Cjelovito uređenje izbornog zakonodavstva u Hrvatskoj je i dalje na čekanju, a izlaznost građana na izbore prijeti spasti na još niže grane.
Nejednakost biračkoga prava u kojoj svaki birački glas nema jednaku težinu zbog neproporcionalne veličine izbornih jedinica nešto je o čemu se posljednjih tjedana opet govori u dijelu javnosti dok se čeka novo upozorenje Ustavnog suda o (ne)ustavnosti izbora.
Koliko će još trajati nuređeno stanje koje odgovara glavnim političkim faktorima, otvoreno je pitanje. Ne bi vjerojatno nikoga odviše iznenadilo ako se opet ''protegne'' tako da ne zadire u dobru parlamentarnu praksu i preporuku Venecijanske komisije da se izborna pravila ne mijenjaju poslije roka od najkasnije godinu dana prije održavanja izbora.
A da bi se doskočilo sve nižoj izlaznosti birača na izbore, što nije problem samo Hrvatske, mnogi predlažu neke druge izmjene. Među njima se često spominje dopisno i elektronsko glasanje, no ono, kao što je DNEVNIK.hr već pisao, do daljnjega ostaje svojevrsni mitski digitalizacijski jeti.
Pročitajte i ovo
Valja imati na umu i da jednostavnija tehnička rješenja ne jamče sama po sebi i veću političku participaciju građana.
Neki pak misle da bi se nju moglo postići širenjem biračke baze, kao što su to učinile neke druge zemlje, i to snižavanjem dobne granice za glasanje što je preporuka i Europskog parlamenta i Vijeća Europe.
Tim su putem mnoge zemlje već krenule, kako u Europi, tako i van nje pa tako australska vlada razmatra spuštanje dobne granice za glasanje na izborima na 16 godina. Slična se mogućnost u više navrata već ranije spominjala i u Hrvatskoj, ali i izazivala podijeljena mišljenja uz vrlo raširenu predrasudu da mlade ništa ne zanima te zamjerku da nemaju dovoljno znanja i iskustva.
Pročitajte i ovo
Vezano uz mogućnost da se pravo proširi na lokalnoj razini 2011. godine, stajalište Ureda pravobraniteljice za djecu bilo je da bi "o toj ideji valjalo raspravljati i to koristiti kao polazište za moguća buduća normativna rješenja. Prije normativnih inovacija potrebno je intenzivno jačati političku kulturu u Hrvatskoj, participativnu kulturu i političku pismenost te uvesti građanski odgoj u odgojno-obrazovni sustav."
Na tom je tragu slala upozorenja i kasnije ističući da je mladima potrebno omogućiti da izraze svoje želje, potrebe pa i nezadovoljstvo postojećim stanjem umjesto da budu ukras na plakatima, profilima na društvenim mrežama i promotivnim medijskim objavama.
''Ideja demokracije je da što veći broj ljudi odlučuje o svojoj sudbini''
Marko Kovačić, politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), jedan od ključnih stručnjaka u Hrvatskoj koji se kontinuirano i detaljno bavi mladima, za DNEVNIK.hr napominje kako je ''ideja demokracije da što veći broj ljudi odlučuje o svojoj sudbini pa je proširenje biračkog prava zapravo jedan od rijetkih puteva koje predstavnička demokracija danas može poduzeti. S tim u vezi, iz perspektive demokratske teorije, potpuno je opravdano sniziti dob za glasanje jer je 18 godina društveno konstruirana granica koja u (nekim) kulturama označuje prelazak u odraslost''.
Pitanje spremnosti mladih na glasanje je, objašnjava, zapravo šire pitanje građanske kompetencije elektorata: ''Koliko je meni poznato, ne postoje niti jedan znanstveno verifirican uvid u to da su mlađe dobne kohorte politički nepismenije od odraslih. Ako se postavlja pitanje o spremnosti mladih za aktivno biračko pravo, zašto se ne postavlja pitanje o kompetentnosti osoba starijih od primjerice 90 godina? Zato što bi većina rekla da bi i samo problematiziranje spremnosti osoba u zrelijoj životnoj dobi za izvršavanje svojih biračkih obaveza bilo viđeno kao diskriminacija, usprkos kognitivnim sposobnostima. Drugim riječima, snažno vjerujem da uz kvalitetno informiranje i obrazovanje i mladi mogu dati svoj obol demokraciji, imali 16 ili 19 godina''.
Pročitajte i ovo
Međutim, postoje dobre i loše strane imanja biračkog prava s 16 godina.
''Dobre strane su svakako demokratizacija biračkog procesa, veća vjerodostojnost rezultata, bolja zastupljenost interesa mladih, jasnije slanje poruke od strane mlađih dobnih kohorti te je pretpostavka da će i političke stranke, želeći pridobiti mlađi elektorat više energije uložiti u kreiranje (a kasnije i realizaciju) kvalitetnijih programa za mlade. Osim toga, studije pokazuju da ako se mlade od rane dobi uključi u izborne i druge političke procese oni tu naviku baštine više u daljnjem životu. Negativne strane su nedovoljna politička zrelost koja doduše nije inherentna toj populaciji već je simptom nedovoljno kvalitetnog obrazovnog sustava i političkih biografija'', objasnio je Kovačić.
Svima puna usta mladih, a Hrvatska već pet godina nema nacionalnu politiku za mlade
No, bi li se to trebalo odnositi i na aktivno i na pasivno biračko pravo – birati i biti biran, također je jedno od pitanja, a Kovačić smatra da mladima treba dati i aktivno i pasivno biračko pravo jer se samo time osnažuje demokracija.
''Uostalom, brojne države već sad imaju odredbe u kojima mladi mogu glasati. Austrija (svi izbori); Malta (svi izbori); Estonija (lokalni izbori); Škotska (škotski izbori); Wales (velški izbori); Njemačka (u nekim pokrajima lokalni izbori), a u Grčkoj opće biračko pravo počinje sa 17 godina. Belgija se obvezala sniziti prag na 16, Njemačka ide prema tom modelu dok u Irskoj trenutačno traju rasprave o istom prijedlogu'', pobrojao je Kovačić.
Pročitajte i ovo
Ono što je svakako ključno jest da mladima treba osigurati participaciju u životu zajednice – društva i države. I to, kako ističe, ''kvalitetnim građanskim odgojem i obrazovanjem, a ne poluproizvodom koji je trenutačno prisutan u Hrvatskoj u obliku međupredmetne teme''.
Naglašava i da je ''potrebna bolja suradnja formalnog i neformalnog obrazovanja te edukacija političkih stranaka o važnosti mladih kao političke i društvene skupine što bi trebalo rezultirati kvalitetnijim programima, a kasnije i politikama za mlade. Naravno, uz strateški pristup prema mladima u obliku nacionalne politike za mlade koja već pet godina u Hrvatskoj ne postoji''.
