Zabranjeno je odlaganje građevnog otpada na mjestu nastanka ili na lokacijama koje nisu za to predviđene. Posjednik građevnog otpada (vlasnik, investitor ili izvođač) dužan je snositi sve troškove gospodarenja tim otpadom te osigurati uvjete za odvojeno skupljanje i privremeno skladištenje. Odvojeno skupljeni otpad mora se predati tvrtki ili obrtniku koji temeljem Zakona o otpadu posjeduje dozvolu i koncesiju za gospodarenje građevnim otpadom, navodi Ministarstvo.
Gospodarenje građevnim otpadom moguće je obavljati u reciklažnim dvorištima na stacionarnim uređajima za oporabu, odnosno na gradilištu gdje nastaje građevni otpad pomoću mobilnog uređaja. Tvrtka registrirana za izvođenje građevinskih radova može na gradilištu, na kojem nastaje građevni otpad, reciklirati ga nakon što pribavi dozvolu.
Građevni otpad može se oporabiti i u uređajima za materijalnu ili energetsku oporabu, ali samo ako takvi uređaji udovoljavaju uvjetima propisanima posebnim propisom. Proizvod nastao materijalnom oporabom građevnog otpada može se ponovo uporabiti u građevne svrhe ako udovoljava normama i uvjetima propisanima posebnim propisom.
Županije i Grad Zagreb dužni su u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika odrediti lokacije za gospodarenje građevnim otpadom na svojem području, propisuje Ministarstvo.
Grad Zagreb i jedinice lokalne samouprave dužni su putem reciklažnih dvorišta osigurati preuzimanje građevnog otpada sa svojeg područja.
Svaka pravna i fizička osoba-obrtnik, odnosno ovlaštena osoba koja gospodari građevnim otpadom, dužna je to uskladiti s odredbama Pravilnika najkasnije do 31. prosinca 2008. godine.
Pravilnikom se uspostavlja sustav koji bi trebao osigurati da se 80 posto građevnog otpada reciklira. Građevni otpad nastaje tijekom proizvodnje građevinskih proizvoda ili poluproizvoda, gradnje, rušenja i rekonstrukcije građevina. Najvećim dijelom (95 posto) je inertan otpad (otpad od keramike, rušenja zgrada, žbuka, gips, razbijeni beton, željezo, čelik, kovine, drvo, plastika, papir i dr.), a može biti i opasan, primjerice asfaltno vezivo ili otpad koji sadrži azbest, koji traže posebnu kontrolu i obradu.
Ministarstvo navodi da se procjene količine građevnog otpada kreću za Hrvatsku oko 2,6 milijuna tona godišnje. Gotovo polovica građevnog otpada završi na odlagalištima komunalnog otpada, što višestruko povećava troškove sanacije, zauzima odlagališta te povećava potrebu za otvaranjem novih nalazišta prirodnih mineralnih materijala. Iako se ponovno može upotrijebiti oko 80 posto građevnog otpada, ukupno se reciklira samo sedam posto, a 11 posto se izdvoji kao sekundarna sirovina.
Pravilnik se ne odnosi na građevni otpad koji sadrži azbest, jer je gospodarenje njime propisano Pravilnikom Ministarstva od 23. travnja 2007. Odlukom ministra zdravstva iz veljače 2006. u Hrvatskoj je zabranjena upotreba azbesta i njegovih proizvoda. Jedina hrvatska tvornica azbestnih proizvoda Salonit Vranjic prestala je s radom u 2006. godini.
