Preminuo je Papa Franjo, bio je sasvim drugačiji od svojih prethodnika

Galerija 12 12 12 12

tri vijesti o kojima se priča Najavio pravnu borbu Nekad uspješni poduzetnik, danas deložiran iz stana: "Sve su mi oduzeli. Dug je najedanput narastao" Sretni listić Izvučen je Eurojackpot! Evo gdje ide milijunski dobitak NEVJEROJATNA TUGA Tijelo dječaka pronađeno na plaži, istraga otkrila stravičan zločin: "Natjerao ju je da to učini"

Nakon što je dugi niz godina imao brojne zdravstvene probleme, u 89. godini preminuo je Papa Franjo. 

Vatikan je ovu vijest objavio na svom kanalu. 

"Jutros u 7:35 sati, rimski biskup Franjo vratio se u Očevu kuću. Cijeli njegov život bio je posvećen služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi", objavio je kardinal Kevin Farrell u izjavi.

Papa Franjo jučer se, na Uskrs, neočekivano pojavio pred vjernicima na Trgu svetog Petra u Vatikanu i okupljenima kratko poželio Sretan Uskrs.

U invalidskim kolicima je kratko izišao pred brojne okupljene te je s balkona bazilike svetog Petra mahnuo tisućama vjernika. 

Biografija

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te je imao i argentinsko i talijansko državljanstvo.

Papa Franjo diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju.

U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Iduće dvije godine predavao je književnost i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Zaređen 1969. godine

Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

U ožujku 1986. godine otišao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega je smješten u kolegij Salvatore odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina.

Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

"Kardinal siromašnih"

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te je tako zaslužio nadimak "kardinal siromašnih".

Napisao je knjige: "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982., "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986., i "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta.

Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator.

Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije. Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina.

Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.

Ljubitelj nogometa i opere

Govorio je španjolski, talijanski, a služio se i njemačkim jezikom. Bio je poznat kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao infekciju zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.

Dana 19. ožujka 2013. papa Franjo inauguriran je kao poglavar Vatikana i Katoličke crkve. Službu je preuzeo na blagdan svetog Josipa, zaštitnika Crkve.

Po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni, a u prvom obraćanju javnost je pozdravio s "Dobra večer" (tal. "Buona sera") umjesto uobičajenog katoličkog pozdrava (Hvaljen Isus). Bio je veliki ljubitelj nogometa i navijač argentinskog kluba San Lorenzo, kojeg su osnovali isusovci.

Papa je boravio u Domu Sv. Marte umjesto u papinskim apartmanima Apostolske palače, koje su koristili njegovi prethodnici.

Također je bio poznat po svojim čestim molbama koje je upućivao vjernicima: "Molite za mene". To su riječi koje je izgovorio u svojem prvom pojavljivanju na balkonu bazilike svetog Petra nakon izbora 12. ožujka 2013. "I ja sam grešnik", objasnio je drugom prilikom.
Smjer njegovog pontifikata odredila je rečenica koju je izgovorio tri dana nakon izbora: "Želim siromašnu Crkvu za siromašne", 
"Homoseksualci su Božja djeca".

U svijetu je snažno dočekana upravo ta njegova izjava kao i izjava da homoseksualci imaju pravo na obitelj. 

Papa Franjo bio je poznat i po svojim kontroverznim izjavama poput: "Uživanje u hrani kao i spolni užitak dolaze od Boga", te "Tračanje je gora zaraza od Covida".

Osim toga papa Franjo ukinuo je "pontifikalnu tajnost" za slučajeve seksualnog iskorištavanja djece i izdao dva dokumenta kojima temeljito mijenja način na koji se Katolička Crkva dosad odnosila prema tom zlu.

Naime, odredio je stroga pravila i svećenike obvezao da prijavljuju spolno zlostavljanje što je ocijenjeno kao značajan iskorak.

Konzervativci iz Crkvenih redova prozivali su ga za populizam. U svibnju 2019. godine, skupina od 19 katoličkih svećenika i teologa pozvala je biskupe da Papu Franju proglase heretikom. 

Tvrdili su kako se nije dovoljno zalagao za borbu protiv pobačaja te da je previše prihvaćao homoseksualce, kao i protestante i muslimane. Prozivali su ga zbog niza pitanja, od pričesti za rastavljene, vjerske raznolikosti do neodgovarajućeg odnosa prema krizi spolnog zlostavljanja u Crkvi.

Duga povijest zdravstvenih problema pape Franje

Poglavar Katoličke crkve papa Franjo dugi se niz godina borio sa zdravstvenim problemima. 17. veljače 2025. godine objavljeno je kako je Papa zbog bronhitisa primljen u bolnicu Gemelli, a Vatikan je priopćio da se bolest razvila u „polimikrobnu infekciju dišnih puteva” i da sve pretrage „ukazuju na složenu kliničku sliku” zbog čega su mu liječnici promijenili terapiju.

Polimikrobne infekcije su one uzrokovane različitim kombinacijama virusa, bakterija, gljivica ili parazita.

Sveti Otac je probleme s respiratornim sustavom imao još u mladosti. Tada 21-godišnji Jorge Bergoglio bolovao je od pleuritisa zbog kojeg mu je u Argentini odstranjen dio pluća. Od početka 2023. stalno mu se vraćaju respiratorne infekcije i povezani problemi.

U veljači prošle godine bio je na pregledu u bolnici nakon gripe, no vratio se u Vatikan isti dan. U rujnu prošle godine otkazao je svoje obaveze radi blagih simptoma gripe, kako ih je tada opisala Sveta Stolica.

Krajem 2023. papa je otkazao planirano putovanje na klimatski skup COP28 u Dubaiju, opet zbog upale pluća. Već je završio u bolnici u ožujku iste godine zbog poteškoća pri disanju. Tada se brzo oporavio nakon terapije antibioticima.

Padovi i drugi problemi

Papa je nedavno dva puta pao u svojoj rezidenciji, ozlijedivši bradu u prosincu 2023., a ruku u siječnju ove godine. U lipnju 2023. proveo je devet dana u bolnici zbog operacije trbušne kile. Njegov liječnički tim tada je odlučio da je operacija nužna jer je to stanje uzrokovalo bolne opstrukcije crijeva. Papi je u srpnju 2021., tijekom šest sati duge operacije, odstranjeno 33 centimetara crijeva zbog bolne infekcije poznate pod nazivom divertikulitis. Sam je 2023. objavio da mu se stanje vratilo.

U razgovoru za Reuters 2022. odbacio je glasine da mu je tijekom te operacije otkriven rak, nazivajući to dvorskim tračevima. Njegov kirurg kasnije je potvrdio da nije bilo raka.

Papa godinama boluje od išijasa koji mu uzrokuje bol u kukovima i nogama. Zbog njegovog pogoršanja papa je 2020. propustio novogodišnje obaveze. Bio je to prvi put da je zbog zdravstvenih problema izostao s nekog velikog vjerskog događaja.

Odvojeno ga je počelo boljeti i koljeno, no Reutersu je 2022. rekao da se nije odlučio za operaciju jer nije htio ponavljanje negativnih nuspojava anestezije na operaciji crijeva 2021. godine. Umjesto toga se odlučio na liječenje laserom i magnetoterapijom.

Godinu kasnije otkazao je putovanje u Libanon, DR Kongo i Južni Sudan zbog poteškoća pri hodanju. Afričke zemlje je u konačnici posjetio 2023. godine.

Koristio se štapom za hodanje ili invalidskim kolicima, a njegova kilaža vidljivo se povećala zbog sjedilačkog načina života. Papa je 2021. priznao i da je u Argentini kao mladi svećenik išao psihijatru zbog anksioznosti u vrijeme vojne diktature. Tada je rekao da se protiv psihičkih poteškoća naučio nositi raznim metodama, uključujući slušanje glazbe Johanna Sebastiana Bacha.