Engleski jezik ima otprilike tri puta više riječi od hrvatskog, pa ipak kad je riječ o rodbinskim nazivima neobično je siromašan i neprecizan. Hrvatski jezik s druge strane terminološki je bogat i vrlo precizan, te često u jednoj riječi daje informaciju koju engleski mora opisivati cijelom frazom.
No, sve to bogatstvo hrvatskog jezika Hrvati zapravo ne koriste, te su sve rodbinske odnose poprilično pojednostavili. Svi rođaci su bratići i sestrične, sva braća i sestre naših supružnika su šogori i šogorice, ali naziva je zapravo mnoštvo i postoje precizni za svaki vid srodstva i svojtstva.
Znamo da je s očeve strane sin očeva brata (strica) nećak, a kći očeve sestre (tetke) nećakinja. No, s majčine strane gledano nisu isto tako nećak i nećakinja. Sin majčina brata (ujaka) je ujaković, kći majčina brata (ujaka) je ujakovićna. Već sin majčine sestre (tetke) je tetkić, a kći majčine sestre (tetke) je tetkična.
Stvari se dalje kompliciraju kad krenemo gledati nazive za potomke svojeg brata. Sin mog brata, ako sam ja muško je sinovac. Kći mog brata ako sam ja muško je sinovica. Sin mojeg brata ako sam ja žensko je bratić, a kći mog brata ako sam ja žensko je bratična. Ako je riječ o unucima ili unukama brata, na sve ove nazove ide prefiks pra- (prasinovac, prabratić, prabratična...)
Kad je riječ o sestrinim potomcima tu već ima poznatih pojmova samo ih u svakodnevnom govoru drugačije koristimo. Sin moje sestre ako sam ja muško je nećak, a kći nećakinja. Sin moje sestre, ako sam ja žensko je sestrić, a kći moje sestre ako sam žensko je sestrična.
Potomci od strica također imaju zanimljivo nazivlje. Sin brata mog oca, dakle stričev sin meni je stričević ili bratučed. Stričevićev sin, ako sam ja muško zove se izvanji sinovac, a unuk stričevića izvanji prasinovac. Ako stričević ima kći, a ja sam muško, ona je izvanja sinovica, a unuka stričevića izvanja prasinovica. Ako sam žensko, sin stričevića je izvanji bratić, a unuk izvanji prabratić. Isto tako, ako sam žensko, stričevićeva kći je izvanja bratična, a unuka izvanja prabratična.
Skroz drugi nazivi su ako stric ima kći koju zovemo stričevična ili bratučeda. Stričevičin sin ako sam muško je meni izvanji nećak, a unuk izvanji pranećak. A ako sam ja žensko, stričevičina kći meni je izvana nećakinja, a unuka je izvanja pranećakinja. Stričevičin sin ako sam ja žensko izvanji je sestrić, a unuk izvanji prasestrić. Stričevičina kći ako sam ja žensko je izvanja sestrična, a unuka je izvanja prasestrična.
Tetkini potomci se nazivima podudaraju u drugom i trećem koljenu, te su jednako nazivaju kao i potomci od strica. Samo nazivi u prvom koljenu su drugačiji, pa tako sin sestre mojeg oca iliti moje tetke zove se tetkić, a kći tetke zove se tetkična.
Ujakovi potomci kako smo gore naveli - sin je ujaković ili ujčević, kći ujakovićna, a potomci u drugom i trećem koljenu imaju iste nazive kao i stričevi i tetkini potomci.
Kod naziva za svojtu, srodnike po ženidbi ili udaji, imamo valjda i najveće bogatstvo različitih riječi. U isto vrijeme imamo i neke od najjednostavnijih naziva, pa nam je tako zetov ili snahin otac prijatelj, a majka prijateljica, a roditelji prijatelji.
Za žensku osobu muževa rodbina zove se svekrbina, njegov otac nam je svekar, majka svekrva, brat djever, a žena tog brata jetrva. Sestra od muža je zaova, a njezin muž zaovac. Djed od muža je prasvekar, a baka prasvekrva.
Vezano za ovo je i muž od sestre ženske osobe kojeg zovemo zet ili svak.
Za mušku osobu ženina rodbina naziva se tazbina, njezin otac je punac ili tast, a majka punica ili tašta. Brat od žene je šurjak, a njegova žena je šurjakinja. Ženina sestra je svast ili svastika (ne ta svastika, op.a). Muž ženine sestre ima i najviše naziva različitih naziva: paš, pašanac, badžo, badžanac. Djed od žene je pratast, a baka prapunica.
Kako smo rekli na početku, ovi prostori bogati su nazivima za svakog mogućeg člana rodbine, no oni se pomalo gube. Razlog sociolozi nalaze u tome što selidbom većine stanovništva sa sela u gradove nastaju nuklearne obitelji koje se sastoje od roditelja i djece, a nestaju starinske obitelji s tri ili više naraštaja pod istim krovom, pa se gubi i potreba za znanjem određenog naziva za svakog člana rodbine.
