Volontirajući imamo priliku pomoći drugima, ali i ukazati na probleme i potrebe oko nas. Osim što je snažan društveni fenomen za stjecanje novih vještina i kompetencija, volontiranje je i jedinstveno okruženje za građanski odgoj. Važno je graditi povezana društva i srušiti prepreke koje neke ljude čine isključenima, izoliranima i usamljenima, a u borbi protiv usamljenosti i izolacije civilno društvo igra iznimno važnu ulogu.
No, još ima podosta prostora da se uloga civilnog društva, a time ti volonterski angažman prepoznaju kao, u mnogim svojim elementima, nezamjenjiv društveni alat kojim možemo značajno utjecati na vitalnost i kvalitetu naših života. Posebno je važno istaknuti i da, kao što smo već pisali, svaki put kad volontirate zapravo glasate za zajednicu u kakvoj želite živjeti, a pomoć je ukorijenjeni refleks u ljudskoj vrsti i upravo je jjudska potreba za pomaganjem stvorila volontiranje.
Još je samo nekoliko tjedana ostalo do Nacionalne konferencije o volonterstvu, koja je ove godine usmjerena na razvoj lokalnih strategija i planova volontiranja, s naglaskom na suradnju ključnih dionika u zajednici, kao i na koncept Europske prijestolnice volontiranja, koja potiče aktivno uključivanje građana i jačanje zajednica kroz volontiranje.
Bit će to prilika čuti o iskustvima i praksama različitih europskih gradova koji su nosili titulu Europske prijestolnice volontiranja te sudjelovati u praktičnim radionicama na temu razvoja lokalnih planova za volontiranje, jačanja međusektorske suradnje te izrade Nacionalnog programa za razvoj volonterstva.
Kakva je šira slika i o čemu uopće (ne) govorimo kada govorimo o volontiranju, s kojim se problemima volonteri u Hrvatskoj susreću i koliko kao društvo i država shvaćamo važnost solidarnosti na djelu, a ne samo deklarativno, neka su od pitanja na koja je DNEVNIK.hr odgovore potražio od članice upravnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva HCRV-a i izvršne direktorice Volonterskog centra Zagreb Dunje Hafner.
Ova diplomirana komunikologinja uz vođenje udruge, bavi se koordiniranjem promotivnih aktivnosti vezanih uz volonterstvo, školskim i međunarodnim volontiranjem, kao i razvojem volontiranja zaposlenika, a najviše voli organizirati volonterske akcije.
Kome je potrebno volonterstvo i u čemu leži njegova važnost?
Hafner: Volonterstvo je potrebno svima – od osnovnoškolaca koji se kroz volonterske klubove uče solidarnosti i empatiji, do umirovljenika koji kroz volontiranje ostaju aktivni i društveno povezani. Također, potrebno je onima kojima se pruža pomoć, poput korisnika različitih ustanova, djece u školama, osoba s različitim teškoćama ili invaliditetom, životinja ili prirode kojoj pomažemo kroz ekološke aktivnosti.
Volontiranje izgrađuje solidarnost, razvija empatiju i povezuje zajednice. Kroz volontiranje, volonteri stječu neposredan uvid u društvene probleme, razvijaju samopouzdanje, šire socijalnu mrežu i dobivaju osjećaj svrhe. Iz tog razloga smatram kako je volontiranje iznimno važno za razvoj zdravog i odgovornog pojedinca koji doprinosi zajednici u kojoj živi.
S kojim se problemima i zašto susreću volonteri i volonterke u Hrvatskoj?
Hafner: Volonteri često navode da im je najveća prepreka za volontiranje nedostatak slobodnog vremena, zbog užurbanog načina života i pretrpanosti obavezama. Iako je to prva prepreka, mnogi se nakon prvog iskustva volontiranja vraćaju jer osjete koliko je volontiranje ispunjavajuće. Drugi značajan problem je nedovoljno prepoznavanje vrijednosti volonterskog rada u Hrvatskoj. Doprinos volontera često se ne cijeni dovoljno, a njihovo zalaganje ne dobiva zasluženo priznanje, što može demotivirati ljude da se uključe ili ostanu dugoročno aktivni.
Neki volonteri također se susreću s nedostatkom prilika za razvoj vještina i kompetencija. Iako mnogi ulaze u volontiranje kako bi učili i razvijali se, nisu sve organizacije u mogućnosti pružiti takve mogućnosti, što može dovesti do osjećaja stagnacije ili nezadovoljstva. Ovi izazovi ukazuju na potrebu za daljnjim jačanjem infrastrukture za volonterski rad u Hrvatskoj, kako bi volonteri bili adekvatno podržani i motivirani za nastavak svog angažmana.
Gdje se sve može volontirati u Hrvatskoj i tko najviše treba pomoć?
Hafner: U Hrvatskoj se može volontirati u raznim sektorima poput socijalne skrbi, obrazovanja, zaštite okoliša, kulture i sporta. Primjeri volonterskih aktivnosti uključuju pomaganje djeci u učenju, organizaciju sportskih događaja, vođenje tečajeva stranog jezika, volontiranje na telefonskim linijama za podršku, sudjelovanje u akcijama čišćenja okoliša ili kreiranje sadržaja za društvene mreže.
Najveća potreba za volonterima je u radu s ranjivim skupinama, poput starijih osoba, djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, osoba s invaliditetom, migranata, osoba u riziku od beskućništva i beskućnika. Volonterske prilike dostupne su diljem Hrvatske, a zainteresirani ih mogu lako pronaći na nacionalnoj platformi Volonteka, na kojoj je potrebno izraditi profil i prijaviti se na željenu aktivnost.
Volonterstvo je puno šire od uobičajene slike koja je najčešće prisutna u javnosti, koje su najčešće zablude vezane uz volontiranje?
Hafner: Jedna od najčešćih zabluda je da je volontiranje rezervirano isključivo za krizne situacije, poput humanitarnih katastrofa ili prirodnih nepogoda. Iako je volontiranje u kriznim situacijama iznimno važno, ono je daleko šire i uključuje različite aktivnosti u svakodnevnom životu.
Druga česta zabluda je da volontiranje zahtijeva puno slobodnog vremena. Mnogi ljudi misle da, ako ne mogu volontirati na redovnoj osnovi, njihov doprinos nije značajan. U stvarnosti, volontiranje može biti povremeno ili kratkoročno, poput sudjelovanja u jednom događaju, projektu ili kampanji. Svaki oblik volontiranja doprinosi društvu, bez obzira na trajanje ili intenzitet angažmana.
Koliko je jasna razlika između kriznog i svakodnevnog volontiranja, a i koliko smo odmakli kad je riječ o e-volontiranju i korporativnom volontiranju u Hrvatskoj kao novijim oblicima?
Hafner: Krizno volontiranje odnosi se na brzi odgovor u hitnim situacijama, poput prirodnih katastrofa ili humanitarnih kriza, gdje su volonteri ključni za pružanje hitne pomoći i podrške na terenu. Svakodnevno volontiranje, s druge strane, uključuje dugoročni ili kratkoročni angažman u različitim područjima poput obrazovanja, socijalne skrbi ili zaštite okoliša, s fokusom na postizanje promjena u zajednici.
Kada je riječ o e-volontiranju, Hrvatska je značajno napredovala, osobito nakon pandemije. E-volontiranje omogućuje ljudima da se uključe u volontiranje online bez geografskih ograničenja, bilo da se radi o pružanju poduke, kreiraju digitalnih sadržaja, prijevodu ili sličnim aktivnostima. Korporativno volontiranje također je u porastu, što nam je iznimno drago. Sve više tvrtki potiče svoje zaposlenike da se uključe u volonterske aktivnosti kao dio društvene odgovornosti. Ovaj oblik volontiranja pomaže zajednici, ali i jača timski duh i motivaciju zaposlenika.
Može li se volonterstvo u Hrvatskoj usporediti s onime u svijetu?
Hafner: Volonterstvo u Hrvatskoj može se usporediti s onime u svijetu u smislu sličnih vrijednosti koje se potiču, ali se uvelike razlikuje u razvijenosti, organizaciji i podršci koju volonteri i volonterske organizacije dobivaju. U mnogim razvijenim zemljama, volonterstvo je dio dublje ukorijenjene kulture građanskog angažmana, dok se u Hrvatskoj volonterstvo još razvija, iako interes i broj volontera raste, posebno među mladima.
Zemlje poput SAD-a, Kanade, Australije ili skandinavskih država imaju dugu tradiciju volonterstva te se volonterski rad smatra važnim dijelom društvenog života. U tim zemljama postoji snažna infrastruktura za podršku volonterstva, uključujući mreže neprofitnih organizacija, jasne zakonske okvire i financijsku podršku.
U Hrvatskoj se volonterstvo sve više prepoznaje kao ključan doprinos razvoju zajednica, a kroz rad Volonterskog centra Zagreb svjedočimo porastu broja volonterskih programa i projekata usmjerenih na socijalnu inkluziju, ekologiju i obrazovanje. Iako volonterske organizacije u Hrvatskoj često rade s ograničenim resursima, postoji veliki potencijal za daljnji razvoj i jačanje volonterske infrastrukture.
Koga najčešće nalazimo među volonterima i volonterkama te koliko oni u prosjeku volontiraju?
Hafner: Među volonterima i volonterkama najčešće nalazimo mlade ljude, posebno one u dobi od 15 do 30 godina, koji su motivirani željom za osobnim razvojem, stjecanjem novih vještina i iskustava, ali i doprinosom zajednici. Također, sve veći broj volontera su studenti, koji kroz volontiranje ne samo da razvijaju svoje profesionalne kompetencije, već i povezuju teoriju s praksom. Međutim, nije rijetkost ni da volonteri budu starije osobe ili osobe u mirovini, koje žele ostati aktivne i osjećati se korisnima u društvu.
Što se tiče trajanja volontiranja, ono se može uvelike razlikovati ovisno o tipu volonterskog angažmana. Mladi volonteri često volontiraju kroz kratkoročne projekte ili inicijative, dok su stariji volonteri skloniji dugoročnim oblicima volontiranja. U prosjeku, volonteri u Hrvatskoj volontiraju nekoliko sati mjesečno.
Što je s pravnim okvirom - je li on zadovoljavajuć i ako nije, što je potrebno da bi takvim postao?
Hafner: Pravni okvir za volonterstvo u Hrvatskoj postoji, no postoji i prostor za njegovo unaprjeđenje. Zakon o volonterstvu iz 2007. godine, s izmjenama donesenim 2013. i 2021. godine, postavio je temelje za reguliranje volonterskog rada, ali praksa pokazuje da postoji potreba za dodatnim prilagodbama kako bi volonterske organizacije i sami volonteri imali bolju podršku.
Primjerice, iako zakon propisuje osnovne obveze i prava volontera, mnoge organizacije ističu da je regulativa previše općenita i ponekad zbunjujuća, osobito u kontekstu osiguranja volontera, priznanja volonterskog rada kao relevantnog iskustva i jasnijeg definiranja odgovornosti organizatora volontiranja.
Kako se Hrvatska kao država i kao društvo odnosi prema volonterstvu – prepoznaje li važnost društvenog kapitala ili je zaboravila na solidarnost?
Hafner: Hrvatska kao država i društvo prepoznaju važnost volonterstva i društvenog kapitala, no podrška nije dovoljno sustavna i razvijena. Postoje brojne inicijative koje promiču volontiranje i solidarnost, ali podrška institucija, medija i šire zajednice mogla bi biti veća i dosljednija. Država kroz Zakon o volonterstvu priznaje važnost volonterskog angažmana u izgradnji socijalne kohezije, no volonterstvo se u praksi često percipira kao sekundarna aktivnost.
Iako solidarnost ostaje snažno prisutna, posebno u kriznim situacijama, poput potresa u Zagrebu i Petrinji, u svakodnevnom životu volontiranje još uvijek nije dovoljno prepoznato kao način dugoročnog doprinosa zajednici. Kako bismo dodatno ojačali volonterski duh, potrebno je ulagati u edukaciju i podizanje svijesti šire populacije o tome kako volontiranje izgrađuje društveno povjerenje i povezanost. Ključan je i razvoj volonterske infrastrukture, koja bi pružala veću podršku volonterima i organizacijama kroz bolju koordinaciju i financijsku potporu.
Što biste poručili onima koji žele volontirati, ali možda se boje, pitaju se jesu li adekvatne osobe za to ili misle da im nedostaje vremena?
Hafner: Onima koji žele volontirati, a sumnjaju jesu li za to, poručila bih da volonterstvo nije samo za one koji imaju puno slobodnog vremena ili ljude s posebnim vještinama – ono je za svakoga tko želi pomoći zajednici. Važna je samo dobra volja i želja da se napravi promjena, neovisno o tome koliko je velika! Volontiranje donosi priliku za osobni rast, stjecanje novih vještina i osjećaj ispunjenja te vjerujem da nitko tko pokuša neće požaliti.
Ako brinete da nemate dovoljno vremena, važno je znati da postoje fleksibilne mogućnosti volontiranja koje ne zahtijevaju veliki angažman, ponekad i nekoliko sati mjesečno može napraviti razliku. Naša vizija u Volonterskom centru Zagreb je da svaka osoba u Hrvatskoj ima barem jedno volontersko iskustvo u životu. Često je to jedno iskustvo pokretač dugogodišnjeg angažmana, stoga pozivamo sve da se odvaže i započnu svoju volontersku priču!
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
