Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

I HDZ-ovo i SDP-ovo članstvo je i kadrovski intelektualno mnogo jače od onih koji danas istupaju u ime te dvije stranke. Uostalom dva najnepopularnija političara su upravo čelnici tih dviju stranaka.


Predsjednik Europske pučke stranke Joseph Daul izjavio je kako na HDZ-ovoj listi za izbore za Europski parlament ne može biti Ruža Tomašić i to iz vrlo jednostavnog razloga. Gospođa Tomašić ne zastupa vrijednosti Europske pučke grupacije izražene kroz utemeljitelje Europske Unije Schumana i De Gasperija. Tu i takvu poruku mogao je predvidjeti svatko tko imalo poznaje funkcioniranje i politike EU i te europske stranačke grupacije.

Ruža Tomašić: 'Nečuveno je da si jedan strani političar daje to pravo...'

Vezani članci Utrka za šefa HDZ-a Doznajemo: Tomislav Karamarko na korak do obznane kandidature za šefa HDZ-a, najavio i predizborni skup Tomislav Karamarko (Foto: Dnevnik.hr) Tomislav Karamarko kandidirat će se za predsjednika HDZ-a? Još u kolovozu rekao kako o tome razmišlja

Daula je nekoliko dana poslije podržala i Doris Pack podsjećajući HDZ što im piše u Statutu. Tu jasnu poruku koju bi mogli prevesti kao: ’’Vratite se na centar’’, vodstvo HDZ-a nije razumjelo. Štoviše, Tomislav Karamarko, kako neslužbeno doznajem, smatra da mu Davor Stier ‘’smješta’’ preko europskih pučana. Ako šef HDZ-a doista to misli, onda on doista nije ništa shvatio. Ponajprije nije shvatio da najmoćnija grupacija u Europskom parlamentu, kojoj pripada cijela plejada utjecajnih političara od Merkel do Barrosa, vodi principijelnu i znalačku, a nikako nečiju privatnu politiku. Privatna politika je isključivi rakurs gledanja političke provincije, koji Hrvatska kao 28. zemlja članica mora odbaciti i konačno se stranačkim leadershipovima uklopiti u tijekove moderne europske politike. Dvije najveće stranke HDZ i SDP imaju zapravo isti, polumonistički pristup demokraciji. Najnovija kretanja na hrvatskoj političkoj sceni daju nadu da će se to promijeniti.

Gužva među kandidatima za jedno od najpoželjnijih radnih mjesta!

Prvi okidač preslagivanja i povratka HDZ-a s desne na poziciju stranke desnoga centra, uz opomene partnera iz Bruxellesa, moglo bi biti osnivanje nove desne koalicije 8 stranaka. Među njima su ‘’Hrvatska zora’’ i ‘’Hrast’’, stranke koje nemaju nikakav politički kapital ni političku strukturu. Govor njihovih prvaka je sličan govoru šefova NGO udruga, pomalo mesijanski i antipolitički. ’’Spasit ćemo Hrvatsku’’, kaže dr. Kujundžić u maniri Mojsija koji Narod izabrani mora izvesti iz Egipta.

Hrvatskoj ne treba ‘’spasenje’’, Hrvatskoj nakon svih teških političkih procesa kroz koje je prošla treba pamet, pragmatičnost, čvrsti i već izgrađeni odnosi s europskim partnerima, jasna pozicija u međunarodnoj politici i plan za strukturne reforme. Riječju treba joj politika u punom značenju te riječi. Koalicija nazvana ‘’Savez za Hrvatsku’’, očito računa na glasove koje će dobiti što iz romantike birača koji Domoljublje razumiju na pretpolitički način, što iz revolta, plus što će bitno smanjiti postotak dosadašnjeg mrvljenja glasova desnog biračkog tijela, koje nigdje nije i ne može biti biračko tijelo desnoga centra.

Koordinator ovog projekta ’’Glavašev’’ HDSSB je u koaliciju ušao s jasnih pozicija. Straha da se i na EU i na parlamentarnim izborima ne ponovi debakl s izbora za vlast u Osijeku u kojem su HDZ i SDP postizborno koalirali podržavši Ivicu Vrkića. HDSSB je stranka koja živi od političke kombinatorike, nema kapaciteta za anticipaciju političke budućnosti i njima Karamarko na čelu njihovog konkurenta u Slavoniji odgovara - ne ugrožava njihov birački potencijal.

‘’Savez za Hrvatsku‘’, ako osvoji jedan mandat na izborima za Europski parlament - predstavlja prijetnju HDZ-u, ali ne onom izvornom, narodnjačkom, širokom HDZ-u, već ovom današnjem čije političko vodstvo, ne samo da ne razumije europske procese, već ga i Doris Pack podsjeća na vlastiti program - centra i desnog centra. A ne desničarenja. Kardinalna greška Tomislava Karamarka bila je kad je u startu poslušao one koji su ga u tome ohrabrivali. Svi koji poznaju njegov lutajući politički put kazat će da je u tom desničarenju bio i ostao tragikomičan, nikako vjerodostojan. Odraz toga je poguban za stranku i za oporbenu scenu.

Aktualno vodstvo HDZ-a pokazalo je prijezir prema znanju, intelektualcima u svojim redovima, probudio je jednim dijelom i duh palanačkog nacionalizma i sad je taj duh teško vratiti u bocu. Da poruku nisu shvatili te u stvaranju ‘’Saveza’’ mudro vidjeli svoju šansu za povratak na pozicije iz programa i Statuta stranke - vidljivo je i kroz to što su u prvi plan isturili svog prominentnog člana Mikulića, koji je zagrebački HDZ odveo u sramotan poraz. On u najboljoj maniri teorije zavjere u "Savezu za Hrvatsku" vidi subverzivnu akciju koja treba spriječiti navodno sigurnu pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima. Mikulić je zacijelo istupio na način koji je u skladu s razmišljanjima vodstva stranke, koje pokazuje da nije kapacitirano shvatiti da je nova koalicija velika šansa HDZ-ova 'revivala' u središnju političku snagu.

''Savez za Hrvatsku'', baš kao i ''Nacionalni forum'' i ''Orah'' na lijevom centru (ove dvije stranke nisu krajnja ljevica), proizvod su nesposobnosti političkih vodstava dviju najvećih stranaka da umjesto 'zapaterizma' i ideologije ponude program izlaska Hrvatske iz krize kojem bi birači povjerovali. I HDZ-ovo i SDP-ovo članstvo je i kadrovski intelektualno mnogo jače od onih koji danas istupaju u ime te dvije stranke. Uostalom dva najnepopularnija političara su upravo čelnici tih dviju stranaka. I dok za predsjednika Vlade zemlje u sve dubljoj krizi to ne bi trebalo biti nikakvo iznenađenje, nepopularnost čelnika najveće oporbene stranke je dosad neviđena referenca - politički nonsens. Do tog nonsensa je dovela nerazumna politika okretanja stranke s političkog centra prema krajnjoj desnici. Srljanje s političkog govora u antipolitički alias desničarski - onaj za koji europski pučani kažu da ga se groze.

Stoga su ''Savez za Hrvatsku'', ''Forum'' i ''Orah'' najbolji argument članstvu i HDZ-a i SDP-a da nešto ozbiljno ne štima u politikama njihovih vodstava. Rijetko tko u javnom prostoru postavlja pitanje za ''milijun dolara'' - kakav bi rejting SDP-a bio kad bi na čelu stranke umjesto ‘’kalvinističkog liberala’’ sklonog samo njemu razumljivoj verbalnoj akrobatici bio pravi socijaldemokrat posvećen reformama, a kakav bi rejting imao HDZ koji bi vodio umjereni centristički političar narodnjačke i demokršćanske provinijencije predan europskim vrijednostima? Dok god članstvo dviju najvećih stranaka ne riješi tu enigmu, morat će se pomiriti ne samo s postojanjem, već i s mogućnosti rasta novoosnovanih alternativa! 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook