Posjetili smo zagrebački zoološki vrt, ali junaci naše sljedeće priče nisu životinje već njihovi timaritelji. Broj stanovnika u zagrebačkom zoo-u jest 275, a brigu o njima vodi 40 timaritelja u dvije smjene, s radnim vremenom od osam sati zimi, do 12 sati ljeti. Radni dan timaritelja Ivana počinje hranjenjem i treningom morskih lavova te nakon toga obraćanjem publici. 'Dobar dan ja sam ivan ja bi vama ukratko nešto rekao on morskim lavovima, prvo i najosnovnije ovo sve što radimo nije nikakva zabavna točka ovo najviše radimo radi svakodnevnog pregleda životinje', njegov je svakodnevni rutinski govor publici. No, posao timaritelja nije nimalo lak, a rad sa životinjama mnogi od njih uspoređuju s radom sa djecom. Svađe i ljutnje, ali prije svega i poljubaca, u tom poslu ne nedostaje.
Pročitajte i ovo
Morski lavovi nešto su manje zahtjevni, jer većinu vremena provode u vodi, čak i zimi, no s patuljastim vodenkonjima zato, posla itekako ima. O njihovim potrebama brine se timaritelj Igor. Oto, Daša i Buba naprave popriličan nered tijekom noći, za kojeg Igoru treba oko sat vremena da bi ga počistio. 'Zanimljivo je to kako obavljaju nuždu to je nešto specifično kod njih, to vrćenje repa, ono šprica na sve žive strane, to je fantastično', kaže Igor. Rijetko tko bi se s Igorom složio, ali on voli svoj posao, koji radi već sedam godina. 'Kad dođem, čak i na glas kad dođem s one strane stakla kuže da sam ja, da nije netko drugi', objašnjava. Unatoč umiljatom izgledu, vodenkonji su jedna od najagresivnijih životinja, no Igor ipak ima status počasnog građanina njihove nastambe.
Tapiri super, no od lava pusu ne treba očekivati
O jednom drugom stanovniku zoološkog vrta, južnoafričkom nizinskom tapiru, brigu vodi Tanja, koja svakodnevno u nastambi za tapire provede po dva sata. Osim čišćenja kućice, hranjenja i pranja, obavezno je i maženje, a tapir Robi njezin je ljubimac. Iako teži 300 kilograma, ponaša se poput psa, a od užitka gubi kontrolu nad nogama. 'Tapiri su stvarno fenomenalni što se tiče odnosa i to je recimo kad radite jedan ovakav posao timaritelja mislim vrhunac kad možete uči u štalu i sa životinjom na ovakav način raditi to je stvarno super', priča Tanja.
Albert, međutim, radi s kraljem svih životinja, odnosno lavom. 'Meni je dobro, u početku je bilo malo treme i straha ali kasnije kad se naviknete onda je to sasvim nešto drugo', kaže Albert. Ipak, s velikim je mačkama teško ostvariti kontakt i nikada od njih nećete primjerice dobiti pusu. 'Znaju bit nervozni, koji put mužjak zna bit da je malo nervozan, što ja znam, dođe mu da je malo divlji, ali ništa malo onako na dobar način, malo s njim popričam i onda se smiri', objašnjava Albert.
Životni prostor i trening
'Životni prostor životinja jednostavno mora bit obogaćen u nekakvom modernom zoološkom vrtu jer inače samo držanje životinja kao nekakve biljke, ajmo to tako reći, jednostavno nema smisla', ističe timaritelj Damir. Lavovima se meso postavi u bačvu, koja im se postavi u kavez, a na taj način lav ima posla gotovo čitav dan, jer svoj lovački instinkt istrese na bačvi, a ne na timaritelju. 'To se radi da bi životinja bila psihički stabilna, znači da bi radili sa životinjama psihička stabilnost životinja znači i sigurnost timaritelja, jer psihički nestabilna životinja može uvijek praviti probleme', kaže Damir, koji je timaritelj majmuna.
U sklopu ograničavanja životnog prostora životinja timaritelji isto tako provode treninge, a cilj nije u potpunosti dresirati životinje, već ih kroz igru naučiti na medicinske preglede. 'Recimo ja sad nju tražim da mi pokaže uho, vidiš znači da joj mogu dirat uho, recimo noga,znači da joj mogu pregledat nogu i za to dobije nagradu', priča Damir. Sa zmijama je, međutim, nemoguće uspostaviti dublji odnos. Timaritelj dražen kaže kako vrijeme hranjenja prepoznaju, no ne i njega. Dok su neke pogodne za nošenje po rukama, druge su toliko velike da je za čišćenje njihovog terarija potrebno ući unutra. 'Pa u slučaju da zmije pođe prema meni da ipak imam neku barijeru to su ipak divlje životinje nisu pitome, tako da se treba paziti i jednostavno imati nekakvo poštovanje prema životinji i njenim sposobnostima i treba se paziti', kaže Dražen, koji srećom ne radi s otrovnicama.
Bili oni veliki ili mali, dlakavi ili ćelavi, u ovim ljudima izazivaju poštovanje i divljenje, a oni za njih predano rade čisteći izmet, ili izlažući svoj život opasnosti, a za to je potrebna ljubav.
