A gdje je problem? Mnogi ministri zapravo nisi ni bili svjesni da su postali ministri, da je kampanja završena odavno. Možda kumica s placa nije znala stanje financija, nije imala plan i ideju, ali netko tko je želio toliko biti ministar, mogao je imati ideju i plan.
Da nitko nije znao jesu li svi računi plaćeni i svi dugovi prikazani. To ih tek dijelom može amnestirati, ali ne i osloboditi političke odgovornosti da neki jednostavno nisu dorasli funkciji ministra
>> Ministar Linić sljedećeg tjedna predstavlja proračun za 2013. godinu
Ratko i Slavko negativci, a ostali dijele milodare
Ministri su najbolji primjer mentaliteta Hrvata. Svi bi se mijenjali i odricali, ali ako sve to ne počinje od njih, već od drugih. A takvi su i ministri. Svi bi htjeli biti popularni i ne bi se ni kune željeli odreći. A onda su tu Ratko i Slavko kao negativci koji igraju svoju utakmicu života ne želeći se dopasti, već odraditi posao. Što god netko mislio o njima, zapravo oni su jedini prvi shvatili i što ih čeka, što će raditi i da im se na kraju dana neće pljeskati.
>> Svaki građanin je za ceste i željeznice lani dao 1.266 kuna, a još su u minusu!
Premijer kao medijator
No u konačnici sve je to problem Zorana Milanovića. Premijer nije ministar svakog ministarstva, ali opet očito se pokazao kao osoba koja ili ne želi ili ne može neke svoje ministre dovesti u red. Svi su znali da za potrošiti imaju 100 kuna pa i premijer, ali se nekolicina njih pravila „naivna“ misleći da će se kao i posljednjih 20 godina moći potrošiti 120 kuna i nikome ništa.
Fajrunt
Sada se zapravo ne vodi bitka za 2012. i kraj proračunske godine, već 2013. i spašavanje državnih financija, rejtinga te pokušati izaći iz ponora. Bit će teška, financijski na granici izdrživosti državne, ali i blagajne svakog pojedinca u zemlji. A hoćemo li kao zemlja uspjeti – ne zna se. Lako što ne znamo mi, ali ne znaju ni oni!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
