Završio je školu, imao posao, ali na fakultet nije upao - i kaže, dobro da nije. Tada je shvatio da većini uobičajen i normalan život njemu ne odgovara. Donio je odluku - skupio nešto novca, znanja i krenuo u avanturu života. Roditelji, u prvotnom šoku zbog njegove namjere da dom u blizini Zagreba zamijeni divljinom, danas su mu najveća potpora. Oni i djevojka, koja premda studira, svoj život vidi upravo tako - u šumi!
Upoznali smo 21-godišnjaka koji živi okružen samo stotinama četvornih kilometara divljine. Lokacija je to za koju želi da ostane tajna! Nama je autom i makadamskim putom trebalo sat vremena od prve civilizacije. Priča je ovo o mladom čovjeku kojeg je inspirirao pionir života u šumi Nikola Borić. A ova njegova, mnogima će vjerujemo otvoriti jedan novi, drugačiji pogled na to kako život može izgledati!
Završiti fakultet, zaposliti se, raditi osam sati dnevno i otići u penziju za njega jednostavno nije opcija. "Ivor u šumi", kako je nazvao svoj projekt, otišao je 200 kilometara od doma i odlučio izgraditi novi. U prirodi, daleko od ljudi, automobila, gužve i svakodnevnog stresa. Inspiriran je pionirom takozvanog "off grid" načina života, Nikolom Borićem i kreće doslovno iz nule.
Pročitajte i ovo
Danas sve što ima su šator, ručno rađeno posuđe, par lonaca i spremnik za vodu. Koliko god volio prirodu, kaže često je surova i nije uvijek lako, pogotovo ne noću - no svejedno od ove ideje ne odustaje. Molio je da se ne otkriva lokacija na kojoj se nalazi, jedino što možemo reći jest da ga je gotovo nemoguće pronaći.
"Uopće nije lako tako živjeti, sad dok nemam nekakav sustav, dok nemam kuću dok nemam kuhinju, dok nemam pipu. Idem do izvora po vodu, perem se u potoku, ne koristim ni pastu za zube i šampone sam isto prestao koristit", rekao je Ivor Kos.
"Bojim se, ne mogu reći da se ne bojim, pogotovo noću - pa živo je. Šuma je totalno živa, pogotovo po noći. Sve šuška, sve je puno života, ali savladavam strahove, suočavam se s njima".
Pročitajte i ovo
200 kilometara dalje, u Rugvici kraj Zagreba, žive njegova majka, sestra i djevojka. "Mislila sam da razmišlja otići na neko vrijeme, dolaze lijepi dani pa ide na vikend, na tjedan... Kad je rekao da ide baš živjeti u šumu svašta mi je prolazilo kroz glavu. Plakale smo i ja i njegova cura", rekla je njegova mama.
"Na početku mi je to bilo jako čudno i nisam se mogla baš s tim pomiriti", rekla je njegova cura Mea.
Među ljudima mu je teže
I koliko god je zastrašujuće i teško biti sam u šumi, biti s puno ljudi njemu je još teže! "Uhvati me neka anksioznost, osjećam se kao da ću se srušiti. Da, baš mi je užasno među ljudima", rekao je Ivor. "Priroda me smirila puno, puno sam smireniji nego što sam bio. Poboljšao mi se sluh, poboljšao mi se njuh, intuicija i totalno sam nekako ono, osjećam se više kao čovjek, kao nekakva…. kao životinja, ali istovremeno čovjek".
Život u šumi, takozvani "off grid" način života, sve je popularniji. Ivor je inspiriran pionirom ovog pokreta u Hrvatskoj Borićem, koji je luksuzan život zamijenio minimalističkim još 2015. godine.
21-godišnji Ivor tek je na početku svoje priče!
"Završio sam graditeljsko-tehničku školu, išao sam tamo 4 godine i nakon toga sam mislio da trebam ići na faks, odnosno to nisam mislio ja, nego svi oko mene. Jednostavno su mi govorili da moram ić kao svi ostali jer - završiti faks, zaposliti se, raditi 8 sati dnevno i …. umrijeti", rekao je Ivor.
Pročitajte i ovo
Većini ono normalno i uobičajeno njemu je bilo potpuno strano - oduvijek! "Uvijek bi tako sjeo negdje u dvorište, na travu, macu u krilo i onako zamišljeno meditirao, razmišljao, tako da ga to smiruje vjerojatno", komentirala je mama.
Roditelji su u početku bili šokirani odlukom. No vrlo brzo, postali su mu najveća podrška. "Potrudila sam ga se shvatiti koliko god ja to mogu, naravno da mi nije bilo drago na prvu, ali opet kažem - drago mi je da živi svoj život. Da je sretan, ispunjen, živ, zdrav, zadovoljan", rekla je mama.
"Sva sreća nisam upao na faks i onda sam počeo raditi, radio sam dvije godine i vidio sam da to ne vodi nikud, počeo sam štedjeti novac, pripremati se, skupljati znanje, skupljati alat i donio sam odluku i otišao sam u šumu", rekao je Ivor.
Lani je krenula avantura života
Najteže je bilo je krenuti od nule. Bez praktičnog iskustva, ali s puno znanja - počeo je prikupljati stvari koje će mu biti dovoljne da preživi u šumi barem prvih nekoliko mjeseci. "U startu nisam imao plan, znao sam da moram dati otkaz, uštedio sam koliko sam mogao. Radio sam po 12 sati praktički bez slobodnog dana, skupljao sam boce i sve to da jednostavno uspijem nabaviti taj materijal, zalihu hrane i sve što mi treba", rekao je Ivor
I kaže nije ovo nikakav hir. Od malena se povlačio u prirodu, više od ljudi zanimale su ga životinje. Ideja je prerasla u realizaciju zahvaljujući susjedi. "Ona me htjela odgovoriti, kao kad vidiš što je prava divljina, divlje svinje, životinje, sve živo...Ja čim sam došao tamo rekao sam - to je to. Ovo je moja lokacija", rekao je.
"Postavio sam šator usred šume pa je došla noć, naravno da nisam spavao. Stavio sam šator baš pored puta gdje prolaze divlje životinje. To sam tek ujutro vidio, da je to prava "autocesta" za divlje životinje".
Ni prva neugodna noć nije ga obeshrabrila. Naprotiv, bio je još odlučniji i ustrajniji da se snalazi sam, usred šume - kako god zna. "Nedostajalo mi je sna, nisam se naspavao dva, tri dana. Pa sam si ogradio šator nekakvim šiljcima, našao lokaciju gdje je oko mene neka stijena čisto… eventualno protiv nekih životinja. Psihološki sam bio mirniji i tu večer sam se naspavao", rekao je.
Molio je da se ne otkriva lokacija na kojoj se nalazi. Zemlja nije njegova, ali kaže dobio je dopuštenje da slobodno ondje živi. Potvrdio je to i vlasnik koji pred kameru nije htio. Ali je oduševljen Ivorovim izborom. Ovo je, kaže, privremeno rješenje. Plan mu je čim prije pronaći lokaciju i kupiti svoj komadić zemlje.
"Kad će mi trebati novac za nekakvu kuću, otvorit će se nešto i zaraditi ću točno koliko mi treba - ni više ni manje. Ja trenutno ne znam kako, ali znam da hoće. Takav imam osjećaj, tako se sve do sad događalo i dosta je teško tako razmišljat. Znači trenutno nemam ništa, a tražim zemljište, dosta ludo, ali znam da će se nešto dogoditi", rekao je optimistično Ivor.
Nije potpuni pustinjak
Njegovi planovi nisu posve pustinjački. Radi on to i zbog obitelji. Djevojka, koja mu je u svemu velika potpora, sada umjesto s njim, boravi kod njegove majke. 21-godišnja Emanuela naime studira na Tehnološko-tekstilnom fakultetu u Zagrebu i koliko god je nekad sanjala o takvoj životnoj sredini – ipak joj je draža ona – dalje od ljudi.
"Ljudi te na neki način osuđuju i jednostavno nas gledaju drugačije, dok na primjer ti ljudi koji su u šumskim zajednicama, koji su istog razmišljanja, znaju to cijeniti i razmišljaju izvan kutije jednostavno jer…. drugačije je", rekla je Mea.
Sve je više, govori nam Ivor, mladih poput njega koji žele živjeti s manje stresa, više u skladu s prirodom! Onih koji žele promjenu. Pa i drastičnu poput njegove. "Nije da sam razočaran nego više to gledam s neke preventivne strane. Ne želim zagađivati prirodu, želim se što manje voziti autom i želim se posvetiti sebi, znači svom duhovnom razvoju da uopće vidim….koja je cijela poanta i što dalje trebam raditi", rekao je Ivor.
Pročitajte i ovo
"Na samom koncu mi je cilj da pomognem drugim ljudima", rekao je. Probuditi ih, osvijestiti jer ako ništa drugo, posljednjih nekoliko godina pokazatelj su koliko čovjek negativno utječe na prirodu. Svjestan je da nikad neće bit 100 posto samoodrživ, ali ipak plan mu je maksimalno ovisiti o sebi, onome što uzgoji, ali i drugima koji žive sličnim načinom života.
Prva stvar koju sada planira je – pronaći mali komadić zemlje i izgraditi kuću prije zime jer u šatoru neće moći. "Mislim da kad napravim svoju kuću, da će to biti neka posebna energija. Kad napraviš svoju kuću s pozitivnim ljudima, s pozitivnom energijom, znaš da si ti napravio i znaš da je odavde s lokalnog. Znači da je zemlja odavde, da nisam dovozio materijal od svukud, ako razumijete - to je nekakva posebna energija", rekao je.
Sam svoj majstor
"Sad sam napravio svoju kuhaču, improviziranu od drva. Ne znam zašto, ali jednostavno je posebna energija s tim. Isto tako planiram izrađivati i svoje posuđe, svoj namještaj", rekao je Ivor. A kada u tome uspije, želi stvoriti pravi dom. Sa svojim voljenima.
"Moram, nema mi druge jednostavno moram se sada ubaciti u tu priču, da mu pomognem i da on meni pomogne, i da si pomažemo međusobno s vrtom, biljkama i svime", rekla je Mea.
Kao što priroda pozitivno utječe na Ivora, tako Ivor utječe na baš sve oko sebe. "Mislim da ta nekakva hrabrost ti jednostavno daje tu energiju, daje ti.. čuva te, ili tako nešto. Ako imaš muda da odeš u šumu, usred ničega, sam i sve to pa znači da će te sve sile svijeta podržati. Sto posto! Jednostavno vjerujem da je tako...Ma sto posto je tako!
Off grid načinom živi sve više ljudi u svijetu. Sve je više zajednica kojima je cilj uzgajati svoju hranu, čuvati prirodu, živjeti u skladu s njom i na kraju krajeva – biti bolje osobe. Nekima se njegov izbor činio čudan! Pa i sulud. Ali kao što i sam kaže – njemu, a i mnogim drugima je - idealan. Jer to je sve što mu treba. Mali dio prirode u kojem će živjeti baš onako, kako to on želi!
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
