Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

U Zagrebu je održana promocija prve knjige blogerice Suzane Matić 'Samosanacije'. Dijelove njezine knjige čitali su Irena Matijašević, Vesna Tominac Matačić, Jelena Miholjević i Kruno Lokotar.


Arhitektica i majka danju, blogerica noću, Suzana Matić već sedam godina svoje misli i doživljaje ispisuje na svom blogu tesari.blog.hr. Nova TV ponosna je što je dio tekstova nastalih upravo na blogu s naše domene blog.hr postao dijelom knjige 'Samosanacije'.

Vezani članci Slika nije dostupna Bloger Krule u Zagrebu! Slika nije dostupna Zašto Hrvatske nema u projektu Wiki loves Monuments!?

Knjiga je izišla u izdanju nakladničke kuće Algoritam. Tekstovi 'Samosanacija' su dnevnički nastajali. Sadrže 73 pjesme, odnosno kratke proze.

Nova TV ponosna je što se knjiga temelji na blogu koji je nastao upravo na našoj domeni blog.hr

A kako je blog pretočen u knjigu? 'Ne znam. U meni je dugo klijala i zebnja i optužba da sam potpuno zamijenila svoje tijelo ti zapisima... na blogu. Koja je na koncu prelila čašu podnošljivog. To da sam svoj život pretvorila u screen saver vlastitog ekrana, dok sam, uvijek budna, sanjala izdani san prstiju kako će iznurenom lupanju srca uspjeti dati na uvjerljivosti lupanjem po tastaturi. Da nije 'normalno' to što radim. Da se pišem potpuno neobavještena o sebi u tim pismima koja su sto strana čežnje i uzdaha teška. Da neprestano istim riječima gledam u iste zablude. I ta knjiga je bila jedina moja odluka koja je bila od mene, a ne u mene. Trebala mi je, jako mi je trebala, da iskupim sve to što sam si 'predbacivala'. To što ne živim kao i drugi... Ali opet, ne mogu reći da je ta odluka bila neki susret s anđelom objave, grmljavina, jabuka u glavu... Mislim da velike životne odluke nikad ne prate ni trube ni konjica, niti će sa stropa u tom nekom trenu ravno u zablude tresnuti veliki luster, nego je možda samo jedna noć prije bila mirna i prospavana i sve prije toga najednom dobije etiketu - 'Vrijedilo je'. Ja uvijek tvrdim da su neostvarene revolucije duhu potrebnije nego one uspjele, da iz neostvarenih snova niču heroji... ili romantični buntovnici, pa onda tu svoju teoriju vlastitim životom potkrepljujem baš ništa ga ne pitajući i uporno sanjajući one snove koje je nemoguće ostvariti. Život mi sa svoje strane onda uporno dokazuje da nema baš ničeg herojskog ni romantičnog u tome. Ipak u ovom slučaju demantirani smo i on i ja. Za mene postoji pouka u ovoj priči. Vrijedilo je sanjati. Budna. Jer snovi nas uglavnom strefe u glavu kad im se najmanje nadamo...', rekla nam je Suzana u nedavnom intervjuu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook