Pročitajte i ovo
Jedan od dobrih učinaka hrvatskog članstva u Uniji jesu i cijene hrane, a one su u ove dvije godine prema podacima Državnog zavoda za statistiku pale, i to osjetno.
No, cijene hrane u Hrvatskoj nisu svugdje iste. Voće i povrće na jadranskim tržnicama ovih je dana dvostruko skuplje od onoga u, primjerice, Slavoniji.
Usporedba cijena najčešćih namirnica koje kupujemo
Bili smo u Slavoniji koja miriše domaćim proizvodima, a počela je i sezona paprike. Na osječkoj tržnici kilogram te paprike može se kupiti već za sedam kuna, dok je na Jadranu njezina cijena 15 kuna, kao ona na zadarskoj tržnici. Isti proizvod, a kažu proizvođači, i jednaka domaća kvaliteta, ali zato dvostruka cijena.
Rajčice su u Baranji 7 kuna, a one iz Škabrnje su zato 10 kuna po kilogramu. Na jadranskim tržnicama rajčice su ovih dana jedan od glavnih aduta, no cijena je dakle opet veća nego u unutrašnjosti.
DOZNAJEMO Tko je zadužen za kontrolu hrane koja ulazi u Hrvatsku?
Isto vrijedi i za krastavce koji su također skuplji na moru nego u unutrašnjosti. Na osječkog tržnici kilogram se primjerice može kupiti već između tri i četiri kune, dok je onaj zadarski i jutros naplaćen osam kuna.
No, provjerili smo i voće. Kilogram breskve Slavonci prodaju za pet kuna, dok Dalmatinci svoje nektarine naplate i 12 kuna, što je najmanje dvostruko skuplje nego u Slavoniji.
Ako je domaća, trešnja na tržnicama drži više-manje istu kvalitetu, ali zato još uvijek različitu cijenu. Na zadarskoj tržnici domaća trešnja, ubrana na nasadima u Smilčiću, stoji 25 kuna. Trešnje drže cijenu i na osječkoj tržnici, no kilogram ovog sočnog hrušta dvadeset je kuna.
Za kraj valja popiti i kavu, pa ćete kavu s mlijekom u Osijeku moći popiti za osam, a tu istu u Zadru 12 kuna.
Turizam diktira cijene 'na moru'
Ako pitate proizvođače i prodavače na tržnici, to vam nitko neće izravno reći, ali turizam svakako u velikoj mjeri diktira cijene na Jadranu. Dovoljan dokaz je to da ćete duž obale za isti proizvod, recimo, kilogram grožđa plaćati posve različite cijene, od 30 do 70 kuna. One najveće dočekat će vas, u pravilu, u poznatijim turističkim središtima. Prodavači će reći, 'nije isto ako prodajte na štandu koji se nalazi na tržnici ili uz plažu, gdje je i najam skuplji, pa su i cijene proizvoda veće'.
Ulogu imaju i troškovi prijevoza, što će najbolje uočiti oni koji ljetuju i troše na otocima. Razloga je mnogo, ali ako isti proizvod na moru plaćate nekoliko puta više nego u unutrašnjosti, onda to više nisu visoke, nego bezobrazno visoke cijene.
No, zeleno-plavu magistralu, koja se kroz nekoliko mandata različitih vlada toliko puta pompozno najavljivala, više se ni ne spominje. Nema sustavno organizirane povezanosti proizvođača hrane iz Slavonije i Baranje s obalom, iako bi turizmu svakako trebalo biti u interesu da strancima plasiraju domaću, a ne uvoznu robu.
Proizvođači su tako prisiljeni sami se snalaziti, primjerice, vinari su tu napravili ipak korak više, no što se tiče ove svježe robe - tu su problem visoki troškovi i česta dostava. Cijena takvog proizvoda na moru ne može biti konkurentna. Oni koji su se uspjeli probiti na Jadran učinili su to preko trgovačkih lanaca, no na tržnicama, gdje se zapravo i očekuje domaća roba, paprike, rajčice i druge robe iz Slavonije i Baranje naprosto nema.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
