Evo najvažnijih događaja proteklog tjedna

Bio je dan kravata, simbola uljuđenosti koji su u 17. stojeću po Europi proširili Hrvati, točnije hrvatski vojnici, a svilenu traku oko njihova vrata prvi su prihvatili, a tko drugo doli Francuzi. U četiri stoljeća Hrvati su se promijenili pa nam je u tom sudbenom preoblikovanju svijesti vrijeme kravate dalje no što bi trebalo biti.

Pročitajte i ovo Pregled tjedna Zbog rasprave o pobačaju i koroni građani su isključeni iz kampanje - Najlakše je mlatarati ideologijom, ona je okvir, ali nikako srž politike Pregled tjedna Ivane Petrović "Često govorimo o erupciji ljubavi, mržnje ili gluposti. Kada se sve to pomiješa, dobije se kampanja za izbore 2020."

Kravata kao metafora neprimjenjiva je danas svugdje, od Vlade, sabornice pa sve do ulice. Njezina svila od koje je izrađena nikako ne bi mogla u Vukovar, grad koji je simbol epopeje na kojem je stvarana naša država. Nijedna politika u posljednjih 14 godina Vukovaru nije dopustila da izađe iz geta 91. i započne svoj put u novo vrijeme.

O ćirilici i dvojezičnim natpisma rekli smo već mnogo. Bit te priče je da ona nema civilizacijski, već obavještajni potpis. Lansiran u trenutku kad je trebalo pozornost skrenuti s famoznog 'Lex Perković'. Ono što je Vlada zakuhala sad treba i ohladiti. Pa je premijer konačno došao u Vukovar razgovarati o dvojezičnim natpisima. Sve to je zapravo tako tužno, tako prazno i tako manipulativno.

Ovo je bila tek jedna stavka u nizu neistina koje je pred hrvatskim predsjednikom u Beogradu iznio srpski. Postoje samo dvije mogućnosti - ili je Nikolić toliko neinformiran ili je pred svojom javnosti htio zadržati imidž autentičnog velikosrbina držeći je i dalje u stanju maglovite svijesti koja sve relativizira - prije svega okvir jedne zločinačke politike s početka 90-ih kojoj je i sam Nikolić aktivno pripadao.

Manje-više sve se svelo na žaljenje što Hrvatska ne povlači tužbu za genocid, opet izjednačavajući procesni mehanizam svoje protutužbe s hrvatskom tužbom za koju se UN-ov sud proglasio nadležnim. Studeni 2008. ujedno je označio i pravni kraj mita o građanskom ratu u Hrvatskoj. Zadužen samo za sporove među državama, međunarodni sud odlukom o nadležnosti otvorio je Pandorinu kutiju agresije iz 1991. Stoga je hrvatska tužba i u ovaj fazi prvorazredno srbijansko sigurnosno pitanje. I teško je za povjerovati da će srpske vlasti tako skoro otvoriti svoje vojne i obavještajne arhive.

Predsjednik HGK tvrdi kako nije znao da su mu iz tvrtke zamračena 32 milijuna. Za operaciju micanja Vidoševića koja je bila jasna od prvog dana kukuriku vlasti, ova je afera došla kao as na 11. Pritvoreni su Vidoševićeva desna ruka Zdenka Peternel i marketinški stručnjak Davor Komerički. Navodni posrednik za ovu takozvanu novu Fimi-mediju, izvjesni Premilovac ostavljen je na obrani sa slobode. Sasvim je jasno da sve ovo ide prema Vidoševiću, minimalno da podnese ostavku, što bi nakon ovog i trebao učiniti.

Zanimljivo je kako su ministri to odmah komentirali. Maras je kazao da se njemu to ne može dogoditi nazvavši sebe liderom. Naša mlađahna Vlada inače voli sebe nazivati liderima i državnicima. Bez spoznaje da se tim časnim nazivima može nazvati najviše 10 osoba u novijoj političkoj povijesti svijeta. Pa su lideri s neliderskim potezima počeli i moralizirati.

Toga se ekipa na vlasti osobito treba čuvati jer nas građane iskustvo uči da se svi istražuju nakon što izgube izbore. A mi rezignirano zaključimo da svi kradu i da nemamo za koga glasati. I u čudu se prisjećamo visokomoralnih izjava. Tom iskustvu unatoč - moraliziranju nije mogao odoljeti ni HNS-ov ministar Vrdoljak.

Štrajk dijela radnika u splitskom škveru koji je na 'daj molim te' privatiziran u zadnji čas najbolji je obrazac općeg stanja mentaliteta u Hrvata. Spoja vlasti koja za sve misli da je igra lovica pa tko se nije skrio magarac je bio te radništva potpuno nepripremljenog za nove nesocijalističke procese u kojima su profit i učinak jedino mjerilo, u kojem nema lako ćemo pa malo bolovanja pa sve će država, a sve izvan toga je mobbing. To su tempi passati...

Ali isto tako pokazuje da je Hrvatska još jako daleko od kvalitetnog kapitalizma u kojem se radi 18 sati, ali se to i dobro plati, u kojem su znanje i kompetencija posebna dodana vrijednost. Štrajk u Brodosplitu je prikaz čudnog spoja - slika socrealizma smještenog u okvir prvobitne akumulacije kapitala. One koju je Europa prošla još u 17. stoljeću.

U tjednu koji je za nama smijenjen je Igor Štimac. Nizao je neuspjehe pa je novi nogometni izbornik postao Niko Kovač. Bankari su se okomili na Linića zbog prijedloga zakona o smanjenju kamata na kredite. Tako da ispada da bankari određuju zakone državi, a ne država bankarima... Ameri su se ipak dogovorili što je važno, jer pitanje što bi bilo da nisu. Do 15. siječnja se deblokira rad američke vlade, a od početka veljače se opet mogu zaduživati.

Taj dan se u nas u istarskom Tinjanu rezao pršut. Ne zbog Amera, već zbog tinjanskog festivala te delicije. A s delicijom, samo ne ovom, završava se ovaj zbir tjednih misli. S čokoladom koja se začinjena lavandom, smokvom, pinjulima proizvodi na Rabu. I izvozi sve do Japana i Australije. Čokolada potiče hormon sreće. Pa se ovaj naš hrvatski, eto, nadaleko stvara.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook