'Arhitektura optužnice podsjeća na onu socijalističku'

Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine, naveo je kako tužiteljstvo nije dobro objasnilo svoje optužbe. Napao je i završni podnesak tužiteljstva poručujući da u njemu tužitelji iznose niz novih teza i argumenata protiv njegova branjenika umjesto da su ih iznijeli u vrijeme suđenja i tako podvrgli potrebnim testovima u dokaznom postupku. Pozvao se na riječi tužiteljstva u kojima iznose kako su pripadnici hrvatskog vrha bili u poziciji da se pljačke spriječe, ali su ih dopuštali, tvrdi tužiteljstvo.

Pročitajte i ovo Nezapamćeno u pravosuđu Odvjetnik Olujić pozvao EPPO i USKOK na akciju: "Ova situacija je vrlo opasna i pravno nedopustiva" Laura Valković Tko je Beroševa odvjetnica? Branila Modrića, Hernadija... Mnogi je pamte i zbog povišenih tonova tijekom suđenja

Mišetić je naveo da je Glavni tajnik UN-a pohvalio Hrvatsku da je učinila sve da zaštiti Srbe u krajini, a tužiteljstvo tvrdi da je Gotovina izdavao naređenja o zaštiti civila, ali bez stvarne namjere, no za to nema nikakvih dokaza, navodi obrana generala.

Mišetić navodi kako nije bilo nikakve namjere da se naredbe o sprečavanju pljačke, nekontroliranog ponašanja i paleža ne posluša 'Interni razgovori pokazuju da je hrvatsko rukovodstvo bilo zabrinuto, što dokazuju komentari premijera Valentića, koji je rekao: 'Mora se voditi posebna briga o srpskom stanovništvu'. U skladu s Tuđmanovom politikom nužno je bilo odmah spriječiti spaljivanje i oduzimanje imovine, te nedolično ponašanje prema ratnim zarobljenicima. To je bila politika hrvatske vlade koja se provodila', navodi Mišetić te dodaje kako general Gotovina traži da se prihvati ovo tumačenje dokaza.

Mišetić je teorije tužiteljstva nazvao teorijama zavjere

Tužiteljstvo je u optužnicu dodalo novi navod u udruženom zločinačkom pothvatu. Tužiteljstvo je razvilo i teoriju prema kojoj međunarodni predstavnici nisu išli nakon Oluje raspravljati s generalom Gotovinom, jer su smatrali da je učinio nešto loše, a odvjetnik Mišetić tu je teoriju nazvao teorijom zavjere.

'Američki general Jones je posvjedočio da je general Gotovina poduzeo sve razumne i potrebne mjere prije, tijekom i nakon Oluje i da on sam to ne bi drugačije učinio. General Gotovina je bio obaviješten, ali nije poduzeo potrebne mjere, to bi bio jedini pravi argument tužiteljstva, koji bi se mogao uzeti u obzir, ali on nije valjan. Tužiteljstvo smatra da je Gotovina, koji je bio na čelu zapovjednog lanca, trebao poduzeti sve potrebne mjere. U odnosu na Grahovo, general Jones je posvjedočio kako je general Gotovina poduzeo sve potrebne mjere. Hrvatsko je vodstvo znalo da su vojska Republike Srpske i Mladić odlučili napasti područje Grahova, a Gotovina se morao obraniti. Gotovina nije namjeravao prikriti zločine u Grahovu. Tom je prilikom HV granatirao šire područje i to nitko ne poriče', navodi Mišetić u odgovoru tužiteljstvu. 

Mišetić također navodi kako nije bilo nikakve namjere da se Šuškove naredbe o spriječavanju pljačke, nekontroliranog ponašanja i paleža ne posluša. Navodi također kako je i sam Gotovina prije Oluje dao jasne naredbe kako takva kriminalna djela trebaju eliminirati tijekom borbenih aktivnosti. Gotovina je zatražio da se zaštite veliki gradovi.

>> Obrana trojice generala nastavlja iznositi završne riječi

>> 'Tužiteljstvo se ponaša kao đavolji odvjetnik, nude teorije zavjere'

'Postojali su problemi u zapovjednom lancu'

Mišetić tvrdi da postoje brojni dokazi po kojima se vidi da je Gotovina zabranio kretanje vojnicima bez znanja njihovih nadređenih, ali nije mogao disciplinirati svakog pojedinog vojnika. Također, na večernjim se sastancima svakodnevno, tvrdi Mišetić, raspravljalo o problemima u zapovjednom lancu, te da podređeni nisu mogli znati koju naredbu ignorirati, a koju slušati. Unatoč tome što tužiteljstvo misli da je Gotovina donosio višestruke zapovijedi kako bi poticao na zločine, vještak je potvrdio da bi se i on sam opredijelio za iste korake kao Gotovina.

Obrana se zapitala i zašto nakon 6. kolovoza nitko nije otišao do generala Gotovine i pitao ga što da radi dalje, te kako to da Laušić nijednom nije Gotovinu kontaktirao. Gotovinu nije kontaktirao ni general Červenko, koji mu je bio nadređen, da bi mu rekao da ne provodi stegu među vojnicima. Mišetić je zaključio da je Gotovina u datim okolnostima poduzeo sve potrebne mjere i da ga se treba osloboditi.

'Nije bilo dokaza da je napadnuto civilno stanovništvo'

Argumente obrane je nastavio iznositi odvjetnik Greg Kehoe. On se osvrnuo na tvrdnje da je topništvo u Benkovcu, Obrovcu i Gračacu ranilo civile. Kehoe istiće kako dokazi pokazuju da je upotreba topništva u Oluji bila na razini upotrebe kakvu koriste zapadne zemlje, NATO ili američka vojska, ali i cijeli svijet. Također, kada se govori o napadu na Knin, zapitao se čega se svjedoci sjećaju i da li su ta sjećanja točna, te koliko je granata uopće palo i gdje su pale s obzirom na vojne ciljeve.

Rekao je i da u izvještaju promatrača UN-a nije bilo dokaza da je napadnuto civilno stanovništvo. Tužiteljstvo je iznijelo samo analizu kratera rakete, koja je očigledno raketa vojske Republike Srpske. Tvrdi i da tužiteljstvo ne razumije dobro tadašnji lanac zapovijedanja u HV-u, te da je u obzir potrebno uzeti, ne samo taktičke, nego i strateške mjere.

Do smrti civila je došlo, ali ne može se tvrditi da su oni poginuli tijekom napada višestrukim bacačima raketa ili artiljerijske paljbe, tvrdi obrana. Jedan civil je poginuo, prema dokazima, u artiljerijskom napadu HV-a, ali ni tu tužiteljstvo ne iznosi točne okolnosti.

'Svjedokinja je otišla jer je Knin pao'

Psihološke operacije, odnosno nezakonito bacanje letaka, koje je Gotovina navodno naredio, nije uzrok odlaska civila s tog područja, već su srpski civili otišli jer nisu htjeli biti pod hrvatskom vlašću, rekao je Kehoe. Svjedokinja Marija Večerina je potvrdila da je otišla zato jer joj je sin rekao da je Knin pao, a ne zbog letaka.

To što su vojnici bili na tom područu nije dokaz da su oni i počinili zločine, tvrdi obrana generala Gotovine Gotovina je u to vrijeme razgovarao s europskim promatračima, koji su zaključili kako je Gotovinina politika kako svakog tko počini zločin, bio on civil ili vojnik, treba krivično kazniti. To što su postrojbe vojnika bile na tom području, to ne znači da su oni i počinili zločine, kaže Kehoe. Pitanje koje su to postavlja je koliko se civila vratilo prije 15. kolovoza i je li vojna ili civilna policija bila tamo i pridonijela zločinima. Uniformama su pristup mogli imati i civili, pa ne mora biti da se radilo o postrojbama kojima je zapovijedao Gotovina.

'Ne postoje dokazi da je paravojska djelovala s vojnicima'

Dokazi pobijaju tvrdnje tužiteljstva da je vojna policija ograničila kretanje i povratak civila, jer nije bilo moguće zatvoriti to područje preko kontrolnih punktova, koje je bilo lako zaobići. A ne postoje ni dokazi da je organizirana civilna paravojska djelovala s vojnicima, te da je bilo zataškivanja događaja. Razloga za zabranu kretanja je bilo puno, a jedan je i da se nitko ne kreće za vrijeme napada. Između zabrane kretanja i zločina nema korelacije, tvrdi Kehoe. Za ubojstva iz optužnice, uopće nije potvrđeno da su ubojstva, a tužiteljstvo zanemaruje i sve što ide u korist optuženih, dodao je Gotovinin odvjetnik

'Ratno je pravo na rubu međunarodnog, rekao je jedan plemić, kako bi se humaniziralo nešto je dehumanizirano per se. No, rat je ipak grozan, a važna je i ravnoteža između humanosti i vojnih radnji. Kodeks ponašanja vojnika ne zanemaruje strahote rata. Da bi sudsko vijeće zaključilo je li Gotovina kriv ili nije, treba zaključiti je li djelovao razumno s obzirom na stvarnost rata. Srž argumentacije tužiteljstva je da je postojao zločinački pothvat kako bi se raselilo srpsko stanovništvo i to putem napada. Teorija tužiteljstva je u srži promašena, jer ne postoje dokazi za te masovne zločine, protupravno garantiranje, kao ni fotografije razorenog Knina. Russo je više puta govorio o satima panike i nesigurnosti civila, no to je normalno u ratu. Bi li zapovjednici u Afganistanu trebali prestati upotrebljavati topništvo, jer tako tvrdi tužiteljstvo da se trebalo dogoditi u ovom slučaju. Svaki vojni zapovjednik uz svijetu bi trebao biti kriv, ako će general Gotovina biti proglašen krivim', rekao je Gotovinin odvjetnik Payam Akhavan.

'I Hrvatska je imala pravo potjerati neprijatelja'

Države imaju pravo prognati neprijateljske strane državljanine za vrijeme sukoba, stoji u humanitarnom pravu, pa je to pravo imala i Hrvatska, dodao je. Hrvatska je donijela 1300 kazni za počinjene zločine, pa se ne može zaključiti da je Hrvatska takve organizirane zločine nakon Oluje htjela počiniti. To bi bilo đavolje djelo. Preko 1000 vojnika i dvije bojišnice bile su pod Gotovininim nadzorom. Okolnosti rata u cjelini pokazuju da Gotovina, suočen s onim što se dogodilo u Srebrenici, učinio sve što je bilo razumno. Gotovini svijet duguje zahvalnost što se sukobio s onima koji su počinili nečuvene zločine. Pravda zahtjeva da se donese oslobađajuća presuda po svim točkama, zaključak je Gotovinine obrane.

Čermakovo ime bez razloga se našlo na popisu

'Hrvatski svjedoci, koji nisu dobili izjave na engleskom, morali su odgovarati za ono što su rekli, pa je došlo do indikativnih trenutaka. General Čermak je, prema tvrdnjama tužiteljstva, zapovijedao svim trupama u Kninu i oko njega, u cijelom sektoru jugu, kao i divizijama u Splitu. Vatrom nećemo odgovarati na vatru, ali general Laušić je prije svjedočenja dobio i dokazni predmet, koji se donosi na zborna mjesta, a kasnije ga nije spomenuo u izjavi', rekao je Steven Kay, odvjetnik generala Ivana Čermaka. Sudski vještak tužiteljstva taj je dokument također samo jednom spomenuo, što znači da tužitelj želi steći prednost u vezi tog važnog dokumenta, dodao je. Postoji još takvih indikativnih trenutaka. Kada je obrana zvala svjedoke, suštinu njihovog svjedočenja nitko nije dovodio u pitanje, jer su oni govorili samo istinu.

General Čermak je javno i privatno osuđivao zločine General Čermak je u Kninu dopustio zločine, tvrdi tužiteljstvo, no on ih je javno, ali i privatno osuđivao, rekao je Kay. Tri generala su trebala završiti u Haagu, a bez razloga na popisu se našlo i ime generala Čermaka i to bez razloga, dodaje. On je samo trebao normalizirati stanje i život u Kninu, te pomoći međunarodnim organizacijama, ništa više, ni ništa manje.

Ne postoje dokazi da je Čermak bio član udruženog zločinačkog pothvata. Procedura imenovanja, koja je navodno zaobiđena kod imenovanja Čermaka, bila je u skladu s hrvatskim Ustavom, potvrdio je vještak. On je trebao obavljati kratkoročan posao, koji je bio nužan. Njegov posao nije bio vezan samo za povratak Srba, već za cjelokupnu normalizaciju, objasnio je Kay. Ministar Šušak nije bio povezan s Čermakovim imenovanjem, dodaje.

'Osoba od povjerenja'

Slika koja se pokušava konstruirati je kako je Čermak bio osoba od povjerenja, a to proizlazi samo iz jednog novinskog članka.  Čermak je poznavao Jarnjaka, Markača i Tuđmana, ali kada je napustio Vladu, odnosi su se prorijedili. Dokazi pokazuju da postoji dobar razlog zbog kojeg je baš Čermak odabran za Knin, a to su njegove organizacijske sposobnosti. Tuđman nikog drugog nije spominjao kao alternativu za tu poziciju. Što je on točno imao na umu, to mi ne znamo, jer mu se više ne može suditi, rekao je Kay. Čermak nije nikada bio odgovoran za vojsku, kao i provođenje zakona ili sprečavanje zločina. On je pristao na to imenovanje kako bi pomogao, a to pokazuje i jedan neformalni razgovor.

Pitanje kolonizacije, koje je također argument tužiteljstva, ne može se dokazati, kao ni da je Čermak sprječavao protok informacija, tvrdi Kay. On je činio puno na terenu, opskrbljivao hranom, otvarao pekarnice i bio spreman pomoći, a drugi su mu se obraćali kada su nešto trebali. Nije promicao nikakav kriminalni plan, već se žalio na zločine koji su se događali, a da je imao posebne ovlasti, kako tužiteljstvo tvrdi, on bi ih mogao i iskoristiti, rekao je Kay. To dokazuje i činjenica da je trebao podnijeti zahtjev kako bi naručio sendvič s pršutom, jer ni za to nije imao ovlasti. Svjedok obrane, Vesna Škare Ožbolt, Čermaka opisuje kao 'kneza bez penez', koji nije znao koje su mu ovlasti. Čak ni međunarodni poslanici nisu znali njegove ovlasti, a njegov se autoritet na terenu nije priznavao.

Nije imao ovlasti naručiti ni sendvič s pršutom Tužiteljstvo je tvrdilo da je Čermak zloupotrijebio policijske resurse, ali njegova odvjetnica Gillian Higgins kaže da to nema veze s njim. Za to postoji cijeli niz dokaza, koji pokazuju da Čermak nije imao ovlasti nad civilnom vojskom niti policijom. Morić, svjedok na kojeg se tužilaštvo poziva, rekao je da Čermak nije sudjelovao u policijskom zapovijedanju, dodaje Higgins, te traži da se dokazni materijal pregleda u cjelini. Dodaje da je tužiteljstvo prikazalo samo one dijelove iskaza, koji im odgovaraju, a ostale je negiralo.

U Gruboru je 25. kolovoza Čermak Markaču navodno dao izvještaj o smrtnim slučajevima, no obrana tvrdi da to nije točno, već je do Čermaka došla samo informacija o požaru u tom selu. Čermak je trebao dati izvještaj o događajima koji su se dogodili, a informacije je on dobio od Donda i međunarodnih predstavnika. Također, tužiteljstvo tvrdi da je Čermak spriječio kninsku policiju u provođenju istrage, no obrana to oštro negira. Taj djelokrug odgovornosti pripada Sačiću, a Čermak se tu spominje kolateralno, dodaje Kay.

Čermak je služio samo za prijenos informacija

On je međunarodnu zajednicu obavijestio i o zabrani kretanja, ali to ne znači da ju je i uveo. Zapovjednici MUP-a i HV-a na lokalnom nivou, pokazuju dokazi, ograničavali su kretanja, ali su međunarodni predstavnici putovali skoro pa neometano. A Čermak je bio samo osoba koja je informacije prenosila, dok je i drugima i olakšavao kretanje. Također, Kay se osvrnuo na tablicu tužiteljstva, za koju misli da nije dobra. Benkovac ne spada u Zborno mjesto Knin i tamo Čermak nije imao ovlasti, samo je jedna od netočnih točaka u tablici, dodaje.

Kay se osvrnuo i na organizirano djelovanje JNA i paravojske. Uniforma je postala tada narodna nošnja i svi su je mogli nositi, a svugdje je vladala zbrka. Prvo bi selom prošla JNA, tad bi stigli pripadnici paravojske, koji su onda činili zločine, a JNA bi otišla. Zbog isteka vremena, obrana se nije stigla osvrnuti na mnoga pitanja, koja su htjeli obraditi, rekli su u zaključku.

Obrana generala Markača

Završnim se riječima sudu obratio i Tomislav Kuzmanović, odvjetnik Mladena Markača. Zdravko Janić, svjedok, na kojeg se tužiteljstvo poziva, nije uopće spominjao Gračac kao mjesto artiljerskog napada, rekao je Kuzmanović. Jedini ciljevi koje su imali su bili vojni ciljevi, rekao je Janić, a tužitelj Russo je to zanemario, tvrdi Kuzmanović. Russo zanemaruje i druge izjave svjedoka kada se govori o povlačenju vojske RSK. U izjavama mnogih svjedoka spominju se plave uniforme, a specijalna policija nije nosila te uniforme niti se bavila lovljenjem po planinama, tvrdi obrana. Kuzmanović se osvrnuo i na činjenicu da tužiteljstvo navodi kako je Markač znao za činjenje zločina, ali to ne potvrđuju citatima ili referencama.

Markač nije kriv ako je dobivao lažne informacije s terena

Markač je proslijedio sve izvještaje i kada je na terenu vladala velika konfuzija. Informacije za te izvještaje on je dobio od svojih podređenih, te nije imao razloga da vjeruje da su ti izvještaji netočni. Kada je naredio zapovjedniku Lučkog da mu preda izvještaj o Gruborima, nije imalo smisla da on provodi daljnju istragu kada je informacije dobio. 'Markač je bio svjestan zločina do kojih je trebalo doći u Gruborima', tvrdi tužiteljstvo, te dodaju da je dozvolio atmosferu nekažnjavanja, ali obrana tvrdi da se tu miješa veza između zločina i propusta zapovjednika. Obrana se pita koje je to razumne mjere Markač trebao poduzeti, a znaju da se tim zločinima specijalna policija nije mogla baviti. Tužiteljstvo u dvije i pol godine nije uspjelo pronaći dokaze koji potvrđuju te teze, već se okreću općenitim izjavama, a zanemaruju stvarne okolnosti. Za Grubore su navodno svi znali, od Jarnjaka pa nadalje, ali samo se Markaču pripisuje odgovornost.

Tužiteljstvo pokušava iskonstruirati sporazum između Markača i Čermaka '25. kolovoza Markač je bio obaviješten da se nešto u Gruborima dogodilo, te da su tamo njegove snage. Od drugih je čuo da tamo ima mrtvih, a nije imao razloga ne vjerovati svojim podčinjenima.' Tužitelj priznaje da je Markač zahtijevao istragu, ali dodaje da je tu bilo mutnih motiva. Tužiteljstvo također pokušava iskonstruirati sporazum između Markača i Čermaka, ali obrana to negira. Sam Markačev položaj se izjednačuje s činjenicom da bi on trebao biti odgovoran, te da je zataškao do pet popodne tog dana sve što se dogodilo, ali to je kriva i nepotkrijepljena pretpostavka, tvrdi obrana.

Ako se Markaču lagalo, ne može se njega kriviti za krive informacije s terena te 1995. godine. Nema dokaza da je Markač pokušao zataškati ubojstva civila. Nijedan svjedok nije posvjedočio da je upravo jedinica iz Lučkog bila u Gruborima 25. kolovoza. Tamo se nalazilo šest jedinica.

Čolićeve izjave, na koje se tužiteljstvo poziva, obrana smatra nekonzistentnima. Poslije operacije u Gruborima, Čolić je izjavio da nisu razgovarali o operaciji, a trebao je tražiti informacije o količini potrošene municije. Markačeva obrana tvrdi da Čolić pokušava krivnju prebaciti sa sebe, te se pravi da ništa nije vidio ni čuo. Kada se radi o Gračacu, svjedok tužiteljstva tvrdi da je vidio vojnike u sivim informacijama kako pale i pljačkaju, a specijalna policija nema sive uniforme, osvrnuo se Kuzmanović..

Mikuličić Goran, drugi odvjetnik generala Markača, podsjetio je na pravne okolnosti cijelog slučaja. Pravo svake države je da se bori protiv aktivnosti kao što su povremeni teroristički napadi, kao što su napadi onih koji ne priznaju suverenost neke države, zbog čega je zadaća specijalne policije bila borba protiv takvih aktivnosti, rekao je, te dodao da su takvi primjeri poznati i u svijetu, kao što je ETA. Dokazi pokazuju da je već 7. kolovoza ministar najavio proces demobilizacije hrvatske vojske, što govori da je prestala potreba za većim aktivnostima vojske. No, vojne aktivnosti prestaju tek stupanjem na snagu mirovnog sporazuma, a to nije primjenjivo na ovaj slučaj.

'Arhitektura optužnice podsjeća na onu socijalističku'

Obrana također želi dokazati da nema govora o postojanju zajedničkog zločinačkog pothvata, čiji je član bio i Markač, rekao je. Arhitektura optužnice podsjeća na socijalističke optužnice, dodao je. Markač može odgovarati za zločin samo ako je to bilo direktno njegovo naređenje ili čak ako ga je samo predvidio, no tužiteljstvo tu vezu ne može dokazati, već samo presumira njegovu krivnju.

Teorija zajedničkog zločinačkog poduhvata ne smije prerasti u krivnju po pripadnosti, rekao je Mikuličić Haški tribunal nije pokazao interes za izučavanje nacionalnog prava, a obrana smatra da bi to bilo razborito kako bi se utvrdila 'dostupnost' u uvjetima bivše Jugoslavije. Teorija zajedničkog zločinačkog poduhvata ne smije prerasti u krivnju po pripadnosti, dodaje Mikuličić. Tužitelj je neprihvatljivo karakterizirao krug pripadnika zajedničkog zločinačkog poduhvata, jer su među njima i pokojne osobe, kao što je pokojni predsjednik Tuđman, a oni se ne mogu obraniti, kaže Mikuličić, dok neki ni u kom svojstvu nisu bili pozvani u Haag, pa se ne mogu očitovati, kao što je Jarnjak. Mikuličić zaključuje da u cijelom slučaju nema dovoljno dokaza da bi se supočinitelji odredili, te se ugrožava njihovo pravo na presumciju nevinosti.

Sutra će tužiteljstvo imati sat vremena za pobijanje tvrdnji obrane, dok će isto toliko vremena pripasti obrani za repliku.