Igre i igrice
Pročitajte i ovo
Kišno subotnje poslijepodne čini se razvučeno, potrošeno. Dok se ona i Grace pokušavaju ugurati u svoju najbolju odjeću, Tamar nema volje ni svojski se pobuniti protiv izlaska. Za vrijeme ručka, pušta nož, vilicu i žlicu da padnu na pod i izjavljuje da neće ići k onom gnjusu na još jednu čajanku, ali njezina se majka, za sudoperom, ne okreće. Tamar želi ostati s ocem, motati se po njegovoj šupi i igrati se s njegovim stvarima, ako joj to dopusti. Tek mlako pokušava izazvati Grace.
Poslije ručka izbije tiha, napeta borba da uđe u sestrinu sobu. Grace čita naglas i cijelom se težinom naslanja na vrata, dok Tamar gura i stenje s vanjske strane. Kad se Grace iznenada makne, Tamar upadne u sobu i zabije se u noćni ormarić. Boli je koljeno, ali nije važno. Tu je. Penje se na prozor sestrine sobe i bosim nogama bubnja po komodi. Prestani, kaže Grace nezainteresirano i dalje čita, dok Tamar pred njom diže suknju. Zašto ne odeš na jednu od onih svojih šetnji i nikad se više ne vratiš? Idi i igraj se s ciglom, to ti se sviđa. Tamar osjeća da treba nastaviti. Idi i lupaj po svojim stvarima, kaže Grace. Ili ću te prebiti. Jako. Uzima četku i odsutno se češlja. I dalje čita.
Tamar sklizne s komode i baci se na krevet. Podigne noge i pusti da joj se haljina nabere oko struka. Ne nosi gaćice. Ali, Grace, kaže nježno zacviljevši, ali, Gracey Grace, znaš da ćemo vidjeti onog smrdljivca. Znaš na koga mislim. Grace uzdahne i prestane čitati. Po prvi put pogleda Tamar i kaže, Za tako maleno dijete, stvarno si odvratna. Tamar raširi noge i prodrma svojim blijedim, suhim, malenim spolovilom. Gubi se s mog kreveta, gadiš mi se, tiho kaže Grace. Snažno baci četku, koja pogodi Tamar pored usta. Tamar ustane i bez žurbe krene prema izlazu, pritom rukom prelazeći po noćnom ormariću i rušeći Graceine stvari na pod. Na tren sjedne na vrh stepenica i jezikom opipa usnicu. Već natiče. Osjeća okus vlastite krvi.
Sve tri hodaju pod kišom. Djevojčice nose kišobrane. Proviruju ispod jarkog uzorka njihovih svodova i promatraju pljusak. Grace voli biti pod kišobranom. Kao da je vani, ali unutra. Gleda kako cipele polako upijaju vodu, postaju sve tamnije dok hodaju dalje. Bubnjanje kiše prigušuje zvuk ulica. Od mirisa kiše poželi se popeti na mokro stablo i sjesti na blistavu granu. Tamar mlatara svojim kišobranom i vuče se za njima. Zaustavi se pod probušenim olukom dok prolaze kraj dućana i uživa u prskanju vode koja joj udara o ramena. Skida cipelu i gleda kako se puni. Nebeska voda brzo provali iz nje. Majka je oštro zazove imenom, pa ona brzo isprazni cipelu i potrči da ih sustigne.
Djevojčicama se ne žuri, ali majka želi da se maknu s kiše. Uskoro dođu do niskog niza bungalova i njihovih dosadnih prozora punih tajni. U vrtovima većinom cvjetne lijehe, šaljive hranilice za ptice, zvona koja zveckaju na vjetru i životinje od kamena. Kuća koju one traže ima grozan vrt. Star bicikl leži u korovu. Na njegovim iskrivljenim ručkama sjedi pokisla vrana, koja se ni ne pomakne dok one žure dugačkom stazom. Prati ih pogledom. Tamar želi na nju baciti štap koji je pokupila usput, ali majka joj ga silom otima iz ruke. Tamar zapamti kamo ga je majka bacila, za poslije.
Ulaze u kuću, majka prstima traži ključ koji visi na prljavoj uzici u poštanskom sandučiću. Uđite, kaže djevojčicama. Požurite, zašto se vučete? Pomaže Tamar da skine kaput. Kako se uvijek uspiješ tako smočiti? upita rezignirano. Pogledaj si cipele. Skidaj to. Odmah. Protrese je. I što si to napravila s ustima? Stvarno, izgledaš kao da si ničije dijete. Grace zaškilji prema Tamar. Sestra ti je skroz suha, njihova majka nastavi ispod glasa, ali ti, o ne, ti ne.
Grace i majka promatraju Tamar dok stoji u sumornom hodniku. Izgleda kao da je plivala u odjeći. Čak i miriše na potok. Tamar nije briga. Ali odbija skinuti haljinu i tiho zavrišti kad joj je majka pokuša svući preko glave, uhvativši za rub. Predajem se, majka kaže Grace. Ako se prehladi, sama si je kriva. Požuri u predsoblje i ostavi djevojčice da se same pobrinu za sebe. Čuju zvuk televizora i dubok glas koji im pozdravlja majku.
Ja se ne mogu prehladiti, kaže Tamar, pogleda ukriž kreveljeći se i hoda uokolo stisnuvši šake kao da su pandže. Znam, odgovori Grace. To je zato što ti nisi ljudsko biće. Da, kaže Tamar. Nisam, uopće. Tad stane i pogleda Grace. A što sam ja onda? upita. Grace na tren razmisli. U hodniku je tiho i hladno – nimalo nalik na sobu u kući. Mokro lišće na podu. Grace ugleda tragove puževa golaća kako blistaju na otiraču. Tamar uhvati sestru za ruku. Nisam još odlučila, ali imam ideju, naposljetku kaže Grace i izvuče dlan iz Tamarina stiska. Ali neću ti reći. Osim toga, nemam vremena baktati se s tobom. Tamar djeluje zadovoljno. Dobro, kaže.
Tamar nekakav izraz preleti licem. Čini se pomalo uzbuđenom, čudnom, pomisli Grace. Što je? upita i zgrabi Tamar za zapešće. Stišće joj ruku u indijansku vatru. Što smišljaš? Znam da nešto snuješ. Što? Tamar šuti, ali Grace prepoznaje taj sjaj, kao da iz nje izbija elektricitet. Vatru kao da ni ne primjećuje, pa Grace naposljetku odustane. Tamar pogleda pocrvenjelo zapešće i smireno ga protrlja. Neću ti reći, kaže. Nemam vremena baktati se s tobom. Dobro oponaša Gracein glas. Kako hoćeš, kaže Grace. Djevojčice počnu guliti tapete s vlažnog zida. Jedna drugoj pokazuju otrgnute komade. Ti si bolja, kaže Grace dok Tamar maše golemom trakom u obliku krastavca.
Djevojčice ostaju u hodniku dokle god mogu. Naposljetku dođe njihova majka i pozove ih unutra. Soba u koju ulaze ispunjena je mirisom koji im se ne sviđa. Težak, krznen smrad, kiseo i ljepljiv, od kojeg se obje s gađenjem stresu. Uza zid stoji uzak krevet i tamo je smrad najjači. Djevojčice nagonski ustuknu i odmaknu se što dalje mogu. Na krevetu je starac, golema trbuha koji napinje plahte.
Na televiziji utrka konja, ali zvuk je isključen. Sićušni konji skakuću ekranom i rasplaču Tamar. Željela bi imati te konjiće i igrati se s njima u svojoj sobi. Zamišlja njihova ljupka kopita kako topću po njezinu stolu dok konjići preskaču zapreke. Ne bi bile zahtjevne, postavila bi pred njih samo stvari poput olovaka i šiljila. Iščupala bi vlati trave za njih, kad ogladne. Zamišlja kako ih pere u zdjelici punoj sapunice, a oni tiho njište od užitka. I mogli bi spavati u njezinoj kućici za lutke. Ionako je ni za što drugo ne koristi. Tamar je opčinjena ekranom.
Majka je mora protresti da joj privuče pozornost. To je samo televizor, šapne. Nije magija. A onda glasno: Tamar! Ne uhvativši njezin pogled, kaže joj da poljubi starca. Ti si ga već poljubila? Tamar upita Grace. Grace kimne. Lagano je problijedjela. Tamar se okrene prema starcu i glasno kaže, Danas nikoga ne želim ljubiti. Ali njezin je red i Grace je udari, pa se Tamar nagne preko kreveta u pokušaju da mu ne dotakne tijelo. Čuje kako mu iz prsa dopiru zvukovi koji je podsjećaju na tiho kričanje galebova. On želi da ga poljubi u usta. Čudne su boje, okružena dlakama i čupercima brade. Nekako to ipak napravi i onda se odmakne, ali on je svojim snažnim, žuljevitim rukama ipak uspije uštipnuti za bedro. Njegova joj je slina na ustima i ona mu pokaže kako je briše o rukav. Tamar! majka je ponovno prekori.
Djevojčice sjednu na pod iza naslonjača. Igraju se svime čega su se uspjele dočepati: spajalica, dvije kovanice, nekoliko gumica. Gledaju jedna drugu i izvode tihe, prenaglašene kretnje kao da povraćaju. Očima jedna drugoj govore kako se osjećaju. Tamarina se kosa suši i pretvara se u čupave snopove. Graceini obrazi ružičasto blistaju. Čuju majku i starca. Ona mu čita dugu priču, a on je s vremena na vrijeme prekine da postavi pitanje. Iza naslonjača djevojčice sjede prekriženih nogu, igrajući se stvarima koje su skupile.
Dobro im je poznata ta priča. Tu njihova majka najviše voli, o tome kako je jednom davno mlada, slijepa djevojka postala misionarka i otputovala nekamo daleko, daleko, da bi je na kraju pojeli domoroci. Kad su je prvi put čule, jedne večeri zajedno u krevetu, majka je plakala uz onaj dio kad domoroci lože vatru da skuhaju djevojku. Gledale su majku do brade pokrivene dekama i stiskale jedna drugoj ruke pod pokrivačem; bilo je zaista presmiješno, postati nekome večera. Zamislite, rekla je njihova majka, tu jadnu, jadnu djevojku. Ali bila je sretna što ispunjava volju Božju.
Kad su ostale same, razgovarale su o tome kako je ta djevojka morala biti jako glupa. Složile su se da je važno ponijeti makar pištolje i noževe kad ideš u džunglu. Grace je rekla da joj se čini da je Bog pomalo okrutan, ako je to stvarno bila Njegova volja. Bog je jako okrutan, odgovorila je Tamar. A i sumnjala je da je slijepa djevojka zaista bila sretna što će je pojesti. Nakon što su prvi put čule priču, Grace je smislila igru koja se zvala očne jabučice. U igri su naizmjence jedna drugoj pokušavale silom otvoriti čvrsto sklopljene kapke služeći se samo jezicima. Ona koju se lizalo morala je ležati savršeno mirno i ne koristiti se rukama. Ako jednoj to pođe za rukom, nagrada je bila lizanje očne jabučice do mile volje. Potom bi zamijenile mjesta i druga bi dobila svoju priliku. Grace je voljela slanoću i glatku krivulju Tamarinih jabučica.
To su mogle igrati samo u posebnim trenucima, pa sad zaboravljaju na tu igru i usredotoče se na ono što je iza naslonjača. Grace zna da Tamar čeka pravi trenutak. Lice joj je posve bezizražajno, disanje plitko. Divljački steže Graceine prste.
Majka je izašla iz sobe po zdjelu s vodom i ostalo. Djevojčice ustanu iza naslonjača i zure u starca njemu preko ramena. Rukom ih poziva da priđu bliže. Kopa po posteljini i vadi vrećicu gumenih bombona. Posve ravnodušno promatraju kako nemoćno maše vrećicom prema njima. Noge mu se miču na krevetu i smješka se. Mrzimo gumene bombone, dovikne mu Grace. Od njih nam je zlo. A osim toga, ne smijemo jesti slatkiše. Vrata se naglo otvore, a njihova se majka pojavi sa zdjelom punom kipuće vode i ručnicima. Želi da joj djevojčice pomognu. Grace mora držati sapun, a Tamar ručnik. Starac je odjeven u noćnu košulju. On podigne pokrivač s jedne strane i otkrije noge, ali djevojčice ne gledaju. Umjesto toga zure jedna u drugu preko kreveta.
Majka mu opere noge, a zatim izvadi grickalicu za nokte. Tvrdi nokti lete posvuda, a djevojčice ih moraju skupiti i staviti na prekrivač na hrpicu. Pazite da nađete svih deset, kaže im majka. Neću da se zapletu u tepih. Potom mu podigne stopala sebi u krilo i struže ispucale pete. Djevojčice se trude ne disati dok sastrugana koža poput prašine lebdi kroz zrak. Ne žele nositi komadiće starca u sebi. Tamar spusti pogled i ugleda, pod naborima noćne košulje, starčeva ljubičasta muda kako mlohavo počivaju na plahti. Zapravo ni ne zna što je to. On zahihoće, ali ona mu ne uzvrati osmijeh. Njihova mu majka kremom maže stopala i masira ih. Starac zadovoljno zastenje.
A zatim je vrijeme za čaj, pa majka opet iz sobe ode u kuhinju. Tamar i Grace je čuju kako puni čajnik i lupa tanjurima. Dobro, kaže Tamar iza naslonjača. Sad ću to napraviti. Što? upita Grace. Što ćeš napraviti? Čak i da želi, zna da ne može spriječiti sestru. Obje ustanu. Starac kao da je zaspao. Tamar skoči na krevet i opkorači ga. Počne skakati po krevetu, visoko podižući koljena. Starčeve se oči naglo otvore i on pokuša izvući ruke ispod pokrivača, ali Tamar ih je pritisnula nogama. Njegov obli trbuh odiže čvrsto napete plahte.
Tamar skače tik uz njega, otprilike u razini njegovih laktova, a on iskreće vrat da je pogleda. Grace prilazi krevetu i gleda kako Tamar podiže svoju vlažnu haljinu visoko iznad struka. Gola je, a tijelo joj je bezbojno. Izgleda kao tijelo vilenjaka. Sićušna udubina između njezinih nogu izgleda kao uredan, crn, zatvoren rez. Na trenutak čučne, raširi noge i isceri mu se. Izbelji se i prstima povuče donje kapke nadolje. On šuti, promatra njezino spolovilo stisnutih usana.
Tamar se potom uspravi i razdragano skače po starcu, koji je počeo grgljati i mahnito udarati glavom lijevo-desno. Oči mu se okreću. Grace čuje majku kako se približava. Tamar, požuri, šapne i ispruži ruku. Tamar skladno skoči s kreveta i ponovno se s Grace izgubi iza velikog naslonjača, baš u trenutku kad se njihova majka pojavi s punim pladnjem.
S engleskoga preveo Tomislav Kuzmanović.
DEBORAH KAY DAVIES (Velika Britanija - Wales) rođena je i odrasla u dolini Eastern u južnom Wales, a danas živi u Cardiffu. Doktorirala je kreativno pisanje i kritiku na Sveučilištu u Cardiffu te je predavala kreativno pisanje na sveučilištima u Cardiffu i Glamorganu. Debitirala je zbirkom pjesama Things You Think I Don't Know. Godine 2009. njezina prva zbirka kratkih priča Grace, Tamar and Laszlo the Beautiful proglašena je knjigom godine. Nakon što je 2010. objavila prvi roman True Things About Me, proglašena je jednom od najboljih spisateljica Velike Britanije prema izboru BBCTV-jeva “Culture Show”, a 2011. godine, nakon što je roman objavljen u SAD-u u izdanju kuće Faber&Faber, Lionel Shriver proglasila ga je knjigom godine po vlastitom izboru.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
POREZ NA NEKRETNINEGrađanima stižu rješenja iz Porezne, rok za plaćanje je 15 dana: "Imate pravo na žalbu"
-
respiratorni virusLiječnik o porastu slučajeva zaražene djece: "Ako ovo primijetite, javite se u bolnicu"
-
MA, KAKVA JEPredivna crnka Zagrebom prošetala u sjajnoj minici, cijelo izdanje je tip-top
