Petak je, nešto prije sedam sati navečer. I dok drugima počinje produljeni vikend uoči praznika rada, one od kolegica preuzimaju 12-satnu noćnu smjenu. Na mjestu koje ne priznaje ni vikende ni noćne ni praznike, u rađaonici kliničke bolnice Sveti Duh. Mjestu na kojem je žena glavna, ali koje se ne može zamisliti bez njih. Primalja.
Kažu, situacija je trenutačno mirna, ali to ne mora značiti ništa. Već se za nekoliko minuta može zagužvati i krenuti akcija. Tome se nada i rodilja Lucija. U trideset i devetom tjednu trudnoće zadržana je nakon redovitog pregleda zbog previše plodne vode i čeka indukciju.
Pročitajte i ovo
Kretanje pomaže za poticanje trudova, ali kod treme od kamera baš i ne. Srećom, Lucija je tu kao doma jer prije 32 godine, kada je ona dolazila na svijet, mijenjao se zakon pa je tatama prvi put dopušteno da budu u pratnji na porođaju. Bila je to velika promjena i vijest, a Lucijini roditelji nisu imali ništa protiv kamera u rađaonici. Mama posebno.
"To joj je baš bila super uspomena jer se prisjetila kako je i tim kamermanima i snimateljima pozlilo dok su sve snimali pa se na kraju to odužilo i baš jako zanimljiva priča", kazala je Lucija.
Pročitajte i ovo
A upravo takva, nevjerojatna, je i posteljica koju primalja Sonja Kočiš Čavran nosi na pregled nakon porođaja koji je upravo završio.
"Gledamo jesu li svi ti kotiledoni na mjestu. To je važno zato što ako je bilo koji kotiledon ostao ili ako je ostala cijela posteljica, nije izašla van, onda je moramo oljuštiti jer majka za to vrijeme može jako krvariti i u životnoj je opasnosti", objasnila je.
27 godina je primalja. Svjesna je da je posao koji radi mnogima gadljiv i nezamisliv.
"Već sa 14 godina znala sam da želim biti primalja. Kad sam čula da primalja brine za majku i dijete, novorođenče, to je energija u koju sam se zaljubila, tako da, nekako mi je sve ovo normalno", smatra.
Pa i to da je već idući trenutak u sobi uz ženu koja je u završnoj fazi porođaja. Za to vrijeme primalja Sanja rješava papirologiju. Svaki porođaj obavezno se mora uvesti u evidenciju.
"Uspoređivale smo knjigu poroda, sad ova godina i prošla u ovo vrijeme i imamo 250 poroda više nego što smo imali točno na ovaj datum prošle godine", naglašava.
Pročitajte i ovo
A sve zato jer se jedno zagrebačko rodilište zbog obnove zatvorilo u potpunosti, a drugo djelomično. Iako je smjena za sada mirna, imaju jako puno posla, a dobile su samo dvije kolegice s Merkura na ispomoć. Jedna od njih je upravo Sonja.
Najljepši osjećaj na svijetu
Kat niže, na odjelu babinjača, još jedna primalja po imenu Sanja radi svoj posao. Od 38 godina staža, 35 je na Sv. Duhu. Većinu je odradila upravo kao primalja i kaže, puno se toga promijenilo. Daleko je više porođaja, a bebe su sada stalno uz mame. I to je, kaže, najljepši dio posla.
"Primite ženu i kad joj donesu dijete, mislim da nema veće sreće, ljudi ne znaju zapravo cijeniti što znači zdravlje i da je ona u redu i da je dijete u redu, da je živo i zdravo. To je najljepši osjećaj".
Kojeg je mama Lidija par sati ranije proživjela po treći put. Tata i dva starija brata jedva su dočekali sestricu Leonu.
"Ima trenutaka kada je sve dobro, može doći do trenutka kada krene prema lošem, primalja je školovana da može prepoznati fiziologiju od patologije i pravovremeno pozvati liječnika", govori Sonja.
Ima i teških dana…
Trenutak koji su roditelji čekali, a koji nju nosi kroz sve teško i stresno što ovaj posao donese. Puni je kaže snagom, za dane koji su teški, koji prazne, kojih nažalost ima…
"Užasno se teško nositi s emocijama kada taj ishod nije pozitivan. Teško je roditeljima, razumijem to, ali to sam ja. I to boli... i to ostaje... to ne možeš prežaliti ni preći preko toga", kroz suze je ispričala.
I dok ih uče kako biti profesionalan i izvrstan u svom poslu, kako se nositi u trenucima tuge i tuđih gubitaka, pomažu si same, često baš tako, uz suze.
A dok u dežurnoj ambulanti i u 11 sati navečer ima posla, one koriste priliku za odmor. Uglavnom se jede u hodu ili se nerijetko uopće ne jede jer ne stignu. Dobar su tim, kažu, jer drugačije ni ne ide. Ovo je takav posao.
"I moramo gledati da nam je ovo tu druga obitelj. Mi smo pola života na poslu i moramo si biti dobri jer koliko smo doma toliko smo i tu", naglašava Sanja.
Koliko će majke još biti tu prije nego što prvi put ugledaju svoju bebu, ne zna nitko. Uza sav napredak medicine i moderne tehnologije, neke stvari još uvijek odrađuje priroda. I odradila ih je, nakon dugih trudova i porođaja koji je završio carskim rezom, Lucija je u ruke primila Dominika rođenog u prvim satima nedjelje. A onda slijede nova iskustva…
Pročitajte i ovo
Nije se jednostavno školovati
Dojenje je vještina koja se uči i nešto za što su rodiljama primalje uvijek pri ruci. Za pomoć, savjet, ohrabrenje. A pomoć, i to žurna, u tim je trenucima, na početku nove Sonjine smjene, trebala trudnici kojoj je na hodniku pred rađaonicom bilo loše.
"Gospođa nije dugo jela, nije pila, toplo je, zavrtilo joj se, javila se na prava vrata i odmah smo reagirali i pomogli smo joj. Pao je gospođi tlak. To je tako kontinuirano, mi nikada ne znamo tko će pozvoniti na vrata i u kojoj će se situaciji žena naći, ne treba biti nikakve kaotičnosti i treba biti profesionalan, znamo reagirati u pravoj situaciji", uvjerava Sonja Kočiš Čavran.
Za to su školovane, a mnoge od njih htjele bi i više. Nažalost, studij primaljstva postoji samo u Rijeci i Splitu, ne i glavnom gradu, pa se nakon završene srednje primaljske škole mnoge njezine kolegice u Zagrebu odlučuju na prvostupništvo općeg smjera, što kaže Sonja, nikako nije dobro.
"Ako nemaju dobru potporu svoje glavne primalje, odjela, zavoda pa i same klinike onda će se većina njih odlučivati stepenicu više završiti u srodnoj struci, a to je problem i na neki način primaljstvo kao takvo dosta odumire, a ne bi trebalo", smatra.
Potrebna je dobra volja s vrha jer educiranih primalja, kaže profesor Ratko Matijević već godinama nedostaje.
"Primalje su u zdravstvenim sustavima razvijenih zemalja Europe neovisni medicinski djelatnici i kompletno vode trudnoću. Kompletno su zadužene za prijem i za sam porod i za zbrinjavanje žene tijekom poroda i tijekom i neposredno nakon porođaja", naglašava.
Kod nas je drugačija praksa iako sve kompetencije i potrebna znanja naše prvostupnice, a posebno magistre primaljstva imaju. Imaju i ono što je ženama pri porođaju, kaže Sonja, još važnije. Toplu riječ, sigurnost i čvrstinu koja im je potrebna.
Pročitajte i ovo
Dočekali i rađanje trojki
Idućeg dana, u utorak nakon produljenog vikenda, s glavnom primaljom rađaonice pratila se gužva pred operacijskom dvoranom.
"Zato što nam ide carski rez, gospođa koja nosi trojke. Znači ne događa se zaista često i baš je poseban dan", kazala je glavna primalja rađaonice Nasiha Kukec.
Sve su primalje tu, gledaju i očekuju. Ali ni maske ne mogu sakriti osmijehe. Nižu se sretne vijesti. Mami i tati koji doma imaju već troje djece stigle su tri male, ali glasne sestrice. Vijest koja se brzo proširila rađaonicom i izmamila osmijeh na lice i rodilji Ivani, kojoj u trudovima i nije baš do puno smijanja.
Minimalno 700 porođaja više nego lani. Toliko ih očekuju na Sv. Duhu. Uz pomoć samo dvije primalje više, ovdje se radi punom parom. Da padaju s nogu od njih nećete čuti. Tu su da rade ono što najbolje znaju, što vole. Da budu primalje, posvete se ženama i daju im tretman koji svaka od njih zaslužuje.
U tri dana koliko je ekipa Provjerenoga provela u rađaonici na Svetom Duhu čuli su krikove i plač, a svjedočili sreći novog života. A od primalja, ma koliko im ponekad bilo teško, čuli uvijek istu stvar.
"Ja obožavam ovaj posao i smatram da radim najljepši posao na svijetu".
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
