Ni ne znate što sve čuvate u računalima, a moglo bi vas skupo koštati

Pokušajte sve što na imate na svom računalu zamisliti u nekom fizičkom obliku – papira, DVD-a, fotografija, CD-a, i pitajte se biste li sve to čuvali odloženo u podrumu, sobama, hodnicima svog doma, godinama i godinama i godinama.

Pročitajte i ovo Tko ima navjeću korist? Trebaju li se građani brinuti nakon curenja podataka? "Postoje različiti scenariji, pristup bazi bi trebao imati administrator..." ADMO Važno upozorenje: Na izborima bi mogle dominirati laži i manipulacije vezane za migrante, neki tako skupljaju političke poene

A sada razmislite što sve imate u svom računalu i je li uistinu potrebno da sve te podatke čuvate toliko dugo. Ako ste poduzetnik i imate svoju tvrtku, podataka u računalima imate zasigurno još više. Za sve je to potrebno napraviti 'back up', održavati, zaštiti - a to košta.

S obzirom na količinu podataka koje čuvamo, a često ni ne znamo ili smo zaboravili da ih imamo, uskoro bismo vrlo često mogli baratati novim terminom 'databerg', odnosno 'santa podataka'.

Naime, istraživanje Databerg Report 2015. pokazalo je da je čak 86% podataka u europskim tvrtkama nevažno za njihovo poslovanje. Pretočeno u novac to znači da će europske tvrtke do 2020. koristiti kapacitete za pohranu podataka u vrijednosti od 891 milijarde dolara samo kako bi pohranjivale za poslovanje posve nevažne podatke. Dio tog nepotrebnog financijskog utega vuče i Hrvatska.

'Velik dio tvrtki ni ne znaju što im se od podataka nalazi na serverima, a to košta. Milijarde dolara se baca na čuvanje podataka koje nije potrebno čuvati, a ponekad je dapače i štetno, rekao je Darko Gajski iz Veritasa, predstavljajući istraživanje.

Prema rezultatima iznesenima u Veritasovom Databerg Reportu 2015, 54% podataka koji su pohranjeni, je nevidljivo, pa bi se moglo raditi o videosnimkama mačaka i pornografskom materijalu, zbog čega se tvrtke izlažu nepotrebnom riziku da njihovo poslovanje nije usklađeno sa standardima. Troše se velike količine novca na čuvanje podataka koji nam uopće nisu potrebni. Samo je, 14% kapaciteta, prema istraživanju, iskorišteno za pravu svrhu.

'Istraživanje otkriva kako prosječna, tipična tvrtka godišnje troši nevjerojatne količine novaca i stotine terabajta prostora za pohranu podataka kako bi čuvala posve trivijalne i nepotrebne podatke, uključujući i fotografije zaposlenika, osobne identifikacijske dokumente, glazbu i videozapise', rekao je Matthew Ellard, viši potpredsjednik za regiju Europe, Srednjeg istoka i Afrike u Veritasu.

Ovo je istraživanje obuhvatilo 1475 tvrtke u 14 zemalja kako bi se vidjelo na koji način se tvrtke suočavaju s problemom pretvaranja podataka u vrijedne poslovne informacije.

Nekontrolirani rast podataka sastoji se od tri glavna tipa:

- Ključni poslovni podaci – važni su za svakodnevno korištenje. Njih treba proaktivno zaštiti i njima upravljati u realnom vremenu, a cijeli proces moraju voditi profesionalci koji imaju jasnu odgovornost prema upravi tvrtke.

- ROT podaci – nevažni su i suvišni. Količinu tih podataka je potrebno minimalizirati te potom obrisati na siguran način u redovitim intervalima.

- 'Tamni podaci' – oni nemaju nikakvu vrijednost, a radi se često i nelegalnim podacima koje tvrtka ili pojedinac ne bi niti smio skladištiti.

Gledajući to kroz privatnu sferu, veoma je vjerojatno da i pojedinci na osobnim računalima pohranjuju golemu količinu podataka koja im nakon nekog vremena ne treba, ali je iz nekog razloga zadržavaju na računalu ili rade 'back up' i troše novac na čuvanje nepotrebnih ili možda čak i ilegalnih podataka, ukoliko primjerice ilegalno skidaju i pohranjuju filmove na svoja računala.