Tomislav Kiš gost Dnevnika Nove TV (Foto: Dnevnik.hr) - 3
Tomislav Kiš gost Dnevnika Nove TV (Foto: Dnevnik.hr) - 3

Tomislav Kiš iz Novog sindikata gostovao je u Dnevniku Nove TV te komentirao zbog čega je ove godine toliko pirotehničara izgubilo živote na terenima u Hrvatskoj.


Dobra večer, i odmah pitanje, zašto nam pirotehničari ginu u minskim poljima?

Odgovor je po meni izuzetno jednostavan. Zato što je to ekstremno opasan posao, posao u kojem se i najmanja greška skupo plaća. To je jedan dio. Drugi dio je i taj što oni (pirotehničari) to rade u okolnostima tržišne utakmice i tržišnog natjecanja. Čim se pojavljuje tržišna utakmica, tržišno natjecanje, trka za kvadratima, trka za profitom, samo poslije nagomilava one probleme koji uvjetuju da ta stradavanja ove godine, eto moramo reći, budu ovako česta.

Izdvaja li država dovoljno za razminiranje? Da je više novca, bi li bilo manje tragedija?

Jednostavan odgovor na ovo pitanje jest - da. Država ne može odvojiti toliko novaca da bi to u konačnici bilo dovoljno. Znamo da je još ostalo puno previše nerazminiranog područja. Nacionalni plan do 2019. se sigurno neće ostvariti ali to je već rečeno nekoloko puta i mislim da svijest o tome postoji. Što se tiče više novca, naravno da više novca osigurava lagodniji rad, uključuje sporiji rad, pažljiviji rad i definitivno je pretpostavka da bi onda stradavanja bilo manje.

Kako je moguće da razminiranje jednog kvadrata stoji koliko i košnja jednog kvadrata trave 7-10 kuna?

Gledajte, to je jedna priča koja je doista dugačka i sve se svodi na Zakon o javnoj nabavi, kad su oni podložni najnižoj mogućoj cijeni. Ponovit ću samo rečenicu da u utrci sza poslom, u trci za preživljavanjem, u trci za kvadratima, tvrtke licitiraju najnižu moguću cijenu.

Koliki je dnevni prosjek rada jednog pirotehničara?

Raazličito je da li se radi iza stroja ili ručno i tako dalje, ali mislim da možemo govoriti o maksimalno 400 kvadrata. Međutim, maksimalno 400 kvadrata to ne mora i značiti. Neki poslodavci tumače da to jest 400 kvadrata, međutim po pravilu to bi trebalo biti onoliko koliko pirotehničar može napraviti. Nažalost, nikad nije tako.

Tko se skrbi za obitelji poginulih piriotehničara, tko će pomoći ovoj obitelji?

Svi pirotehničari i sve obitelji, zakonska obveza svakog poslodavca jest da ih osigura. Ajmo reći, olakotna je okolnost da je tvrtka u kojoj je radio poginuli kolega, poznata kao jedna ugledna tvrtka i vjerujemo da će iz tog aspekta sve biti u redu. Znači polica osiguranja postoji i obitelj će se naplatiti iz police osiguranja. Da li će biti poslije kakvih dodatnih tužbi to ne možemo sad uopće reći. To će proizlaziti iz rezultata očevida, koji će definitivno utvrditi razlog stradavanja.

Koja je onda vaša poruka mjerodavnima?

Poruka mjerodavnima jest da država mora početi uređivati svoj posao u onom najkrutijem obliku. Neke stvari bi ovdje možda trebalo rješiti dekretom, jer u cijeloj toj priči, mi se bavimo svim i svačim, zaboravimo jednog čovjeka, jednog pirotehničara i zato nam on strada. Po ovim brojkama bjedoavno je jasno da sigurnost na radu nije zadovoljavajuća, ona bi uvijek morala biti veća. Mi se uvimučimo s pravilnikom o razminiranju već nekoliko mjeseci. U izradi bi sad trebao biti i zakon o razminiranju. pregovaramo beskonačno za kolektivne ugovore. Evo pozivam sve mjerodavne, da na neki način, evo i do Nove godine sjednemo za stol i rješimo sve probleme pa makar to bilo i preko koljena.