Liječnici neće obaviti pobačaj. Ne da im savjest. Ljekarnica neće prodati kontracepcijske pilule, i nju muči savjest. Onda ni konobar u restoranu ne mora prodavati meso i alkohol, jer i njega priziva savjest. Koliko daleko može ići i postati apsurdna ta situacija? Ova posljednja je zapravo scena društvenog eksperimenta emisije Provjereno.
Podijelite
Ljekarnica nije kriva. Tako je presudila komora. To što nije izdala lijek na recept, bilo je njezino pravo.
Radi se o slučaju koji je posljednjih dana uzburkao javnost pa se postavilo pitanje tko, kada, u kojim situacijama ima pravo prizvati se na savjest.
Do sredine 20.stoljeća pojam posve nepoznat s vremenom je postao jedan od temelja ljudskih prava i sloboda koji se, kao i sve, tvrde stručnjaci, može i zloupotrijebiti, pa i dovesti u pitanje prava drugih osoba.
Ekipa emisije Provjereno istražila je kako će ljudi reagirati kada se netko pozove na priziv savjesti u situacijama kada ga nitko ne očekuje. U jednom zagrebačkom restoranu postavili su dvije mini kamere, unajmili glumca, inače konobara po profesiji. Dali su mu zadatak da se pri narudžbama pozove na priziv savjesti, kako bi se dobile stvarne reakcije ljudi.
Goste je izludio ih konobar, a oni gladni, žedni, navikli da u restoranu jedu i piju ono što oni žele, a ne ono što drugi hoće. Konobar je ujedno i vegan i vjernik i antialkoholičar, i sve je, naravno, namješteno, karikirano. Priziv savjesti u ovom slučaju ne postoji, barem ne zakonski. Sve ovisi o dobroj volji vlasnika restorana hoće li osobi koja ima takve stavove dati priliku da radi.
Postoji samo u određenim zanimanjima
To je pojam i povlastica koji je jasno definiran. Na nju imamo pravo svi i oko toga su svi složni. No, priziv postoji samo u određenim okolnostima, bolje rečeno zanimanjima. Ako smo zdravstveni djelatnik ili ako odbijamo nositi oružje. ''Sama tradicija od priziva savjesti dolazi od krekera. Krekeri su jedna crkva koja je nastala nakon prvog vala protestantizma i kvekeri su bili ti koji su do danas posvećeni nenasilju, koji odbijaju vojnu službu'', objašnjava Ana Raffai, katolička teologinja i mirovna aktivstica.
Pojam priziva nastao je sredinom 20 stoljeća UN-ovom konvencijom o ljudskim pravima. Poanta mu je, tvrdi sociolog Renato Matić veće dobro. ''Priziv savjesti nastaje onog trenutka kada ja vjerujem dato što činim ne želim i ne mogu činiti jer ću time prouzročiti veće zlo ili ako se time dovodi u pitanje veće dobro'', kaže Matić.
Tu počinju prave rasprave. Je li veće dobro pravo da se netko priziva na savjest ili da osoba dobije lijek? Tako se ljekarnica pozvala na priziv savjest i djevojci s receptom za kontracepcijske pilule, ujedno i lijek za smanjivanje posljedica menstrualnih tegoba, rekla ne može. Ljekarna nije komentirala postupak svoje djelatnice, ali jest nadležna komora rekavši kako ''svaki zdravstveni radnik ima pravo na priziv savjesti iz svojih osobnih, moralnih ili vjerskih uvjerenja. Nama je iznimno žao što je osjetila nelagodu i nije dobila terapiju na vrijeme''.
Javnost podijeljena
Reagirali su i sadašnji i bivši ministar zdravstva. ''A ako netko ima priziv savjesti, moj savjet je da ta osoba ne radi s građanima", kazao je bivši ministar zdravlja Siniša Varga. Sadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić rekao jekako ljekarnik ima pravo na priziv savjesti, no ne na radnom mjestu.
Reagirala je i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. U pravilu, ako postoji takva osoba koja ima priziv savjesti, u ljekarni ili bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi mora postojati drugi zaposlenik koji nema priziv i koji može pružiti uslugu.
Javnost je po ovom pitanju podijeljena. ''Društvo nam je uvijek oko ideoloških pitanja podijeljeno, a nema niti jednog pitanja koje se ne može od strane politike umotati u ideologiju'', rekao je sociolog Matić
Tako je, osim klasičnih oponenata ljevičarskih i desničarskih struja, do podjela došlo i unutar sličnih, barem po profesiji, krugova u zemlji. Pitanje kontracepcije i reproduktivnih prava žena je top tema, osobito u svjetlu pripreme novog zakona o pobačaju. ''Ja mislim da se konflikt ne vodi između apotekarke i klijentice, nego se u društvu vodi konflikt između toga koliko katolička doktrina treba utjecati na demokratski ustrojeno društvo koje je pluralističko i koliko katolička doktrina treba biti u osnovi zakona.
Kada bismo sve katoličke doktrine prebacili u zakon onda bismo imali katolički šerijat'', objašnjava Raffai. Dakle, ustav i zakone temeljene na vjerskim propisima. A to je, kaže ova teologinja, inače i sama praktična vjernica, pogrešan smjer. ''Mislim da problem nije što netko neće ovo, neće ono. Problem je kada se to nameće kao da je to norma. Tu vidim problem'', smatra teologinja.
Treba pronaći mjeru
Tvrdi da je priziv potreban, i to ne samo pri izdavanju lijekova već i izvođenju medicinskih zahvata koje većina vjerskih zajednica drži ne samo upitnim, već kriminalnima. No, mora se pronaći mjera, sredina, način na koji će svatko po vlastitoj savjesti moći živjeti, a pritom ne ugrožavati prava drugih.
Don Damir Ostojić da se radi o udarcu na reproduktivna prava žena, pa i na pobačaj. Smatra da, iako je pobačaj dozvoljen u Hrvatskoj, to nije ljudsko pravo. ''Ja bi volio da se to nikada ne pomiri. Mislim da nije dobro ubiti nerođeno dijete, dakle mene to zabrinjava iskreno. Ja bi volio da svaki liječnik uzme priziv savjesti i da ljudi nemaju taj izbor u Hrvatskoj'', smatra don Damir Ostojić.
To bi izravno značilo ugrožavanje stečenih prava koja su, tvrde godinama ženske udruge, ionako u posljednje vrijeme znatnije ugrožena upravo zbog institucije priziva savjesti. Preporuke UN-ove komisije za ravnopravnost spolova još 2016. godine išle su u potpuno drugom smjeru. ''Dobili smo preporuke da se pobačaj mora uičiniti dostupnijim, da se mora financirati iz fondova javnog zdravstva, poboljšati kontracepiju i spolni odgoj u školama.
Dakle, time bi Hrvatska učinila sve suprotno od onog što je potpisala u tim međunarodnim dokumentima'', rekla je 2016. godine za Provjereno aktivistica za ženska prava Bojana Genov. Po njoj, od 338 ginekologa u Hrvatskoj, 54 posto njih ima priziv savjesti po pitanju pobačaja. A neke bolnice, pa i gradovi uopće više nemaju liječnike koji ih izvode.
Tanka granica
''Što više idemo prema moralnim pitanjima, to je veća vjerojatnost da ćemo u nekom trenutku doći do apsurda'', ističe Renato Matić. Do apsurda poput onog s početka priče u kojem savjest kao krajnje osobna stvar, onemogućava osobu da radi svoj posao, a time brani prava drugima. Kao posljedicu neminovno ima sukob.
Priziv ili prigovor kao zakonska mogućnost ustanovljen je upravo kako bi se priječilo da osoba radi nešto protiv vlastite savjesti. Dakle, kao instrument predstavlja nešto dobro. No, kada počne ugrožavati slobode i prava drugih, postavlja se pitanje kako oprečna stajališta dovesti u ravnotežu i kako pomiriti mahom vjerski nauk sa stečenim, građanskim pravima.
Kao što se vidi iz eksperimenta emisije Provjereno, tanka je granica gdje se može dovesti ne samo do uskraćivanja prava, već i do apsurda koji neminovno vodi u nove podjele, a time i sukobe.
Živjeti po vlastitim uvjerenjima, poštujući druge, njihova mišljenja i prava temelji su modernog društva. To neminovno podrazumijeva toleranciju i različitost. Davanjem prava ne znači da istovremeno gubimo ona vlastita. Priziv savjesti, kao i sve što on podrazumijeva, a to se ponajprije odnosi na ženska prava i pitanje vezana uz spolnost, ne trebaju i ne smiju biti oružje u rukama bilo koje ideologije.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
