Kada govorimo o pisanju stranih imena, nije sve crno-bijelo jer je mnogo faktora koji utječu na način na koji ćemo pisati, npr. pismo kojim je ime izvorno napisano, kada je ime preuzeto ili koliko je udomaćeno u hrvatskome. Prema tome, ne iznenađuje što za mnoga imena viđamo više verzija – Ban Ki Mun i Ban Ki-moon, Harkov i Harkiv, Himalaja i Himalaya, Kjoto i Kyoto... No što je od toga ispravno napisano? Pa, zapravo je sve prema pravilima hrvatskoga jezika, a pogledajmo i zašto.
Donosi Provjereno
Majku dočekao prizor iz najgore noćne more: "Podigla sam joj glavu, primila sam je, izvadila sam je sama iz kade"
opasni uvjeti
FOTO Kaos u Slavoniji, KBC pun pacijenata! Prevrnuo se stroj za posipanje soli: "Ne izlazite iz domova"
Javite se
Znate li tko je ovo? Policija ga traži zbog krađe, moli za pomoć
Strana imena koja dolaze iz jezika koji se koriste ćirilicom, zapisujemo prema izgovoru u hrvatskome. Dakle, pisat ćemo da je "Ana Karenjina" roman Lava Nikolajeviča Tolstoja, da smo gledali OI u Sočiju, ili posjetili Sofiju u Bugarskoj.
Pitate li se otkud onda dvije verzije ukrajinskih imena – Černobil i Čornobilj, Harkov i Harkiv, Andrej i Andrij Ševčenko – odgovor leži u tome što je prva verzija došla u hrvatski prema ruskome izgovoru, dok druga verzija prati pravila za prenošenje ukrajinske ćirilice. Obje su ispravne, no za nova mjesta i imena preporučuje se praćenje ukrajinskog pisma.
Izgovor ili pismo
S prenošenjem ćirilice nema puno nedoumica, ali što je s ostalim pismima? U tim slučajevima strana imena možemo zapisivati na dva načina - prema transkripcijskim ili transliteracijskim pravilima za svaki jezik ili pismo. Transkripcija je prenošenje znakova iz jednog pismo u drugo s obzirom na izgovor (Ban Ki Mun, Himalaja, Kjoto), dok se kod transliteracije izgovor ne uzima u obzir, već se prenosi znak za znak (Ban Ki-moon, Himalaya, Kyoto). Posebno je zanimljivo kinesko pismo, kod kojeg jedan pismovni znak ne označava jedan glas, već jednu riječ, stoga je kod njega moguća samo transkripcija, i to službeni fonetski zapis naziva pinyin.
U hrvatskome jeziku preporučuje se transkripcija, odnosno praćenje izgovora. Stoga filmofili mogu pisati o redateljima Akiri Kurosavi ili Konstantinosu Gavrasu, a politički analitičari o Jaseru Arafatu, Moameru Gadafiju, Kim Jong Unu ili Mao Ce Tungu. A jeste li primijetili da se potonjima sklanja samo zadnji član? To nije greška, već je riječ o pravilu da se u kineskim, korejskim, vijetnamskim, mjanmarskim i sličnim imenima u kosim padežima mijenja samo zadnji slog.
Međutim, transkripcija nema uvijek prednost. Iznimke su imena internacionalnih registriranih proizvoda i tvrtka, kao što su Hyundai, Mitsubishi, Sony, Toyota, Xiaomi i sl., ili organizacije koje djeluju međunarodno, npr. Al Qaida ili Mossad. Također ne transkribiramo imena osoba koje žive u sredinama u kojima se piše latinicom, već pratimo kako ih osobe same pišu, recimo umjetnica Yoko Ono ili boksač Zhilei Zhang.
Pročitajte i ovo
Hrvatski egzonimi
Je li pravilno Luxembourg ili Luksemburg i zašto je Wien Beč, a ne Viena?
Pročitajte i ovo
Spojeno ili razdvojeno – vječna dilema
Ove ste riječi sigurno pogrešno napisali