Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Svjedok-ekspert haškog tužiteljstva umirovljeni britanski general-bojnik Andrew Pringle ocijenio je u predmetu optuženih hrvatskih generala da doktrina hrvatskih vojnih snaga propisuje jasne obveze i karakteristike koje svaki zapovjednik mora ispuniti i imati, uključivši poštivanje međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, prema njegovu izvješću koje je objavio Haški sud.


Haško tužiteljstvo je taj dokaz podnijelo 19. prosinca prošle godine sudskom vijeću i obrani trojice hrvatskih generala u predmetu "Gotovina, Čermak i Markač" optuženih za ratne zločine u operaciji Oluja.

Vezani članci Slika nije dostupna 'Vojni su policajci prijavljivali vojnike koji su krali' Slika nije dostupna Tužiteljski svjedok: Gotovina je sve znao

Pringle procjenjuje da, zbog pritiska događaja i kratkog vremena, novonastale hrvatske snage početkom 90-ih godina nisu imale vremena razviti vlastitu vojnu doktrinu već su se časnici koji su prešli iz JNA oslanjali na njezinu doktrinu.

Obrane optuženih zatražile su odbijanje ovog izvješća među ostalim i zbog irelevantnosti obzirom da se ne odnosi na optužene jer oni nisu školovani u sustavu JNA te stoga nisu mogli ni primjenjivati doktrinu JNA u svom djelovanju u HV-u.

Pringle u izviješću iznosi svoju procjenu zapovjedne odgovornosti i ovlasti, zapovijedanja i kontrole te vojničkog ponašanja i odgovornosti zapovjednika HV-a za povrede, na temelju dokumentacije JNA i HV-a, koju mu je dostavilo tužiteljstvo.

Pringle navodi da ga je, tijekom proučavanja doktrine JNA, iznenadila njezina sličnost s doktrinom NATO-a ili britanske vojske i drugih zapadnoeuropskih zemalja te zaključuje da je doktrina HV-a temeljena u mnogome na doktrini JNA.

Na početku izvješća on iznosi opće karakteristike svakog
zapovijedanja u svijetu, a čije elemente nalazi i u doktrini JNA - ovlast, odgovornost i obvezu djelovanja zapovjednika, pokazivanje vodstva u donošenju i provođenju tih odluka te odgovaranje nadređenima i nadzor podređenih.

Pringle ističe da se puno razumijevanje onoga što čini zapovijedanje i kontrolu podređenih, a iz čega proizlaze učinkovite vojne snage, stiče dugotrajnim školovanjem pa zaključuje da su na tom području, zbog kratkoće vremena, probleme mogli imati i HV i HVO.

On ističe da je u doktrini JNA važno mjesto imao moral zapovjednika te besprijekorno poštivanje vojnih pravila. 

Iako doktrina JNA i HV-a ne koristi termin "ozračje zapovjednika" Pringle ocjenjuje da su i te karakteristike zapovjednika navedene u propisima HV-a. 

On objašnjava da taj pojam označava atmosferu koju zapovjednik stvara bilo svojim pozitivnim i pristojnim ponašanjem, pokazivanjem da jasno razumije razliku dobrog i lošeg, bilo suprotnim modelom autokratskog, represivnog i grubog ponašanja zapovjednika za kojeg se zna da ponekad
ignorira kaznena djela.

Pringle ocjenjuje da su propisi o vojnoj disciplini koji važe u HV-u, a koji sadrže sve bitne elemente takvih propisa JNA, više nego razumljivi svakom tko je školovan po zapadnoeuropskim vojnim standardima.

Umirovljeni britanski general zaključuje da je, u situaciji u kojoj se bez potrebnog vremena za školovanje snaga stvarala HV, svaki zapovjednik bio dužan procijeniti što je ono što prioritetno mora naučiti svoje podređene a to je po njemu, uz ratnu taktiku i rukovanje oružjem jednako i odnos prema ratnim zarobljenicima, civilima i izbjeglicama.

Pringle je 37 godina bio u aktivnoj vojnoj službi u britanskoj
vojsci, a služio je u akcijama u Sjevernoj Irskoj, te u misijama UN-a na Cipru i u BiH u kojoj je nastavio služiti u sastavu NATO snaga.

Svjedočio je i pisao analize kao tužiteljski svjedok-ekspert za niz haških predmeta uključivši vukovarsku trojku, napad na Dubrovnik i Prlić i drugi.