Volontiranje izgrađuje solidarnost i razvija empatiju te povezuje zajednice i stoga je iznimno važno za razvoj zdravog i odgovornog pojedinca koji doprinosi zajednici u kojoj živi. U Hrvatskoj je percepcija javnosti o volontiranju često ograničena na humanitarni rad, dok se zanemaruje širi kontekst koji obuhvaća aktivno sudjelovanje građana, doprinos demokratizaciji, socijalnom osnaživanju te doprinos održivom razvoju.
Volontiranje u kriznim vremenima može biti ključni resurs za otpornost, ističe, između ostalog, za DNEVNIK.hr Marta Hauser iz Regionalnog volonterskog centra u Rijeci pri udruzi SMART te suradnica u Hrvatskom centru za razvoj volonterstva. No, uz volontiranje se često vežu i određene zablude, a jedna od najčešćih je kao je s obzirom na to da se radi o dobrovoljnom angažmanu, dovoljan spontani pristup i ne zahtijeva puno regulacije i planiranja.
Kome je potrebno volonterstvo i u čemu leži njegova važnost?
Volontiranje je društveni fenomen, kanal društvenog i kulturnog izražavanja koji u sebi ima visoku dozu solidarnosti. Radi se o življenju različitih vrijednosti koje ljudi imaju, u praksi, to je izraz aktivnog građanstva. Volontiranje podrazumijeva susret, ljudsku dimenziju, razumijevanje, poticanje suživota među ljudima i ljudi s prirodom. Kroz volontiranje odgovaramo na svakodnevne potrebe i neravnoteže, hitne situacije i složene razvojne izazove. Volontiranje osnažuje pojedince, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke isključenosti. Osim što je snažan društveni fenomen za stjecanje novih vještina i kompetencija, volontiranje je jedinstveno okruženje za građanski odgoj.
Sve to je vidljivo i u skladu u rezultatima Općeg istraživanja o volonterstvu, koje smo proveli u suradnji s Odsjekom za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i prof.dr.sc. Bojanom Ćulum Ilić. Opća populacija Hrvatske pozitivno gleda na volontiranje, s više od 80 posto ispitanih građana koji se slažu s tvrdnjama da volontiranje promiče osjećaj brige za druge, solidarnost, povezanost, kvalitetu života zajednice i praktično iskustvo.
Istraživanje je također pokazalo da se volonteri u najvećoj mjeri slažu s tvrdnjom da se osjećaju bolje kada volontiraju, zatim da osjećaju da je važno pomagati drugima i tako razvijati osjećaj zajedništva i solidarnosti te da volontiranjem doprinose pozitivnoj promjeni u društvu. S obzirom na učestale krize i društvene trendove demografskih promjena, snažnog tehnološkog napretka, digitalizacije, migracija, ali i slabljenja demokracije, snažnijih podijele, polarizacija i sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva, fenomen volontiranja treba sagledavati u kontekstu potencijala koje ono može imati za društvenu koheziju, bolje odnose među ljudima, otpornost i revitalizaciju zajednica, obranu i jačanju temeljnih civilizacijskih vrijednosti i postizanje ciljeva održivog razvoja.
Volonterski angažman može biti snažan doprinos konstruktivnom narativu za budućnost Europe kao alternativa ekstremističkim i populističkim stavovima i akcijama, može sužavati prostor za govor mržnje, promicati inkluziju i jednakost.
Da bismo iskoristili sve potencijale uključivanja građana za novu, humaniju i održivij budućnost, okvir i ciljeve volontiranja treba više vezati uz vrijednosti otvorenih, pravednih, demokratskih, uključivih i solidarnih zajednica. Važna je vizija u kojoj volonteri nisu samo izvor radne snage za obavljanje nekog zadatka, već igraju važnu ulogu u postizanju kvalitete življenja.
S kojim se problemima i zašto susreću volonteri i volonterke u Hrvatskoj?
Volontiranje najčešće u Hrvatskoj omogućuju organizatori volontiranja – razne neprofitne organizacije, najčešće udruge, ustanove, humanitarne organizacije i slično. U namjeri da volontiranje dobije mjesto u javnim politikama i zakonodavstvu neke smo procese prenormirali tako da je uključivanje volontera za te organizacije često opterećeno administracijom koja može biti obeshrabrujuća i za volontere.
Volontiranje u Hrvatskoj pokazuje se donekle nedostupnim različitim profilima volontera te nedovoljno prilagođenim volonterskim programima. Potrebno je veće ulaganje u kvalitetne volonterske programe, u održivost organizacija civilnog društva, u motivaciju javnih ustanova, u obrazovanje o vrijednostima, metoda i alatima za kvalitetne volonterske programe, u zanimanje koordinator volontera, kao ključna uloga u svakom volonterskom programu, u istraživanje i infrastrukturu.
Rezultati ispitivanja društvenih potreba o različitosti i inkluziji u volonterskim programima koje je proveo Hrvatski centar za razvoj volonterstva, pružili su ključne uvide u potrebe organizatora volontiranja u njihovim nastojanjima da provode uključive i dostupne volonterske programe širim skupinama volontera. Daljnji napredak u tom području zahtijeva kontinuirane napore za prevladavanje prepreka i podršku da bi volontiranje postalo dostupno svim građanima, bez obzira na njihove osobne karakteristike i životne okolnosti.
Volontiranje u organizacijama civilnog društva (OCD) često se idealizira kao arena koja je otvorena svima, a prema spomenutom ispitivanju, tek nešto manje od 30 posto organizacija ima volonterske programe koji su u potpunosti prilagođeni različitim dobnim skupinama ili osobama u riziku od socijalne isključenosti te usmjereni prema specifičnim vještinama i interesima uključenih volontera, što ukazuje na potrebu za sustavnijim, kvalitetnijim i unaprijed promišljenim pristupom volontiranju koje će ga učiniti inkluzivnijim i dostupnijim različitim profilima volontera. To pokazuje kako je ekosustav volontiranja još uvijek nedovoljno uključiv i u njemu ima puno prostora za uklanjanje barijera i afirmiranje jednakosti.
Za inkluzivnije, dostupnije i raznovrsnije volontiranje organizacijama je prvenstveno potrebna financijska podrška za prilagodbu prostora i aktivnosti da bi se osigurala fizička dostupnost za sve volontere, zatim slijedi potreba za educiranjem zaposlenika da bi oni mogli bolje razumjeti potrebe volontera različitih profila i u skladu s tim prilagoditi volonterske programe te naposljetku suradnja s lokalnim organizacijama koje se bave inkluzijom i koje im mogu pružiti stručne savjete i podršku.
Gdje se sve može volontirati u Hrvatskoj i tko najviše treba pomoć?
Sve neprofitne organizacije, a to uključuje udruge, zaklade, sindikate, vjerske zajednice, javne ustanove mogu organizirati volonterske programe, dakle sve pravne osobe koje nisu osnovane radi stjecanja dobiti. Organizatori volontiranja mogu biti i državna tijela, kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Dakle, prostor je dovoljno širok, što ne znači da smo kreirali dovoljno mogućnosti. Prema Općem istraživanju o volonterstvu u Hrvatskoj iz 2023., među volonterima koji imaju volontersko iskustvo u posljednje tri godine, njih polovica je okupljena oko organizacija civilnog društva (udruga, klubova, društava), dok ih je petina okupljena oko humanitarnih organizacija (22 posto) i neformalnih građanskih inicijativa (21 posto).
Na prvu ruku možda neočekivanu dominaciju neformalnih građanskih inicijativa kao organizatora volonterskih aktivnosti treba također promatrati u kontekstu analiziranog razdoblja (2020-2021-2022), a imajući u vidu da su se, upravo zbog niza kriznih situacija, nezadovoljni reakcijom institucija i potencijalnim sistemskim rješenjima, građani RH uvelike samostalno organizirali i pružali različite vidove podrške onima u potrebi. Trend neformalnih inicijativa vrlo je izražen, a oko njih se najčešće okupljaju građani i građanke kao odgovor na neku trenutnu potrebu. Osim što pružaju fleksibilne i trenutne odgovore na društvene potrebe, oni imaju dodatnu važnost u njegovanju osjećaja povezanosti i solidarnosti među ljudima koji se suočavaju sa zajedničkim izazovima. U kriznim vremenima spontano volontiranje može biti ključni resurs za otpornost zajednice.
Teško je generalizirati potrebe i probleme budući da smo raznolika zemlja s geografskim i društvenim specifičnostima. Osim toga razlika između urbanih i ruralnih zajednica je značajna u pogledu specifičnih izazova i potreba. Ipak na nekoj općoj razini vidi se da postoje neki alarmantniji trendovi koji nas upućuju gdje bismo značajnije mogli koristiti potencijal volontiranja kao što su porast nejednakosti i siromaštva, marginalizacija ruralnih zajednica, nepovoljni trendovi po pitanju mentalnog zdravlja, posebno kod djece i mladih, nasilje nad ženama, nazadovanje kulture dijaloga i polarizacija. Sve to upućuje na potrebu, ali i priliku da otvorimo više mogućnosti građanima da se uključe u raznolike programe podrške, pomoći, ali i osnaživanja ranjivih i marginaliziranih.
Prema podacima volonterskih centara najčešće se volontira u programima za djeci i mlade kao i programima za osobe starije životne dobi. Dosta volonterskih programa otvoreno je i u području ekologije, zaštite prirode i životinja. Prema spomenutom Općem istraživanju o volonterstvu u Hrvatskoj, aktualni volonteri, odnosno oni koji su volontirali u trenutku provedbe istraživanja, najčešće su uključeni u sportske aktivnosti, humanitarne aktivnosti te krizno volontiranje, a nažalost najmanje, iako za to svakako postoji potreba bilo je uključeno u područje zagovaračkog djelovanja i poticanje i razvoj demokratske kulture.
Volonterstvo je puno šire od uobičajene slike koja je najčešće prisutna u javnosti, koje su najčešće zablude vezane uz volontiranje?
Praksa i iskustvo Hrvatskog centra za razvoj volonterstva te regionalnih i lokalnih volonterskih centara u Hrvatskoj pokazuje da je percepcija javnosti o volontiranju u Hrvatskoj često ograničena na humanitarni rad, dok se zanemaruje širi kontekst koji obuhvaća aktivno sudjelovanje građana, doprinos demokratizaciji, socijalnom osnaživanju te doprinos održivom razvoju. Prethodnu tvrdnju dokazuje i ispitivanje javnog mnijenja provedeno među građanima, prema čijim rezultatima većina građana volonterstvo vidi kao pomaganje drugima, zatim kao aktivnost koja doprinosi osobnom osnaživanju, kao dobrovoljno neplaćene aktivnosti te izraz solidarnosti.
Jedna od najčešćih zabluda je, da kako se radi o dobrovoljnom angažmanu, da je dovoljan spontani pristup i ne zahtijeva puno regulacije i planiranja. U desetljećima iza nas sasvim je precizno dokazano kako je razvoj volonterstva važna javna politika, zahtjeva ulaganje i infrastrukturu, istraživanje i obrazovanje. Postoji i jedna zabluda da je volonterstvo besplatno, volonterska podrška je svakako besplatna za krajnjeg korisnika, no ono zahtijeva ulaganje različitih resursa – za materijale i alate potrebne za volontiranje, za rad koordinatora volontera, za pokrivanje različitih troškova volonterskog angažmana, kako stoji i u Zakonu o volonterstvu.
U narativu volontiranja dominira pozitiva, pa čak i slatkorječivost, može se reći i patetičnost koja idealizira volontiranje i volontere, što može dovesti do trivijalizacije volontiranja stvaranjem slike u javnosti koja se uglavnom povezuje s lijepim stvarima poput rada sa sretnom djecom, sporta ili festivala. Istodobno, mnogi volonteri obavljaju teške zadatke riskirajući svoju dobrobit i sigurnost - zalaganje za ljudska prava, pomoć izbjeglicama. Stoga je važno preslikati stvarnost i govoriti o cijelom dijapazonu angažmana kako bi se osmislila najbolja moguća podrška i poticajno okruženje za sve
Koliko je jasna razlika između kriznog i svakodnevnog volontiranja, a i koliko smo odmakli kad je riječ o e-volontiranju i korporativnom volontiranju u Hrvatskoj kao novijim oblicima?
Krizno volontiranje ozbiljna je tema i ima svoja pravila baš kao i svi drugi mehanizmi u kriznoj situaciji. To je sustav koji se u pravilu postavlja u mirnodopskim vremenima i ima jasno isplaniran okvir i procjenu rizika. Kad kriza nastupi najvažniji je organizirani pristup informiranju, uključivanju i zaštiti dostojanstva i sigurnosti volontera s jedne strane i ugroženih, stradalih i ranjivih građana s druge strane. Mi nažalost ovakav sustav nismo uspostavili, a čini mi se da na razini ključnih dionika niti ne razumijemo zašto bi to bilo važno, iako bi nas iskustvo proteklih kriza trebalo potaknuti. U svijetu raste spoznaja da bi aktivnosti otpornosti na krizne situacija trebale biti usklađene sa širom izgradnjom otpornosti u zajednici i obrnuto. To je integracija formalnih i neformalnih oblika volontiranja u čitav spektar prevencije, pripreme, reagiranja i oporavka od prirodnih i društvenih nepogoda.
Rezultati istraživanja "Iskustva volontiranja u krizi nakon potresa na području Sisačko-moslavačke županije”, kao nedavne krize koja nas je pogodila, također govore ovome u prilog. Ispitani volonteri, oni koji su volontirali na tom potresom pogođenom području, smatraju da je koordinacija volontera mogla i trebala biti bolja, ističu potrebu za razrađenim sustavom informiranja ili kratkog educiranja novih volontera koji dolaze na teren (važnost prenošenja znanja) te boljim i učinkovitijim rasporedom volontera i raspodjelom zadataka. Također, naglašena je i potreba za boljim informiranjem građana – kako ne bi dolazili spontano i samoinicijativno na krizom pogođeno područje jer to može dovesti do zastoja u
pružanju pomoći i općenito stvaranju kaosa na terenu.
Kad je riječ o drugim oblicima volontiranja kao što su e-volontiranje kao i uključivanje poslovnog sektora u programe volontiranja zaposlenika, bilježimo uzlazne i pozitivne trendove. Digitalizacija je doprinijela dostupnosti informacija , tako se i trendovi i novi oblici volontiranja iz razvijenijih dijelova Europe i svijeta lakše prenose i kod nas. Važno je raditi na tome da doprinos općem dobru i standardi kvalitete ostanu u centru volonterskog angažmana. Rezultati ispitivanja o korištenju digitalnih alata u volontiranju, kojega smo proveli u 2025. pokazuju da, iako isključivo online volontiranje u Hrvatskoj nije široko rasprostranjeno, digitalni alati imaju sve veću ulogu tijekom volonterskog angažmana, pri čemu su najzastupljeniji alati za komunikaciju i društvene mreže.
Digitalni alati uglavnom se koriste kao podrška postojećim aktivnostima, pa tako čak 60 posto ispitanih volontera koristi digitalne alate u volontiranju. To je bila i tema ovogodišnje manifestacije Hrvatska volontira kao i tema tradicionalne nacionalne konferencije o volonterstvu. Postoji veliki interes i organizacija i volontera za upotrebom digitalnih alata, alata umjetne inteligencije i e-volontiranja, a jako je važno imati na umu da sve to može značajno pridonijeti demokratizaciji volontiranja, smanjenju barijera za građane s manje mogućnosti te modernizaciji volonterskih programa — ali samo ako se uvode promišljeno, etično i sustavno. Upravo zato smo u HCRV-u izradile i preporuke "Kako umjetna inteligencija i digitalno volontiranje mogu poboljšati inkluzivnost i dostupnost volontiranja“.
Poslovni sektor sve više sudjeluje u volontiranju, vide to kao oblik izgradnje tima i odnosa u tima, ali u smislu izgradnje kapaciteta svojh zaposlenika koji sudjeluju u volontiranju temeljenom na vještinama. Većinom se u ovakav oblik angažmana upućuju veće tvrtke u Hrvatskoj, no bilježimo interes na različitim razinama.
Može li se volonterstvo u Hrvatskoj usporediti s onime u svijetu?
Okvir za volontiranje koji smo u Hrvatskoj postavili u posljednjih 30 godina je model koji odgovara razvijenim europskim zemljama. Volontiranje na ovim našim prostorima ima dugu tradiciju, koja se može povezati s konceptom solidarnosti, iako je ono tijekom prijašnjih razdoblja bilo primjenjivano na načine koji su različiti u odnosu na današnje tumačenje volonterstva, u modernim demokratskim društvima. Infrastrukturu za razvoj volonterstva u Hrvatskoj gradi niz različitih organizacija iz civilnog i javnog sektora kao i zbir ključnih pravnih i političkih dokumenata, instrumenata, istraživanja i promotivnih inicijativa koje potiču njegov razvoj.
U stvaranju pravnog i političkog pejzaža relevantnog za razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj presudno je razdoblje upravo početak novog milenija i globalno obilježavanje 2001. godine, koju je UN proglasio Međunarodnom godinom volontera. Kao dio infrastrukture za razvoj volonterstva posebno je bitno istaknuti doprinos civilnog sektora, a među organizacijama civilnog društva osobito rad volonterskih centara. Volonterski centri počeli su djelovati još krajem 1990-ih godina, a od 2008. godine usklađuju svoje djelovanje putem Hrvatskog centra za razvoj volonterstva kao nacionalne platforme za razvoj volonterstva.
Osnovna je zadaća volonterskih centara osigurati instrumente za povezivanje volontera s organizatorima volontiranja, a ostvaruju je vođenjem baza volontera, organizatora volontiranja i volonterskih projekata koje omogućavaju razmjenu podataka o ponudi i potražnji volonterskog angažmana. Uz ovu zadaću, volonterski centri su se profilirali kao najbitniji dionici u edukaciji, informiranju i savjetovanju organizatora volontiranja i volontera, promociji volonterstva i provedbi istraživanja u području volontiranja. HCRV je razvio i Standarde kvalitete volonterskih centara i volonterskih programa kao bazični dokument kojim se garantira kvaliteta usluge koju građani i organizacije dobivaju u provedbi spomenutih aktivnosti. Sve ovo u skladu je s najboljim praksama u Europi. Razlika je u tome što su javne politike i javno ulaganje puno značajniji u zemljama koje imaju dugu tradiciju i visoke postotke volontiranja.
Koga najčešće nalazimo među volonterima i volonterkama te koliko oni u prosjeku volontiraju i kakva je situacija s mladima?
Prema već spomenutom Općem istraživanju o volonterstvu u Hrvatskoj, prosječan volonter u Hrvatskoj, odnosno osoba koja je barem jednom u životu volontirala, podjednako je muškog i ženskog roda, srednje životne dobi (od 35 do 64 godine), srednjoškolskog obrazovanja, zaposlen/a te nije član organizacije civilnog društva.
Takav je profil prosječnog volontera najviše zastupljen u Dalmaciji (29 posto), i to pretežito u ruralnim sredinama. Na temelju godišnjih izvještaja organizatora volontiranja o organiziranom volontiranju koje na godišnjoj razini prikuplja Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u 2024., pristiglo je 1612 izvještaja različitih organizacija koje su prijavile 64.510 volonterki i volontera i 2.888.464 volonterskih sati. Ti su podaci donekle nepouzdani, ali vrlo vrijedni, naime, nisu sve organizacije upoznate s ovom zakonskom obavezom ili ju pak ne ispunjavaju.
Što se mladih ljudi tiče, postoji zaista puno strukturiranih prilika za uključivanje u volontiranje kroz školske volonterske klubove/programe, visokoškolske ustanove također promiču, potiču i organiziraju volontiranje svojih studenata u zajednici. Prema rezultatima istraživanja "Volontiranje i vrijednosti mladih: izvještaj o rezultatima anketnog istraživanja“ koje je provedeno na prigodnom uzorku 314 mladih volontera iz cijele Hrvatske, ispitanici su većinom aktivni volonteri koji redovito sudjeluju u različitim volonterskim programima i aktivnostima. Pritom gotovo podjednak udio ispitanika volontira nekoliko puta godišnji kao i mjesečno ili češće, oko 40 posto ispitanika. Nadalje, može se zaključiti da mladi volonteri češće sudjeluju u u formalnim volonterskim aktivnostima u organizaciji udruga i ustanova (68,8 posto), a nešto rjeđe u neformalnim volonterskim aktivnostima (49 posto).
Kada je riječ o vrstama volonterskih aktivnosti, mladi su najviše orijentirani na pomaganje mladima i djeci kao i aktivnostima koje uključuju formalno i neformalno obrazovanje ili zaštitu okoliša. Mladi razmjerno često sudjeluju i u aktivnostima koje su namijenjene pomaganju marginaliziranim i ranjivim skupinama, uključujući starije osobe (25,2 posto) i osobe s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Ono što ih najviše motivira u volontiranju je želja za stjecanjem novih iskustava i perspektiva kroz pomaganje drugima, dok je na drugom mjestu potreba za bijegom od vlastitih problema i neugodnih emocija, kao i želja za osobnim razvojem.
Što je s pravnim okvirom - je li on zadovoljavajuć i ako nije, što je potrebno da bi takvim postao?
Zakon o volonterstvu postoji od 2007. godine i imao je nekoliko izmjena i dopuna, koje su uglavnom bile u smjeru kvalitativnih poboljšanja. Procesu izrade ovog zakona pristupilo se participativno u suradnji s organizacijama civilnog društva i kao takav predstavlja jedan od boljih primjera u Europi. Problem je što smo uglavnom ostali na Zakonu.
Od 2013. godine u pripremi je i Nacionalni program za razvoj volonterstva koji je prošao i nekoliko javnih savjetovanja, ali nažalost do danas nije usvojen, iako je proces opet uspostavljen u 2024., s obzirom na to da je od zadnjega prošlo puno vremena i društvene okolnosti su se promijenile.
Još jedanput ćemo ponoviti kako bi bilo važno uspostaviti sustav kriznog volontiranja za širokim krugom dionika i moderniziranju sustava civilne zaštite koji će koristiti znanja i mreže civilnog društva i građanskog angažmana, proaktivnije i u širem krugu nego što je to do sad. Osim toga, trebalo bi razmisliti i o osnivanju fonda za krizno volontiranje koji bi omogućio pokrivanje troškova volonterskih akcija u kriznim situacijama i omogućio osiguranje za volontere koji su izvan sustava drugih službi, a koje su adresirane posebnim zakonima.
I na kraju, ali zapravo na početku, da bismo kreirali javne politike koje korespondiraju s realitetom koji se nezaustavljivo mijenja potreban nam je sustav redovitog prikupljanja i praćenja podataka i trendova. Hrvatski centra za razvoj volonterstva u proteklih je nekoliko godina uložio je značajnu energiju u ispitivanja javnog mijenja i znanstvena istraživanja koja se vežu uz opće, ali i specifične oblike volontiranja.
Osim toga, pokrenuli smo i nekoliko participativnih procesa s ciljem donošenja lokalnih planova za razvoj volonterstva, u suradnji s lokalnim volonterskim centrima. Naše se realnosti ponešto razlikuju ovisno o tome gdje živimo, pa potičemo ciljane planove koji će biti prikladni baš za tu realnost i za tu zajednicu. Tu je veliki iskorak učinio na primjer Grad Sisak koji je donio svoj lokalni program za razvoj volonterstva, u širem participativnom procesu. Iznjedrili smo i niz preporuka i smjernica za specifične oblike volontiranja kako bismo ih unaprijedili i iskoristi taj veliki potencijal.
Kako se Hrvatska kao država i kao društvo odnosi prema volonterstvu – prepoznaje li važnost društvenog kapitala ili je zaboravila na solidarnost?
Unatoč brojim dokazima koji govore u prilog višestrukim dobrobitima volonterstva ono se još uvijek nalazi na marginama interesa javnih politika i državnih institucija. To je posebno problematično u vremenima kriza kad su se volonteri našli u prvim redovima pomoći i podrške. Planovi oporavaka i otpornosti jedva da spominju civilno društvo i volontere. Prema svemu što danas o društvu znamo, potpuno je nezamislivo da se zajednice mogu oporaviti i revitalizirati bez civilnog društva i bez dobrovoljnog građanskog angažmana.
Nema tog ulaganja u infrastrukturu koje samo po sebi može obnoviti društveno tkivo jedne zajednice. Za to su nam potrebni društveni centri, međugeneracijski programi, organizacije mladih, programi neformalnog obrazovanja, građanske mreže solidarnosti, mjesta susreta i dijaloga različitosti, sudjelovanja i zajedničkog planiranja. Naš rezervoar solidarnosti ima velike zalihe, ali još uvijek nismo shvatili dragocjenost tog energenta i ne znamo kako ga koristiti na energetski učinkovit i održiv način.
Što biste poručili onima koji žele volontirati, ali možda se boje, pitaju se jesu li adekvatne osobe za to ili misle da im nedostaje vremena...?
Poručujemo da probaju! Volontiranje treba iskusiti na vlastitoj koži, onda ima najveći utjecaj i onda razumijemo tu snagu koju ima.
Svi se mogu uključiti u volontiranje, baš evo ovogodišnja tema Međunarodnoga dana volontera, "Svaki doprinos je važan“ podsjeća da svatko ima nešto vrijedno što može ponuditi te da svaka inicijativa — od borbe protiv gladi, preko klimatskih pitanja, humanitarnog djelovanja, promicanja demokracije i zaštite ljudskih prava — ima koristi od entuzijazma i stručnosti volontera i volonterki. Svaki pa i najmanji doprinos čini promjenu, a i volonterske prilike su raznolike, od onih koje se mogu obaviti iz svoga doma, do druženja uživo, kraćih, dužih, povremenih.
Svima zainteresiranima predlažemo da se registriraju u Nacionalnu e-platformu za volontiranje Volonteku ili da se jave u najbliži volonterski centar.
-
Poziv Domagoja MikićaOva pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."
-
Traje potragaRazbojnik hara Trešnjevkom: U pola sata napao dvojicu muškaraca, a na meti su mu bile ove stvari
-
Stručnjaci upozoravajuTežak slučaj trovanja: Umrla jedna osoba, nekoliko ljudi završilo s oštećenjem jetre, među njima i djeca
