Sindikalci navode slučaj pedesetak državnih službenika iz Iloka koji su se odlučili, temeljem presude Vrhovnog suda iz 2004. godine, zatražiti povećanje plaće za 50 posto zbog rada na području od posebne državne skrbi.
Tom je presudom Vrhovni sud zauzeo stajalište da se područje na kojem tužitelji rade smatra područjem od posebne državne skrbi i u vrijeme dok ga Vlada nije razvrstala kao takvo, jer to proistječe iz odredbi Zakona o područjima posebne državne skrbi.
Za Vrhovni sud je nemar Vlade da Hrvatsko Podunavlje razvrsta kao područje od posebne državne skrbi irelevantan kad je u pitanju pravo na potraživanje uvećanja plaće za 50 posto za rad na području od posebne državne skrbi.
Županijski sud u Vukovaru je 2006. godine, pozivajući se na stajalište Vrhovnog suda iz 2004. godine, potvrdio presudu Općinskog suda u Vukovaru da je Hrvatska iločkim državnim službenicima dužna isplatiti od 30.000 do 70.000 kuna po službeniku, odnosno u vrijednosti od preko 1.100.000 kuna uvećanih za zatezne kamate i parnični trošak od gotovo pola milijuna kuna.
No, nakon što su službenici dobili taj novac na scenu je ponovno stupio Vrhovni sud te presudom 2006. godine uspostavio novu i dijametralno suprotnu sudsku praksu, ističe sindikat.
Tom presudom činjenicu da je Vlada propustila razvrstati Hrvatsko Podunavlje u područje od posebne državne skrbi u razdoblju od 1998. do 2000. godine označava kao pravno relevantnu i dozvoljava reviziju protiv presuda kojima je službenicima na tom području priznato pravo na 50-postotno povećanje plaća za to razdoblje.
Nakon toga Općinski sud preinačuje svoje ranije presude i nalaže protuovrhu za već dosuđena sredstva, dakako uvećana za zakonsku zateznu kamatu, stoji u priopćenju.
