VIDEO: Ovi ljudi promijenit će nelogičan Zakon

Milana Ogrizović ima 29 godina i pati od multiple skleroze. Studentica je, odnosno apsolventica sociologije na filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ostao joj je još jedan ispit i diplomski rad do kraja. Sama pisati ne može, a u tome joj pomaže osobna asistentica Ivana. 'Ivana piše. Ja diktiram, ona piše. Imam neke knjige u MP3 formatu koje slušam. Ivana ih ima sve isprintane ispred sebe tako da može naći tekst, koji joj ja kažem gdje je i što je, a neke stvari Ivana čita, onda ja zaustavim, rez pa to piši i tako', priča za magazin Provjereno Milana. Multipla skleroza dijagnosticirana joj je dok je bila na 4. godini fakulteta.

Pročitajte i ovo "udar na ustav" Sukob oko registra stanovništva, Bulj upozorio: "Plenković i Pupovac su uvalili podvalu" Provjereno donosi Ni nakon mjesec dana ne može pokopati majku jer čeka nalaz obdukcije: Iz bolnice poslali nevjerojatan odgovor

O mladoj Riječanki Milani bi vam puno toga mogli ispričati, gdje je sve putovala, kako se zabavljala, koliko je bila uspješna kao studentica, ali i zašto joj je multipla skleroza promijenila navike učenja. Kad je oboljela, čekalo ju je još točno 10 nepoloženih ispita. 'Ja sam se trgnula tek kad mi je svašta otišlo, kad više nisam mogla čitati sama, onda sam rekla, u redu, dok mogu pričati, vrijeme je da položim ispite... pa sam prešla na slušanje materijala koje trebam naučiti za ispit', ispričala je. Ispit po ispit, riješila ih je 9. S gradivom, nizale su se i poteškoće, a zato je došla Ivana. Ona je 4 sata na dan Milanina desna ruka, službenim nazivom, osobna asistentica, dok su Milanini roditelji na poslu, jer Milana ne može puno toga sama.

'Neću odustati'

Nije mogao ni Ante Raos. Skok u more s 21 godinom bacio ga je u kolica, a velika upornost u vježbanju vratila ga je na noge. Sada vodi Mrežu udruga osoba s invaliditetom Dalmacije. 'Mi imamo zakon koji tretira moju invalidnost isto kao i čovjeka koji je 24 sata vezan za krevet i to trebamo mijenjati, jer ja još uvijek mogu se kretati, vozim automobil, mogu u velikoj mjeri doprinijeti da ovo društvo bude korisnije', ističe Ante. Svoj život je sredio, a sada se bori za druge pa tako i za mlade poput Milane. 'Hoću li uspjeti, ja to ne znam. Ali znam da neću odustati', napominje.

Udaljeni su 400 kilometara i ne poznaju se, ali Ante i Milana imaju isti cilj, istu želju. Promijeniti zakon koji kaže da Milana i mnogi poput nje mogu živjeti od tek nekoliko stotina kuna na mjesec. 'Ako ste stradali sa 18 i više godina i niste bili zaposleni, vi definitivno nemate nikakva prava osim prava na tuđu pomoć i njegu. To je tragedija ovoga društva. I to je žalosno da mi u takvoj državi živimo i da se to nije promijenilo, a za to znamo već 20 godina', kaže Ante. Milana, primjerice, mjesečno mora preživjeti sa samo 500 kuna naknade. Milana nema drugih primanja, jer država kaže da ih ne treba. Zakon je tu nelogičan, ali jasan.

'Stvari nisu fer, ali je tako'

'Kad netko dođe u situaciju da nije u stanju živjeti od svoga rada, da nije u stanju samostalno se skrbiti o sebi i da on nije pokriven nekakvom materijalnom pomoću iz društva, koje sebe predstavlja kao socijalno osjetljivo, to je za mene sramota tog društva, smatra Ante. 'Na mirovinu nemam pravo jer nisam radila, a s obzirom da i invalidnina nije baš velika, ne znam koliko bi i to utjecalo na poboljšanje kvalitete mojega života, ali činjenica je da ja svojim roditeljima jesam i financijski trošak i to veliki. Nije da bi spasilo stvar, ali pomoglo bi', kaže Milana. Na osobnu invalidninu nema pravo. Jednostavno zato što je bila punoljetna kad je oboljela. Tako crno na bijelo kaže Zakon o socijalnoj skrbi. Ako obolite prije 18. te godine, imate pravo na osobnu invalidninu. Ali ako vas bolest zadesi s 19, 20 ili 23 godine kao Milanu, to pravo - nemate. Ante i njegovi suradnici su se zbog promjene Zakona o socijalnoj skrbi obratili predsjedniku Josipoviću, a Milana je tražila pomoć Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

'Očekivala sam neku pomoć kad već postoji ta institucija da mi ta institucija pomogne. Međutim institucija isto kao i ja zna da stvari nisu fer, ali ostaje na tome. Nažalost', kaže Milana. 'Zašto se nije promijenilo? Nema političke volje. Ja uvijek kažem da osobe s invaliditetom u Hrvatskoj nisu socijalni problem države već politički', ističe Ante. Da se Antu pita, velik broj osoba s invaliditetom koji to može, radio bi i tako rasteretio državnu blagajnu u korist onih koji raditi ne mogu. 'Cijeli sustav socijalne skrbi mi smo prepisali ili prenijeli iz bivše države i u ovom trenutku, on se samo nadograđuje, širi se. I jednom kad to pukne mi ćemo svi ostati nigdje. mislim da definitivno nismo stvorili sustav, koji je u službi čovjeka', zaključuje Ante.

Milana ima rok do kraja rujna položiti zadnji ispit i obraniti diplomski rad i tako srušiti stereotip o zidu između uspjeha i bolesti. Hoće li pobijediti i u borbi sa zakonima, mogli bi doznati na jesen, jer su hrvatski sabornici od idućeg tjedna na odmoru. To im daje dovoljno vremena za razmišljanje, ali, nadamo se, i premalo vremena da bi zaboravili Milanu. Ne samo jer bi ta mala promjena slova na papiru mnogo značila, već zato što je Milana i mnogi poput nje, zaslužuju.