"Ekstremni su ljudi od kojih to ne očekuješ, oni koji su uspješni u svom poslu ili su na visokim pozicijama. Primjerice, dođe nam odvjetnik koji će me sutra možda braniti pred sudom, ali njemu je sad cilj da mu žena sveže vrat, da ga vodi kao psa ili ga tuče i gazi štiklama i takve stvari.
Jednom nam je bio jedan poznati njemački političar koji je imao fetiš da ga žene tuku, rezale su mu kosu škarama, htio je da ga bodu dolje… Tu večer ostavio je oko 16.000 eura kod nas u klubu. Kad je iznos prešao pet-šest tisuća, ubacio sam njegovo ime u Google i malo me uhvatio strah kad sam vidio tko je i što je. Međutim, on je to želio, bio je jako sretan. Pitao sam ga nekoliko puta je li sve OK, odgovara li mu. On je rekao – top-servis, sve super. Iako mu je već oko bilo šareno i usna mu je pukla, njemu je to bilo super", priča nam Darko Tomičić, 33-godišnji vlasnik austrijskog bordela Diablo.
Riječ je o "sauna-klubu za muškarce" koji se nalazi u omanjem austrijskom selu u blizini Klagenfurta, što je zapravo u celofan umotan naziv za bordel, kupleraj ili javnu kuću. Da se Darko ovime bavi u Hrvatskoj, riskirao bi ozbiljnu zatvorsku kaznu, no u Austriji je prostitucija legalna, pa je ondje praktički običan poduzetnik.
Diablo se smjestio, kao i većina austrijskih klubova slične tematike, na samom rubu mjesta, u industrijskom dijelu. Nalazi se u impresivnoj vili opasanoj visokom ogradom koja goste u pravilu štiti od vanjskih pogleda.
Ružičaste žarulje na svakom su koraku, pa i ispred kluba, i trebale bi pridonijeti atmosferi kakva i priliči kupleraju. Tu vrstu idile ipak razbija zvuk iz strojobravarske radionice koja se nalazi u neposrednom susjedstvu, koja je još radila u vrijeme našeg posjeta.
Vazelin i kapljice na stropu
Iako se klub otvara u 14 sati, pripreme započinju prije podneva. Čisti se svih 10 soba koje se nalaze na katu, kamo gosti odvode damu koju odaberu u prizemlju, na baru. Sobe u ovom klubu nisu tematske, ali je svaka drukčija. Zajedničko im je što je u svakoj veliki krevet, paket maramica na noćnom ormariću i kutijica vazelina.
Čišćenju unatoč, na nekim se ogledalima ocrtavaju otisci prstiju i dlanova, dok se na jednom na stropu vide osušene kapljice koje podsjećaju na ostatke tjelesne tekućine. Kako je tamo dospjela, još i danas pokušavamo shvatiti. Čiste se i prostorije u prizemlju, gdje su recepcija, bar i velika soba u kojoj dominira prigodna šipka.
Gole dame
Dok smo razgledavali sobe, tu i tamo bi izvirila neka gola dama koja se priprema za novu smjenu. U ovom ih klubu radi desetak i uglavnom su iz Bugarske. Nisu puno obraćale pažnju na našu ekipu, već su se posvetile šminkanju i dotjerivanju. Bilo bi pretjerano reći da tu spada i odijevanje, s obzirom na vrlo oskudna izdanja u kojima su nešto kasnije dočekivale goste.
Iako je riječ o manjoj javnoj kući koja se ne nalazi jako daleko od mnogo razvikanijih i većih u tom dijelu Austrije, to ne znači da je zainteresiranim Hrvatima nepoznata. Nekoliko dana nakon što smo ih posjetili prepričavao sam dojmove u jednom društvu u Zagrebu. Kad sam rekao da je u pitanju jedno malo mjesto blizu Klagenfurta, kao iz topa netko je ispalio – Diablo. Na pitanje kao zna za tako mali klub, samo se nasmijao. Nismo išli u detalje, no to samo potvrđuje da Darko nije slagao kad je rekao da mu dio gostiju dolazi i iz Hrvatske.
"Dosta ih dolazi iz Hrvatske, Slovenije, Beograda… Još kad su saznali da smo ovdje naši", smije se Darko, koji otkriva da je znao ugostiti i neka poznatija lica. O imenima, naravno, nije htio.
"Naši se ne boje ničega"
"Dođu, recimo, neki pjevači ili nogometaši. Dolaze nam i poznati austrijski nogometaši, ali oni se više skrivaju. Naši se ne skrivaju toliko. Naravno, oni znaju da je ovdje diskrecija, ali našima nije problem da sjede u baru, nekima je čak i izazov hoće li ih prepoznati. Naši se ne boje ničega, za razliku od Austrijanaca. Austrijski nogometaš nazove me ranije da mu otvorim garažu da odmah parkira unutra. Čim dođe, plati ulaz i ode gore u sobu, a ja mu onda pošaljem sve djevojke da izabere koju hoće.
Ovi naši ipak su drukčiji. I naši su pjevači dosta otvoreniji. Mislim da bi im donekle bilo čak i drago da ih netko vidi i prepozna iako su u Austriji, u ovom selu", kaže nam Tomičić.
Prema njegovu iskustvu, ljudi s naših prostora nemaju nekih neuobičajenih zahtjeva. "Što se toga tiče, stvarno se ne moramo sramotiti. Mislim, svatko za svoj novac može raditi što želi, a što tko želi u seksu, njegova je stvar. Ali mogu reći da je naš narod u ovakvim kućama više za zabavu, žele doživjeti taj trenutak, da im bude lijepo, a ne samo da odu u sobu. Žele da idem s njima za šank, da nešto popijemo, nazdravimo… Nije im samo – daj ženu i to je to", otkriva Tomičić.
Jedan poziv mijenja sve
Darko je u ovom poslu već 12 godina, a sve je počelo kad ga je jedne večeri nazvao rođak, tada osobni vozač jednog od najpoznatijih ljudi iz te branše, barem na prostoru Njemačke i Austrije. U to je vrijeme imao lanac poznatih bordela u Salzburgu, Linzu, Grazu, Kölnu i Münchenu. Rođak taj posao više nije mogao raditi pa ga je ponudio Darku, a on je pristao probati. Odradio je probnu vožnju od Salzburga do Münchena tijekom koje je gazda zaspao. "Nijednom se nisam probudio dok si vozio. Dobro voziš, možemo početi", riječi su kojima je uspješno okončan Darkov nesvakidašnji razgovor za posao.
Za njega je svijet prostitucije bio nešto potpuno novo. "Nikad prije toga nisam ulazio u takve kuće, pa mi u početku sve to bilo jako čudno. I još bi taj gazda svaki put kad bismo došli u kuću u kojoj još nisam bio menadžerima rekao da mi pokažu cijelu kuću i da mi sve ispričaju", kaže Darko, kojemu je u početku sve to bilo ipak malo previše.
"Kad smo prvi put došli u Köln, ondje je kuća na 11 katova. Kad to vidiš noću, onako sija… znaš, 21 godina, još si klinac, samo gledaš“, prisjeća se svoga prvog susreta s ogromnom javnom kućom.
Gazda u zatvoru
Bio je praktički desna gazdina ruka sve dok jednog dana gazda nije, kako će sam reći, otputovao na odmor. To puno bolje zvuči nego da je završio u zatvoru.
Darko je tada ostao raditi u njihovoj javnoj kući u Salzburgu, svom rodnom gradu. Isprva je radio razne poslove, razvozio je goste kući i slično, a potom i kao izbacivač. I za razliku od raširenog mišljenja da pripadnici osiguranja u takvim kućama imaju pune ruke posla, Darko tvrdi da je upravo suprotno.
"Za razliku od izbacivača u diskotekama, ovdje je security više tu da gosta smiri, da mu pomogne i objasni neke situacije. Diskoteke i ovakve ustanove su dva različita svijeta. U gotovo svim diskotekama gosti su jako alkoholizirani. Viđao sam ondje izbacivače koji mu prvo opale šamarčinu, a tek onda pitaju što se dogodilo. A u ovakvim kućama ne možeš tako jer očekuješ da ti se svaki gost vrati, to i jest cilj. Znači, oni se ovdje trebaju lijepo osjećati, biti zadovoljni. A nećeš se dobro provesti ako negdje dobiješ batine, i nikad se više nećeš vratiti. Ovdje moraš biti ljubazan prema ljudima, da im pomogneš koliko možeš. Psiholog s mišićima", kaže Darko te dodaje da je dobro ako je izbacivač vizualno snažan, ali da je u 95 posto slučajeva važan mozak.
Kasnije su Darka obučili za menadžerski posao i pomalo je preuzimao menadžerski posao u tom klubu i radio ga nekoliko godina. Nakon nekih sukoba s vlasnikom povukao se i jedno vrijeme razmišljao da radi neki manje neobičan posao.
No kad je saznao da je prazna vila u kojoj je danas Diablo, odlučio je doseliti se u malo selo kraj Klagenfurta i pokrenuti vlastiti posao. Otvorio je firmu, dobio sve potrebne licence i počeo raditi. Vilu je isprva unajmljivao, a nedavno i kupio. Dosad se, tvrdi, nije pokajao.
Bira i goste
"Imam sreće jer imamo dobre djevojke i gosti su okej. Naravno, ispočetka ne znaš koji su gosti dobri za tvoju kuću, a koji nisu, jer gazde prije mene imale su malo drukčiji sistem. Njima je bilo samo bitno da gost plati ulaz, a nije ih puno zanimalo što će biti poslije unutra i kako će se to završiti. Mi gledamo da se svaki naš gost osjeća ugodno i da mu bude sve okej", kaže Darko te dodaje da on praktički obavlja selekciju još na ulazu. I za to ima dobar razlog.
"Primjerice, dođeš sa svojim prijateljima, normalni ste ljudi i želite ovdje provesti dan, ne želiš da ovdje budu neki koji će vam smetati. Ovdje je znalo biti ljudi koji misle da su kupili kuću ako su platili ulaz. Takve koji se ne znaju ponašati više ne puštamo", uvjerava Darko.
Nekad već pri ulazu shvati da pred sobom ima čovjeka koji bi mogao raditi probleme. "Kad te netko samo pogleda bez pozdrava, baci ti novac za ulaz i ulazi, ti mu fino vratiš novac i kažeš mu da može izaći. Ako je već ovako počelo, onda će na baru među ženama biti kaos, a još kad krene alkohol… to nam uopće ne treba", kaže Darko.
Cijene i zarada
Kod njih je poslovna politika slična kao i u drugim takvim austrijskim klubovima ovog tipa. Ulaz plaćaju i žene koje ondje rade i muškarci koji dođu u provod. Od 14 do 18 sati muškarcima je ulaz 50 eura, dok je nakon 18 sati cijena 70 eura.
Postoji i nešto poput dnevne karte ili posebne akcije – za cijenu od 179 eura gost ima besplatna sva pića (osim šampanjca), ručak i dobije dva žetona. Djevojci koja mu se svidi može dati žeton u zamjenu za pola sata s njom u sobi.
Pročitajte i ovo
Djevojke, s druge strane, dnevno plaćaju 90 eura i u toj cijeni imaju smještaj, hranu i piće. Muškarcima s kojima odlaze u sobu same određuju cijenu, koja u pravilu iznosi od 70 do 100 eura za pola sata. U slučaju nekih dodatnih želja, taj se iznos može popeti i do 500, pa i više eura, sve je stvar njihova dogovora. Sav novac koji zarade ostaje njima. A riječ je o prilično velikim iznosima, no sve ovisi o dami koja se tim poslom bavi.
"Imam, recimo, ženu koja za vikend zaradi 2500 eura i posao ju više ne zanima do srijede ili četvrtka. Ona ostane tu, plati tih 90 eura, ali ne radi, nego je cijeli dan u garderobi ili se sunča i slično. A ima žena koje stvarno puno zarađuju i uvijek žele više. One su non-stop uz klijente, na baru. Takve mjesečno mogu zaraditi i po 15 do 20 tisuća eura, neke i više", otkriva nam Darko.
Momci slaba točka
Djevojke se razlikuju i po stilu rada, a samim tim i njihova konačna zarada znatno varira. "Neke znaju raditi samo po pola sata i one će raditi 10 puta po pola sata da zarade 1000 eura. A ima ih koje znaju prepoznati goste dubljeg džepa koji su spremni platiti puno više. Takva će imati dva gosta i s njima će napraviti 1500 eura ili više, pa će im još prodati neke šampanjce i dobiti proviziju od nas", kaže Darko. A šampanjci nisu baš jeftini. Kućni šampanjac stoji 230, Moët 280 eura, dok za Dom Pérignon treba izdvojiti 500 eura.
Žene uglavnom zaradu troše na modu, dobre aute, a slaba su im točka momci koji često ne rade ništa, već žive na njihov račun i troše njihovu zaradu.
"Ima i žena koje su stvarno uspjele nešto postići. Kupile tri-četiri stana ili neke salone. Znam neke koje su radile tri-četiri godine pun gas, uložile novac i sad žive od toga. Njih je možda deset posto", priča nam Darko. Dodaje da žene često troše i na neki svoj luksuz i na putovanja. "Dosta ih je prošlo cijeli svijet. Kad im pogledaš Instagram – nema gdje nije bila. Ali najgore je što ima onih koje ovaj posao rade pet ili deset godina i nakon toga prestanu, a nemaju ništa. I dalje žive možda s roditeljima negdje na selu u kući bez fasade, a zaradile su milijune. Često je i tako", kaže Darko.
Ništa sa svojim djevojkama
Kako mu je posao da bude okružen (polu)golim i uglavnom zgodnim ženama, većinu ljudi koji nisu iz te branše uvijek zanima jedan odgovor. "Kad pričam s momcima, uvijek im je prvo pitanje jesam li bio sa svim svojim djevojkama. A to uopće ne možeš raditi u tom poslu jer onda izgubiš poštovanje u svojoj vlastitoj kući. Znači, to ne može", rezolutan je Darko.
Inače, tvrdi da nema baš svaki put akcije kad netko odvede djevojku na kat. "Ljudi ne razumiju da se ne dogodi svaki put seks kad ljudi odu u sobu. Dosta ih ponese bocu šampanjca, malo se maze i ljube s djevojkom, masiraju se i slično", tvrdi Darko.
Doduše, to obično vrijedi za one srednjih godina, koji za razliku od mlađih muškaraca ponekad traže nešto više od samog seksualnog čina.
Dok smo razgovarali s Darkom, u klub su počeli pristizati i prvi gosti. S jednim od njih, vremešnim Talijanom koji redovito dolazi, kratko smo porazgovarali. Nimalo mu nije predstavljalo problem razgovarati s novinarima, pod uvjetom da mu ne otkrijemo identitet.
On laže da ima milijune
Već je bio odjeven samo u bijeli frotirni ogrtač, kakav dobije svaki gost na ulazu. Zvuči logično, ipak je ovo sauna-klub. To što rijetke sauna zanima manje je bitno.
Naš sugovornik prilično je imućan čovjek, vlasnik nekoliko hotela u Italiji. Priča nam da se dvaput ženio i ima troje djece, no redovito posjećuje Diablo, kao i druge slične klubove u okolici. Na pitanje je li se ikad zaljubio u neku od djevojaka samo se nasmijao i odmahnuo rukom. "To je za mene avantura za jednu noć. Jedan seks i gotovo", kaže nam.
Među stalnim gostima dosta je i penzionera. "I sami nam kažu da se ovdje osjećaju kao da su obitelj. Kad ti tako kažu, bude ti u jednu ruku drago. To su usamljeni ljudi, nemaju nigdje nikoga, a ovdje im je lijepo. Imaju što pojesti i popiti, imaju djevojku. On joj laže da ima milijune, skupe aute, ona njemu laže da je najljepši iako ima 75 godina. To je taj dio iluzije", zaključuje Darko.
-
Nezapamćena tragedijaPoznato gdje je bila majka u vrijeme dok su stradali otac i dvoje djece. Općina će proglasiti dan žalosti: "Nikome nije lako čuti takvo nešto"
-
Nevjerojatne sceneVIDEO Kupači se borili za vreće novca koje su donijeli valovi: Otkriveno tko bi mogao biti vlasnik
-
pripremite živceFOTO Kaos na cestama: Pogledajte gdje su najveće gužve
