Radničke su demonstracije u Chicagu održane zbog zahtijeva za 8-satnim radnim vremenom. Prvi svibnja se kao Međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru.
Čitavo je je 19. stoljeće bilo obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i radni dan u trajanju od 12, pa čak i 18 sati za odrasle, ali tada i za djecu, doveo je ljude na sam rub snaga, pa su u svim zemljama razvijenog kapitalizma radnici štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški je pokreti doživio najveći zamah u SAD-u.
>>Sindikati: Obrazovanje najslabije plaćena djelatnost
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na čikaško krvoproliće, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.
U Hrvatskoj se Praznik rada počeo slaviti 1890.godine, a i tu su radnici istaknuli zahtijeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali - 'Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi'.
>>'Dosta je politike štednje': Sindikati najavljuju potpunu blokadu sustava
Tijekom godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazume s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava, pa su s vremenom smirene socijalne tenzije.
U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
S vremenom su i proslave blagdana rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode, kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom, pa čak i tenkovima.
U Zagrebu se na Trgu Francuske Republike održava sindikalni prosvjed s porukom 'Mijenjajte smjer!' - u Hrvatskoj je gotovo 400.000 nezaposlenih, 85.000 radnika radi bez plaće, iseljavanje mladih je u porastu, a sindikalna je procjena kako - država po tom pitanju ne poduzima ništa.
Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
