"Drugovi, kakav je sada naš život? Pogledajmo: naš život je bijedan, tegoban i kratak. Kada dođemo na ovaj svijet, daju nam upravo toliko hrane da jedva preživimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage.
Pročitajte i ovo
Kada prestanemo biti korisni, istog trenutka nas kolju s odvratnom okrutnošću. Nijedna životinja u Hrvatskoj nakon što napuni godinu dana ne zna što znači sreća ili dokolica. Nijedna životinja u Hrvatskoj nije slobodna. Život nam je bijeda i ropstvo; to je živa istina.
Ali, je li naša sudbina naprosto dio općeg prirodnog poretka? Ili je to stoga što ova naša siromašna domovina ne može onima koji u njoj prebivaju pružiti pristojan život? Ne, drugovi, tisuću puta ne!
Klima je dobra, a plodno tlo Hrvatske može pružiti izobilje hrane i mnogo većem broju životinja. Samo bi naša farma mogla hraniti tuce konja, dvadeset krava, na stotine ovaca, svinje da ne spominjem i svi bi mogli živjeti tako ugodno i dostojanstveno da to prelazi granice naše mašte.
Zašto onda i dalje živimo u ovim bijednim uvjetima? Zato, što nam gotovo sav proizvod našeg rada ukradu političari. To je bit svih naših problema. Pogledajte, drugovi, gdje mi to sada pasemo i kakvu vodu pijemo…"
Ovako su govorile krave na livadi između Samobora i Svete Nedjelje neki dan oko pola tri. U noći. Čuo sam na vlastite uši ali bil je mrak i niš nisam vidil. Tu sam se probudil i nisam baš znal ni di sam ni zakaj sam tu. Malo sam se nakašljal i bik govornik-predvodnik je ušutil.
Mora da sam izgledao grozno izvaljen kraj svog limenog ljubimca. Krave su prišle blizu misleći da je Zelenko (automobil) hrpa svježe trave, a ja sam valjda izgledal ko tele. Iako nisam političar malo mi je ipak bilo neugodno jer sam prisluškivao ovaj vatreni govor. Od danas više ne pijem. Mlijeko, naravno u znak solidarnosti sa životinjama.
Vinu sam i dalje vjeran pa makar nakon toga što pretjeram u konzumaciji izgledao ko krava. Ja se otrijeznim kad tad - političari opijeni vlašću pijani su do smrti. Od kada sam pročitao koliko je alkohol štetan više ni ne čitam. A i ovo što pišem kao da sam sve to negdje već pročitao. Mislim da je to bilo negdje oko 1984.godine.
P.S. U stanju u kakvom sam bio nisam pratio Dnevnik NoveTV. A novine ionako ne čitam od kad pijem. Tek sam kasnije čuo da su lokalni političari dogovorili da koaliraju s onim globalnim igračima. Nitko nije u vijestima spomenuo da je jedna kravica te noći ovdje izmedju Zagreba i Samobora kolabrirala.
Onako ukočenu odveo sam je do susjeda Zorana veterinara. Rekao je da ima kravlje ludilo. Niš čudno u kakvim uvjetima živi, mislim si ja dok je vozim prema Zagrebu na veterinarski fakultet i gledam pašnjake s lijeve i desne strane.
Na radiju slušamo - političari govore da bez jakog sela nema ni jakog grada. Silne li pameti. Krave nisu spominjali, a ni ostalu stoku sitnog zuba koja ovdje mirno pase. U radijskom eteru se osjeća neko opasno ludilo. Mora da se spremaju neki izbori. Sjećam se da je onaj bik predvodnik spomenuo da bi svi političari prije kampanje trebali ići na pregled. Veterinarima. Kravlje ludilo je kao što znamo zarazno.
Kako izgleda pašnjak između Samobora i Svete Nedelje otkrivaju članovi udruge Zelene stope koji su u akciji “Očistimo Hrvatsku od olupina“- powered by Renault iz nacionalnih parkova i parkova prirode uproteklih 12 godina uklonili više od 15 000 auto olupina. Više o naporima udruge možete vidjeti na stranici www.zelene-stope.hr.
