Prošle godine u 11. mjesecu Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) prvi je put odlučio dati financijske poticaje studijima koji rade na razvoju videoigara. Među dobitnicima je i Vanja Čulek, koja je sa svojim timom osvojila 60.000 kuna za razvoj videoigre.
Riječ je o mobilnoj puzzle igri Path of View. Igra se između kompleksnih odnosa multidimenzionalnih svjetova, ali na vrlo jednostavan i sladak način objašnjava puno težu priču iza toga. Vanja zna koliko je važno na tržište potrebno izbaciti dobru puzzle igru.
Path of view
(Foto:
Nova Studio)
''Ovo je vrsta igre koja još nije napravljena i mi imamo prazan prostor na tržištu. Ideja se rodila prije otprilike šest godina i bila je samo na papiru, što zapravo i je prvi prototip igre. Tada sam već znala koji je odnos između 2D i 3D svijeta i imala sam ideju kako to pretočiti u igru'', kaže Vanja Čulek, dizajnerica videoigara.
Vanja je završila studij arhitekture. Dimenzije i prostorni pogledi su segmenti te struke kojima je Vanja posvetila najviše vremena. Upravo to znanje bilo joj je od velike koristi u osmišljavanju ove puzzle igre. Također, nedavno je završila i projekt Edu4Games.
Riječ je o suradnji nekoliko sastavnica Sveučilišta u Zagrebu – Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, Fakulteta organizacije i informatike te Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Završila je usmjerenje za dizajnera videoigara i u nekoliko mjeseci stekla znanja i iskustvo koji su u proizvodnji videoigara nezamjenjivi.
Na njezinoj igri sada rade programeri, 3D artisti, 2D artisti te sound artisti, koji izrađuju sve autorske zvukove potrebne za igru. Vanja je na ovom projektu dizajner igre, a taj posao uključuje smišljanje novih razina igre, smjera u kojem će igra ići, razmišljanje i nadziranje kako se igrač osjeća dok igra igru, suradnju sa svima koji sudjeluju u izradi i brigu o tome da sve ide po planu, odnosno da igra ima sve potrebno da se ostvari i producira.
Trenutačno su u fazi testiranja novih nivoa, za koje se mora utvrditi jesu li preteški ili prelagani za prosječnu publiku. Za to su zaduženi profesionalni testeri, ali i prijatelji i poznanici koji žele isprobati igru. Iako najviše poštuje mišljenje svoje mame, smatra da je svako mišljenje o videoigri jako važno i korisno. Posebno cijeni testere koji imaju negativne komentare jer iz toga najbrže nauči kako da igru usmjeri u pravi smjer.
Razgovarali smo i s programerom Stefanom Vedrinom, koji je sa svojim timom dobio HAVC-ov poticaj u iznosu od 200.000 kuna za produkciju videoigre Moopies.
Moopies
(Foto:
Nova Studio)
''Muppies je edukativna igra za djecu predškolske dobi u kojoj je dijete u poziciji učitelja, a ne učenika, kako je u većini ostalih videoigara. U ovoj igri dijete uči, a da toga nije ni svjesno. 27 malih slatkih čudovišta pod nazivom Moopies padnu na planet Zemlju, dijete nađe jednog i onda s njim ide u edukativne avanture u kojima podučava svog Muppieja znanjima o našem planetu. Uči matematiku, logiku, raspoznavanje boja, prostornu orijentaciju i ekološki pozitivno ponašanje'', kaže Stefan Vedrina.
Moopies je već u ranoj fazi produkcije. Sve su mehanike razvijene i trenutačno rade na razvoju arta, odnosno dizajna cijele aplikacije. Zanimljivo, testeri ove igre upravo su djeca vrtićke dobi, a u najvećem broju sudjeluju dječji vrtići iz Siska i Zagreba.
Koliko je važan gaming i streaming u visokoj rezoluciji?
I Vanja i Stefan veliki su ljubitelji videoigara odmalena i to je svakako velika prednost u njihovu poslovnom putu. Stefan je freelancer koji najčešće kao programer sudjeluje u razvoju videoigara za europske i svjetske gaming studije. Iz perspektive igrača videoigara, ali i iz perspektive programera svjestan je koliko je internet današnjice omogućio da se ova industrija razvije.
''Najviše volim igrati avanture iz prvog lica i role playing games, u kojima se igrač može poistovjetiti s igračem kojim igra i potpuno se uživjeti u tu ulogu. Nemoguće je sudjelovati u online videoigrama bez brzog interneta. I kao igrač i kao programer uvijek bih radije birao brzi Internet i loš kompjutor, a ne obrnuto. Što se tiče gaminga, internet je danas jednako važan kao i voda'', istaknuo je Vedrina.
Stefan Vedrina, programer
(Foto:
Nova Studio)
Vanja je također strastvena igračica, koja najviše uživa u igrama koje joj vizualno odgovaraju, a također voli role playing igre s dobrom pričom. Ističe i kako svaki igrač prvo traži dobru internetsku vezu jer u multiplayer igrama prekid rada interneta ili nedovoljno brza internetska veza može dovesti do negodovanja igrača, ali i ostalih sudionika u igri.
''U multiplayer igrama sve je napeto, sve je stresno i odjednom nestane interneta ili zašteka ili se restira server i onda nastane kaos. Nedavno smo igrali jednu igru, vozili smo se autom i prijatelju je nestao internet i tada je u igri ispao iz auta, slučajno smo ga pregazili. Bio jako ljut, htio je nastaviti igru, ali naš cijeli tim od smijeha je morao odustati i suparnički tim nas je pobijedio. U tom trenu nisi sretan, ali sve bude OK jer su to ipak samo igre'', kaže Čulek.
Vanja Čulek, game dizajnerica
(Foto:
Nova Studio)
Inovativna internetska mreža koja u potpunosti mijenja iskustvo korištenja, a time i gaminga, je i Telemach 10 GIGA optička mreža koja osigurava izuzetno nisku razinu latencije u mreži, čak i do 1 ms, što pruža vrhunsko gaming i streaming iskustvo, kao i virtualnu i proširenu realnost u 4K i 8K rezoluciji.
Hrvatska u gaming svijetu
Iako su s HAVC-ovim poticajima ovi mladi ljudi dobili golem vjetar u leđa, svjesni su da je izrada videoigara nevjerojatno skup posao.
''Nije moguće napraviti nešto u dva-tri mjeseca, a da bude kvalitetno. Recimo, za ovu našu videoigru, da se ona potpuno financira, s marketingom, s razvojem, da se financiraju svi ljudi koji su u timu kako bi trebali biti plaćeni, potrebno je otprilike od 120.000 do 130.000 eura. Takav razvoj videoigre traje otprilike dvije godine'', objašnjava Vedrina.
Hrvatska je napravila velik pomak jer je razvoj videoigara počela percipirati kao dio umjetnosti, pa sada im puno više mogućnosti financiranja. Na prvom mjestu je Ministarstvo kulture, a na hrvatskom tržištu postoje brojni privatni investitori koji ulažu u razvoj. To je svakako činjenica koju Vanja i Vedran imaju na umu razmišljajući o budućim pothvatima u izradi videoigara.