Je li rajčica i dalje rajčica ako sadrži gen komarca ?!

Prema Uredbi o dozvoljenoj razini genetskih modifikacija u proizvodima na deklaracijama to ne mora pisati, ukoliko razina genetskih modifikacija ne prelazi 0.9 posto u odnosu na ukupne sastojke. Dakle, ima li GMO-a u hrani koju kupujemo, mi nemamo pojma!

>> 18 županija želi Hrvatsku slobodnu od GMO-a

U spomenutoj Uredbi navodi se čak 31 genetska modifikacija, koja je u tragovima, dozvoljena u proizvodima na hrvatskom tržištu. 'Kod nas GMO istraživanja i detekcija GMO u hrani je relativno nova, tek se par godina sustavno prati, a do sada što smo jeli, teško je reći', kaže za Provjereno dr. Domagoj Šimić, član Odbora za GMO i Povjerenstva za nacionalnu strategiju o koegzistenciji GM i prirodnih usjeva.

Dr. Marijan Jošt, genetičar u mirovini, naglašava kako se danas o GMO-u ne priča vrlo glasno, dakle sve odredbe, sve uredbe koje se rade, donose, donose se relativno tiho. 'Mislim da preko 80 posto građana Hrvatske je protiv GMO-a', tvrdi.

Uzgoj i uvoz genetski modificiranog sjemena u nas je zabranjen

A zašto smo protiv? Mnogi smatraju da se igramo Boga, a ne znamo posljedice. Genetsko modificiranje znači mijenjanje genetskih svojstava neke biljke ili organizma. Primjerice ako intervencijom u DNK rajčice, u njen genetski zapis dodamo gen jabuke ili komarca, ona će postati otpornija ili slađa, ili će imati neko drugo svojstvo koje smo željeli postići, no je li to onda još uvijek jabuka?!

Kod nas je uvoz i uzgoj genetski modificiranog sjemena još uvijek zakonom zabranjen. Ipak, kad smo se upustili u istraživanje zakonske regulative GMO-a u Hrvatskoj, otkrili smo da kod nas djeluju dva Odbora za GMO, Vijeće za GMO, Povjerenstvo za izradu nacionalne strategije o koegzistenciji GM i prirodnih usjeva. Postoji i Zakon o GMO, spomenute Odredbe o dozvoljenoj razini GMO-a u namirnicama, koje se uvoze na naše tržište, te Pravilnik o ispunjavanju aplikacija za namjerno uvođenje GMO u okoliš. Čemu sve to?

Strah od GMO-a opravdan

Uvodjenje GMO-a u zemlju je kao prosipanje otrova po zemlji. Čemu to? William Engdahl 'Niti jedna država na svijetu ne može zbog obaveze prema svjetskoj trgovinskoj organizaciji i nekim drugim obvezama eksplicitno reći ne GMO. Međutim, sada prema najnovijoj preporuci EU iz srpnja 2010. postoji veliki manevarski prostor pojedine zemlje članice u Europskoj uniji da koegzistenciju definira prema svojim potrebama', kaže Šimić, dok u Ministarstvu zdravstva objašnjavaju kako su sam pojam koegzistencija jednostavno morali preuzeti iz europske legislative, a na Povjerenstvu je sada da odredi što kuda i kako će Hrvatska, kada je GMO u pitanju.

U svijetu su mišljenja podijeljena. Amerikanci već 20-tak godina jedu GM hranu, a da toga nisu ni svjesni, većina zemalja EU genetski modificiranim usjevima na svom tlu još uvijek se strogo opire. Usjeve GM kukuruza MON810, Njemačka, Austrija, Grčka, Luxemburg i Francuska – nedavno su zabranile. Kod nas su tragovi te vrste genetske modifikacije još uvijek na popisu dozvoljenih u namirnicama ukoliko ne prelaze 0,9 posto proizvoda što se smatra tehnološkom kontaminacijom.

Genetičar Jošt, tvrdi, kako je svaki strah od GMO-a opravdan, dodajući kako se u Americi GM sjeme sije još od 1995. Godine, a već četiri godine kasnije, znatno je povećan broj zloćudnih oboljenja među populacijom. Nitko do sada nije objasnio o čemu se radi. Njegove stavove dijele i u Zelenoj akciji.

Tema koja diže veliku prašinu

'U slučaju SAD-a gdje je takva hrana stavljena na tržište bez da je označena, teško je dokazati da su neke posljedice koje su nastale, recimo alergijske reakcije, upravo posljedica GM hrane. Vi morate točno imati uzorak, koliko tko kakve hrane jede, da biste to dokazali na ljudskoj populaciji. Takvih istraživanja praktički nema' tvrdi Jagoda Munić, magistrica zaštite okoliša.

Upravo zbog nedostatka kvalitetnih istraživanja, ova tema diže ogromnu prašinu. Dr. Zoran Zgaga, s Prehrambeno-biološkog fakulteta, Zakon o GMO-u drži pretjerano mistificiranim.

'Vi kad to čitate, biološka opasnost, rizik, to su 40-50 puta spomenute takve riječi, kao da su to neki štapski dokumenti nekog specijalnog rata. U Americi takvog zakona uopće nema, kao da se moramo nekakvim ratom štititi od nekakvih kompanija. Ljudi ce reći da neće jesti GM hranu, a imaju prema tome jednu averziju, a pitanje da li je ta averzija utemeljena', tvrdi Zganga.

'GMO nije pozitivan'

Ekonomski stručnjak, William Engdahl misli da je itekako utemeljena, toliko da je o njoj napisao i knjigu. U bestseleru koji je preveden na 8 svjetskih jezika, objašnjava geopolitički interes velikih korporacija i američke vlade: pozadinu priče o GMO-U.

'Čak i da je GMO isključivo pozitivan, što nije, čak i da donosi veći prirast, zahtjeva manje kemikalija, da donosi zdravstvena poboljšanja ljudima i dalje bi bio protiv GMO-a zbog spomenute političke kontrole. Patentiranje života, patentiranje sjemena je nešto što bi trebalo fundamentalno zabraniti UN-ovim protokolima o ljudskim pravima. Apsolutno zabraniti s lica zemlje', kategorički izjavljuje poznati pisac, posebno se obrušavajući na najvećeg proizvođača GM sjemena na svijetu, američku kompaniju Monsanto.

Monsanto, patentiranjem sjemena, od seljaka koji ga sade, naplaćuje autorska prava. To sjeme ne daje novo sjeme, već je za svaku iduću sadnju potrebno kupiti novo. Uz to, naravno, i pripadajuće pesticide i herbicide.

Kontrola sjemena

'To znači da strana kompanija kontrolira sjeme koje neka država koristi u svojoj poljoprivredi, npr. Kina ili Hrvatska ili Njemačka. Recimo, da je ta strana kompanija u bliskim vezama s američkom vladom koja je suprotna politici Hrvatske. Oni tada jednostavno mogu reći Hrvatskoj da će joj uskratiti sjeme za iduću sjetvu ukoliko ne učine točno što Amerika želi', tumači Engdahl svoja zapažanja. Za razliku od njega dr. Zgaga smatra da su takve teorije, kao i čitanje literature poput Engdahlove knjige, gubljenje vremena.

Patentiranje života, patentiranje sjemena je nešto što bi trebalo fundamentalno zabraniti UN-ovim protokolima o ljudskim pravima William Engdahl U eksperimentu koji će zlokobne rezultate pokazati prije ili kasnije, mi ljudi smo zamorci, tvrdi Engdahl. Hoćemo li i u Hrvatskoj biti dozvoljeno ovo biotehnološko 'ekperimentiranje', imat ćemo se priliku uskoro uvjeriti. Sudeći po pripremljenoj opsežnoj legislativi, vrlo lako ta se koegzistencija smiješi i našoj poljoprivredi. Po Engdahlovim riječima, scenarij ulaska stranih kompanija na neko tržište uvijek je isti. Uspoređuje ih s nasilnim trgovačkim putnicima, koji kad jednog stanu 'zaglave nogu u vrata' naivne domaćice, ne popuštaju.

Tko je stvorio GMO?

'Mislim da će oni, kao što ste objasnili, postavljati eksperimentalna polja za GMO. Tvrde da su toliko i toliko metara udaljeni od poljoprivrednih polja i da stoga ne postoji opasnost. To je laž, jer kako su poljoprivrednici u SAD-u uvidjeli, sjeme se širi vjetrom pa stoga ni nema izoliranog eksperimentalnog GMO polja, osim ako ga imate unutar staklenika. Kod polja na otvorenom imat ćete kontaminaciju putem zraka, kao što je bio slučaj u Brazilu ili Argentini i svakako u SAD-u i Kanadi. Moraju koristiti sve više i više otrova kako bi ubili 'superkorov'. Nakon tri ili četiri žetve u gorem ste položaju nego što ste bili bez GMO-a. Nema povećanja u prirastu. Štoviše, u većini se slučajeva pokazalo da je prirast manji nakon 2 ili 3 godine. Riječ je o prevari, o marketinškom triku od strane Monsanta i Rockffelerove fundacije koja je stvorila GMO', uvjeren je Engdahl.

Stručnjaci iz naših institucija tvrde da je koegzistencija moguća, ali pod strogom kontrolom. Koliko je ta kontrola uopće moguća vrlo je teško sa sigurnošću ustanoviti. Danas vlada uvjerenje kako je, primjerice, soja izrazito zdrava namirnica. Na svjetskom tržištu danas je teško naći soju koja nije genetski modificirana. Najveći izvoznici su Amerika, Argentina i Brazil. Na američkim poljima raste 97 posto GMO soje, a na Argentinskim Oko 70 posto ukupne proizvodnje. U Brazilu je 60 posto soje GMO. Te informacije nema na deklaracijama.

Zamorci ili ove?

I iako mi to ne vidimo na deklaraciji, u domaćem Ministarstvu zdravstva uvjeravaju nas redovito se vrši monitoring namirnica i pokušava detektirati prisutnost stranih gena. U 3 i pol godine uzeto nekakvih blizu 800 uzoraka hrane. U 2,5 posto slučajeva je nađena, ali ona dozvoljena, dakle ispod granične vrijednosti GMO proizvoda što se pripisuje čisto tehnološkim procesima i mogućnostima kontaminacije prilikom dakle proizvodnje nekog finalnog proizvoda.

Nacrt strategije o koegzistenciji GM i prirodnih usjeva u Hrvatskoj se očekuje tijekom sljedeća 2 mjeseca. U međuvremenu većina naših županija proglasila se GM-free, tj. slobodnima od GMO-a. 'Uvodjenje GMO-a u zemlju je kao prosipanje otrova po zemlji. Čemu to?', pita se Engdahl, povjerivši nam da je Hrvatska strašno draga njegovu srcu. 'Imate jedno od najbogatijih tla u Europi!', dodao je, zaželivši nam da tako i ostane.

Prva GMO namirnica proizvedena u svijetu bila je rajčica. Danas na tržištu postoje GM kukuruz, krumpir, pšenica, soja, riža, uljana repica, itd. Svakih 5 godina EU revidira popis dozvoljenih GM usjeva, zbog eventualnih negativnih posljedica koje se uoče u hodu. Posljednjom revizijom s popisa je skinuto 5 vrsta. Jesmo li mi zaista zamorci? Ili tek ovce?