U noći sa srijede na četvrtak, pred poznatim zagrebačkim klubom Gjuro II, 21-godišnji je vozač pod utjecajem alkohola pokosio tri djevojke dok su stajale ispred kluba. Svojim Citroenom izletio je s kolnika, polomio zaštitne stupove i pregazio nesretne djevojke koje su zadobile teške, po život opasne ozljede.
Pročitajte i ovo
U noći sa subote na nedjelju, zbog neprilagođene brzine, u Zadru su također teške ozljede zadobila trojica mladića kada su automobilom udarili u stablo. Za upravljačem je bio 27-godišnjak.
U petak je pak policija u Kninu zaustavila Yugo kojim je upravljao 13-godišnjak. Utvrđeno je da je vlasnik automobila ostavio ključeve u bravi volana, a dječak je iskoristio priliku i krenuo u potencijalno pogibeljnu avanturu.
Dugi niz godina i javnost i nadležne institucije tužno odmahuju glavom nad tragedijama koje se događaju na hrvatskim cestama u kojima se gase životi, a u kojima često sudjeluju mladi, neiskusni i 'nabrijani' vozači. Sa skorim proljećem na ceste u velikom broju izlaze i motociklisti, jedna od najugoženijih skupina u prometu i već se strepi od novih pogibija koje, nažalost, s dolaskom toplijeg vremena, u pravilu zaredaju.
Javnost i nadležne institucije, kako smo rekli, tužno odmahuju glavom, no to neće riješiti problem. Po jednima, taj problem je u prometnoj (ne)kulturi. Po drugima stvar je u preblagim kaznama za izazivanje nesreće. Neki smatraju da se sve može riješiti preventivom i edukacijom kroz obrazovanje, a ima i onih koji misle da je obiteljski odgoj ključni činioc ponašanja mladih, kako u prometu, tako i u svim drugim segmentima života. Tko je u pravu?
Čini se ipak da je rješenje u sveobuhvatnom pristupu problemu. A to znači da bi odgojne i obrazovne institucije u bliskoj suradnji s pravosudnim i policijskim sustavom trebale poduzeti mjere da zadobiju povjerenje roditelja te da se zatim uzajmnim djelovanjem na najmanju moguću mjeru svi zajedno pripomognu svođenju tragičnih ekscesa maloljetnika na najmnaju moguću mjeru.
Maloljetnici su često neodgovorni, to je uvijek bilo tako, jer su u dobi u kojoj 'se traže'. Roditelji su često zaokupljeni drugim brojnim problemima te ne uviđaju da su možda nešto propustili učiniti. Ne umanjujući odgovornost ni jednih ni drugih, treba jasno reći da je država ta koja treba uskočiti kada problem naraste do općedruštvene važnosti.
>> Nesreća kod Gjure: Kaznene prijave vozaču i suvozaču
>> Školarac ukrao Yugo i provozao se, zaustavila ga policija
Besmisleno izgubljeni životi itekako su problem državnih institucija. Da bi o tome brinule, pa i koordinirale sve one koji izravno ili neizravno imaju svoju ulogu u problemu i njegovu rješavanju, ogromnim dijelom i jest njihova zadaća. No, za učinkovitu akciju, treba angažman svih uključenih, da bi tužnog odmahivanja bilo što manje.
Svi su na potezu. Država ponajprije, jer postoji samo zbog svojih građana. I ni zbog čega više. Pogotovo ne zbog sebe same, kako se često doživljava.
