Priopćenje Ivana Jabuke, glasnogovornika HDZ-a prenosimo u cijelosti:
Pročitajte i ovo
Drugi krug izbora
Okršaj u Otoku, pokušaj drugi: Žive u istoj ulici, potekli su iz iste stranke, nacionalno su partneri, a sad su na suprotnim stranama
Posjet kosovskog premijera
Milanović: "Sve članice EU-a trebale bi priznati Kosovo"
TRZAVICE ZA KRAJ Milanović iznio uvjet koji je naljutio Karamarka
„Tehnički premijer i jučer je na tripartitnom sastanku demonstrirao svu raskoš svog licemjerja i lažljivosti postavivši fingirani „uvjet“ o tome da SDP ne može ići u koaliciju „ni s jednom strankom koja u svojim redovima, u Saboru, u lokalnoj vlasti (...) ima osobe koje su pravomoćno optužene za ozbiljna kaznena djela“.
Licemjerja i lažljivosti, neuvijeno kažemo, jer Milanović, pod prvo, itekako zna da na kandidacijskim listama Domoljubne koalicije za Hrvatski sabor nije bilo nijedne osobe sa sudski potvrđenom optužnicom.
Drugo: i Milanović - kao uostalom cijela hrvatska javnost - itekako zna da su se članovi HDZ-a uoči parlamentarnih izbora obvezali da će podnijeti ostavku na sve stranačke dužnosti čim i ako optužnice protiv njih postanu pravomoćne.
Naša je stranka više puta rezolutno ponovila to stajalište premda s pravom sumnjamo u pravosudne manipulacije pod SDP-om vlasti: dovoljno je samo prisjetiti se, primjerice, činjenice da je član Predsjedništva HDZ-a Oleg Butković bio nepravedno optužen i mjesecima razvlačen po režimskim medijima kao nevina žrtva Milanovićeva represivnog aparata.
Treće: zbilja treba imati obraza postavljati, makar i fingirano, takav „uvjet“ nakon što si sam na lokalnim izborima zdušno podržavao Andru Vlahušića, pravomoćno osuđenog za zlouporabu položaja i ovlasti, ili već notornog Željka Sabu, tada prvostupanjski osuđenog za pokušaj podmićivanja. U međuvremenu na zatvorsku kaznu osuđeni Sabo, zanimljivo, uopće nije smetao Milanoviću ni dok je s njim stupao u vukovarskoj Koloni sjećanja.
Na lokalnoj je razini još niz eklatantnih primjera Milanovićeva licemjerja i lažljivosti. Navedimo još samo dva:
SDP-ov Hrvoje Lucić postao je uz Milanovićevu potporu načelnik Općine Gunje, a i kao zaslužni partijski kadar ostao je raditi u Hrvatskim šumama, premda je također bio pravomoćno osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti.
Frane Lozić je pak kao načelnik Općine Milna u drugom stupnju bio osuđen na dvije godine zatvora zbog raznih kaznenih djela povezanih s gospodarskim kriminalom, nesavjesnim poslovanjem i krivotvorenjem službenih isprava, ali Milanović nikada od njega nije zatražio ostavku. Štoviše, predsjednik SDP-a ga je kandidirao i na novim izborima.
Četvrto: kada su ga jučer novinari upitali za slučaj dubrovačkog gradonačelnika u kontekstu novopostavljenog „uvjeta SDP-a“, Milanović je odgovorio da „to nije teško kazneno djelo“. Znači, prema njegovim dvostrukim kriterijima, ispada da su nedokazane sumnje i nepotvrđene optužnice „teže djelo“ od dokazanih zlouporaba i pravomoćnih presuda. Kakve li besramnosti!
Licemjerni se Milanović pritom ni riječju još nije oglasio o nalazu Državnog ureda za reviziju o „iščeznuću“ 16 milijardi kuna iz DUUDI-ja te o tome da je njegov miljenik Mihael Zmajlović isforsiranim preseljenjem u Zagreb Tower milijunski oštetio porezne obveznike.
Tko o čemu - Milanović o poštenju!“
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook