Noćas u 00:20, ili 05:20 po našem vremenu, naš je strašni lav odlučio sklopiti oči i odmoriti. Bilo je dosta i bilo je previše.
Kad je njoj bilo dosta, onda znate da je stvarno bilo DOSTA!
Otišla je tamo gdje je ništa ne boli, gdje je nitko ne bode i gdje nema ni gljivica, ni leukemije ni patnje.
Bili smo s njom do zadnjeg trenutka. Otišla je mirno i spokojno. Prelijepa kao i uvijek. S dugim trepavicama i najslađim majkinim obrasščićima...baš kao da spava. Jer ona je samo htjela konačno leći i zaspati, uz svoje tatu i mamu, i da nam nitko drugi ne smeta. Pogotovo ne tamo neki doktori s iglama i tabletama.