U svakodnevnom razgovoru, ali sve više i u službenijim situacijama, polako se gubi vokativ imena, prezimena, pa i nekih općenitih naziva. Bez obzira na to je li uzrok tomu neznanje, misao da su ti oblici zastarjeli ili samo lijenost, uvijek možemo ponoviti gradivo.
Vjerojatno se sjećate da je vokativ peti padež i da dolazi uz usklike oj, ej. Samostalan je padež i od ostatka rečenice odvaja se zarezom. Što se nastavaka tiče, ovisno o rodu i slovu odnosno suglasničkoj skupini na koje riječ završava, dodajemo joj jedan od pet samoglasnika: -a, -e, -i, -o ili -u.
Svako ime svoje slovo ima
Ženska imena u vokativu mogu imati nastavak -a, -e ili -o. Završava li ime na -ica, nastavak se mijenja u -e, pa ćemo Dragicu, Ljubicu i Maricu dozivati: Dragice, Ljubice, Marice!' Ostalim dvosložnim imenima vokativ je jednak nominativu: Draga Lea, Tea, Ines… No ima i iznimaka, kao što su dvosložna imena s dugouzlaznim naglaskom, na primjer Mara, Nada ili Maja, kod kojih nastavak prelazi u -o: Maro, Nado, Kato. Međutim, taj se nastavak sve rjeđe koristi, pa mnoga imena ostaju jednaka nominativu (Ana, Lana, Marija…). Bitno je samo da smo dosljedni.
Što se tiče muških imena, također imamo nekoliko pravila. Ako ime završava na nepalatalni suglasnik (David, Ivan, Filip) ili na -ica (Ivica, Jurica, Perica), nastavak u vokativu glasi -e. Pišemo li njima pismo, počet ćemo ga s: Dragi Davide/Ivane/Filipe/Ivice/Jurice/Perice…
Imena koja završavaju na palatalni suglasnik (Juraj, Ivić, Blaž) dobit će nastavak -u: Jurju, Iviću, Blažu. A pozdravljamo li Luku, Marka ili Hrvoja, odnosno nekoga kome ime završava na -a, -o ili -e, ime ćemo ostaviti jednako nominativu: Bok, Luka/Marko/Hrvoje!
U službenoj komunikaciji sugovornika najčešće oslovljavamo prezimenom, a često se pritom izgubi nastavak. Naime, prezimena koja završavaju na -ić u vokativu dobivaju nastavak -u. Stoga bismo e-poruku trebali započeti ovako: Poštovani gospodine Martiću/Horvatiću/Kneževiću/Jelaviću…
Dobro došao, prosinče!
No što se događa s vokativom općih imenica? Uzmimo za primjer nazive mjeseca u godini. Na početku petog mjeseca reći ćemo Dobro došao, svibnju, ali ožujak ili prosinac rijetko ćemo staviti u vokativ i napisati ožujče ili prosinče. Uzrok tomu najvjerojatnije leži u glasovnoj promjeni, no bez obzira na nju, vokativ se u tim nazivima mjeseca i dalje upotrebljava.
Također ćemo božićnu čestitku ujaku i stricu ili pismo Djedu Božićnjaku započeti s: Dragi ujače/striče/Djede Božićnjače…
Dragi čitatelju ili čitateljice, premda nam se čini da se vokativ u potpunosti izgubio, on je i dalje ovdje, samo je pomalo zaboravljen, a nadamo se da ćete ga nakon ovog teksta ponovo oživjeti!
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
-
OPASNA SITUACIJAUžas na istoku Hrvatske: Majka uključila dva uređaja istovremeno, djeca završila u bolnici!
-
VELIKA RADOSTBeba koja je promijenila statistiku: Rodilište slavi poseban trenutak
-
Sukob velikih silaVučić tvrdi da će uskoro izbiti novi rat: "Reći će da sam drama queen, ali predvidio sam i ovo u Ukrajini"
