postoje koliko su od pomoći u Vašem poslu?

Vremena su svuda teška, novca je malo, ali ga ipak ima. Postoje Nacionalni podsticajni fondovi u Srbiji namenjeni za početak biznisa, to su mala sredstva, ali ipak nešto znače. U Srbiji je 2016. godina proglašena Godinom poduzetništva – lijep osećaj.

Upravo je Ministarstvo poduzetništva Srbije objavilo javni poziv poduzetnicima za dodjelu bespovratnih sredstava u okviru programa podrške razvoju preduzetništva. Sredstva se mogu koristiti za ulaganje u poslovni prostor, nabavku opreme i povećanje trajnih obrtnih sredstava.

Sredstva su namjenjena osobama koja žele pokrenuti vlastiti posao i poduzetnicima, mikro i malim društvima koja su registrirana najmanje godinu dana prije dana kada podnose zahtjev za dodjelu sredstava.

Također, veliki oslonac za poduzetnike u Srbiji je i ured EBRD – posebno odjeljenje koje je namjenjeno ženskom poduzetništvu.

Osobno mislim, da je novac o kojem se najviše govori, najmanje bitan. Važnije od svega je da osoba koja želi pokrenuti svoj biznis prvo mora znati što želi raditi, i da taj posao doslovno obožava. Da je spremna raditi posao koji voli, pa makar i ne bilo novca. Kada se poslu pristupi s ljubavlju i entuzijazmom, nagrada u obliku novca uvijek dođe. Pokretati posao samo da bi se 'nešto' radilo i zaradilo, najčešće je promašaj. Zato imamo svi u regiji veliki postotak propalih – ugašenih poslova koji nisu preživjeli ni tri godine.

Ovo govorim iz osobnog iskustva. Počela sam pisati stručni blog 2011. godine sa željom da pomognem poduzetnicima da se lakše snađu u šumi propisa, i to besplatno. Sada naplaćujem simboličnu članarinu, kako bi pokrila troškove održavanja i tehničke pomoći. Više od 25% svojih usluga savjetovanja dajem besplatno. Nije da ja imam pa sad pričam priču, od uvijek sam dio svojih usluga davala besplatno, jer obožavam to što radim, i pomažem tamo gdje treba pomoći, a meni onda dođe s neke druge strane. Sve se vrti u krug.

Što biste poručili ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa u Srbiji, koje su glavne zamke svega i ima li ih uopće, a koje su prednosti?

Bit sam već rekla u prethodnom odgovoru, prvo je ljubav i strast prema poslu. Drugo, ne manje važno je edukacija. Poduzetnik mora puno učiti, mora mnogo toga znati pokraj osnovnog zanimanja. Mora poznavati brojne zakone, mora znati pratiti svoje financije i strukturu troškova. Mora dosta naučiti iz marketinga, jer poduzetnik prvo svojim stavom i ponašanjem 'prodaje' sebe, pa tek onda proizvod ili uslugu.

Bila sam prošle godine dva puta u Hrvatskoj (Zagreb i Opatija) u okviru projekta SEECEL, gde je nakon četvorogodišnjeg istraživanja i proučavanja koji su najveći ograničavajući faktori u poslovanju malih i srednjih poduzeća, u zaključcima je rečeno: - poznavanje osobnih financija, marketing i međuljudski odnosi. Sve je rečeno.

Jedno hipotetsko pitanje. Kada birate suradnika za jedan važan posao i na kraju selekcije su ostali muškarac i žena istih sposobnosti, iste dobi, svako sa svojim prednostima i manama. Koga ćete radije izabrati za suradnju - muškarca ili ženu i zašto?

Bez dvoumljenja u odgovoru, reći ću ženu! Posao koji radimo je ozbiljan, precizan, traži veliku posvećenost i pažnju. Na ove zadatke svakako ravnopravno mogu odgovoriti i muškarac i žena. Ali moj izbor je najčešće mlada žena. Zašto žena? Moje iskustvo je takvo, da kada zaposlite žensku osobu ona je lojalnija, zadovoljnija, veže se i na nju možete računati u dužem vremenskom razdoblju, što znači da vrijedi ulagati u nju, obučavati je pomoći joj da se snađe. Dobri su i momci, ali oni su više okrenuti bržem napredovanju – prije svega u plaći i za malo veću platu otići će bez dvoumljenja.

Iz dosadašnnjeg iskustva, što mislite, kako će se razvijati uloga žene u poduzetništvu na području Srbije? I kad je riječ o osnovnom, obaveznom obrazovnom sustavu, mislite li da bi trebao voditi računa o tome da se već ondje potiče osjećaj za poduzetništvo (i kod dječaka i djevojčica) i na koji način ili je to samo pitanje radnog iskustva?

Poduzetništvo se treba učiti i usvajati od najranijeg detinjstva. Osobno mislim da je budućnost u poduzeništvu. Naravno, male firme ne mogu bez velikih i obrnuto.

Član sam Udruženja poslovnih žena Srbije i ovo Udruženje je odavno prepoznalo značaj umrežavanja, osnaživanja žena u biznisu. Ali, kako smo sve mi i majke, posebna pažnja je posvećena i djevojčicama. 21. 04. je Međunarodni dan djevojčica i naše Udruženje već sedmu godinu za redom podržava tu manifestaciju, na više načina. Ove godine bio je organiziran natječaj 'Uhvati ideju' na temu 'Kako da zaradim džeparac na kreativan način'. Dokaz da nije samo deklarativna podrška, već sasvim konkretna.

S obzirom na to da žene često imaju drugačiji način usklađivanja poslovnog i privatnog od muškarca, jer su i dalje čvršće vezane uz dom, naročito ako imaju vlastitu obitelj, kako balansirate privatno i poslovno?

Nije u redu da se predstavljam super ženom. U jednom periodu života, kada je dijete bilo sasvim malo, roditelji smrtno bolesni, posao je bio već ozbiljno razrađen, neke odluke potrebno je donijeti na vrijeme, da ne bude kasno. Opredijelila sam se da više vremena budem: mama, kćerka, supruga, direktorica i da dugo zdrava živim i radim. Znači, neophodna mi je svakodnevna pomoć u kući. I pored toga, opet ostane dosta za mene. Ja rado skuham ručak, zamjesim kolač, ali to je vikendom i ponekad. Žene su se inače sklone previše žrtvovati. Znači, ne radi se o novcu, nego o rečenici koju često čujem 'nitko ne može to napraviti kao ja...' - to je apsolutna istina, ali čemu iscrpljivanje?

Ukoliko i Vi imate neku inspirativnu poduzetničku priču, javite nam se na mail ivana.domitrovic@novatv.hr.