Gradovi su okićeni samo u najužim centrima, vrlo malo ljudi stavlja lampice i druge svjetleće ukrase na kuće i stanove, borove za kupiti nisam vidjela nigdje, temperature su više proljetne nego zimske sa oko 15 stupnjeva preko dana i gotovo nigdje se ne čuju božićne pjesme, osim eto danas slučajno kratko na TV-u. Jedino što je drugačije su božićni sajmovi u svim gradovima i poneka okićena trgovina. Ovdje je sve nekako naopako, ali možda je tako i bolje jer neću biti depresivna i nostalgična. Nekako kao da Njemačka nema dušu i božićni duh, piše blogerica Gastarbajterica – nova generacija.
Pročitajte i ovo
Ako na svakom koraku vidite čokolade, privjeske i slično u obliku svinjice i dimnjačara, slobodno jedno od toga poklonite nekom Nijemcu jer svinje i dimnjačari donose sreću u Njemačkoj!
Mislila sam da ću Božić provesti sama i jadna, ali mi je ponovno stigla posjeta iz Hrvatske tako da ću ga ipak provesti s obitelji, odnosno jednim dijelom iste. Osjećaj nije ni približno sličan kao u Hrvatskoj, ustvari mnogo je skromnije i kao što sam spomenula, uopće nemam osjećaj da je Božić, piše Gastarbajterica o svom Božiću van domovine.
Kojotica piše također o Božiću u Njemačkoj, ali iz sasvim drukčijeg kuta – iz ugla jednog sasvim prosječnog Nijemca.
Kao kulturan, civiliziran i pristojan čovjek potroši pare kojih nema kupujući beskorisne poklone za ženu, djecu, roditelje, ženine roditelje, šogora, šogoricu, brata, sestru, njihove partnere i djecu te za kućne ljubimce svih nabrojanih.
POVIJEST BOŽIĆA Tko je prvi unio jelku u kuću i daruje li djecu 'Isusek' ili Djed Mraz?
Ukoliko je rastavljen, svejedno je u dobrim i kulturnim odnosima s bivšom ženom, pa treba kupiti poklone i njoj, njenom novom mužu, potencijalnoj djeci to dvoje te njegovoj djeci i ženi iz prvog braka.
Svi nabrojani skupa se upute baki, bilo čijoj od gore nabrojanih, koja zna kuhati, jer sami znaju zagrijati magi juhu iz vrećice i pizzu iz zamrzivača. Ostale bake i djedovi na Badnjak bivaju pokupljeni iz staračkih domova u koje su ih šibnuli. Skupljanje organizira bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža.
Ukoliko baba koja zna kuhati nije više živa ili je dotičnu posjetio Alzheimer, obitelj se skupi uz fritezu koju fensi i tradicionalno u duhu njemačkoj jezika nazivaju fondue. Svatko dobije svoj štapić na koji nabije komadić mesa ili povrća (praktično kod vegi varijanti rođaka) i onda ga umaču u vruće ulje.
Kada je komadić tog nečega pečen, umoče ga u umak kupljen na božićnom sniženju u Rewe ili Aldiju, te jedu uz mrmljanje "mmm" i oduševljeni usklik "oh, wie lecker", dobro znajući da sada moraju uživati i dugo žvakati taj komadić budući će sljedećih godinu dana (zbog troškova poklona za prvu svekrvu sestre drugog muža bivše žene i njene pudlice) jesti u firminoj kantini i isto tako tvrditi kako su "lecker".
Nakon što su otvorili sve poklone praveći se kako im je baš to trebalo, babi i djedu iz staračkog doma sakrivaju gebis, uzimaju onaj ražnjić iz ruku uz objašnjenje kako, leider, moraju natrag tamo otkuda su i došli, a gdje će nastaviti pjevati božićne pjesme sa istim takvim senilcima kao sto su i sami.
Bratić po majci bivše žene trećeg kćerinog muža odvodi ih nazad u dom.
Ostali sjede za stolom, svaki gledajući u svoj gadget dobiven od strica po babinoj tetki koji će poklone otplaćivati do kraja 2018. i pišu status na fejsu o tome kako je jelo bilo "lecker", a rođaci dosadni ko krpelji.
Ostatak duhovitog posta o božićnom ručku u njemačkoj obitelji pročitajte na blogu Štorije mačka od Kojotice.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
