Zovu ga slijepi samuraj iz Karlovca. Ima više crnih pojaseva - hapkido, judo ili taekwondo. Vid je izgubio kao 24-godišnjak, a danas mu se dive majstori borilačkih vještina. Uz to, po nečem je i jedinstven u svijetu. Mirsad Bećirović naša je Bolja Hrvatska.
Podijelite
Crni pojas u hapkidu i judou. U taekwondou Mirsad Bećirović je nositelj crnog pojasa četvrti dan. I to jedini u svijetu kao slijepa osoba.
Na pitanje reporterke Dnevnika Nove TV Sanje Vištice o tome kakav je osjećaj biti jedini u svijetu, odgovara: "Nisam o tome razmišljao. Više sam razmišljao o tome da nadograđujem svoje znanje, da u tome uživam i da to znanje pokušam prenijeti drugim osobama".
Jer borilačke vještine su, kaže, njegova sloboda. Pa trenira još i karate i jiu-jitsu.
"U svaki trening ulazim s maksimalnom pažnjim, maksimalno fokusiran. Pošto nemam vida, pažljivo slušam, upijam svaku informaciju, sve pokušavam odraditi", navodi Bećirović.
I odrađuje, kažu treneri, bez greške. "Ima crni pojas, majstorsko zvanje što znači da može i podučavati druge osobe", navodi glavni trener Drago Barišić, a na pitanje je li kad vidio ovakvo što, odgovara: "Pa proputovao sam u svojoj karijeri cijelu Europu, Japan, Koreju i ne - nisam".
Potpuno je oslijepio s 24 godine. Dijabetičar je od djetinjstva.
"Imao sam i jednu traumu i nažalost nemam osjećaja, nemam nikakvu funkciju u očima, nosim očne proteze. Oči su mi atrofirale, puno puta me ljudi pitaju vidim li makar nešto jer radim puno aktivnosti", opisuje Bećirović.
Kući je donio medalje s turnira diljem svijeta. Roni, planinari, voli i rafting...
"Da nemam ljudi koji mi pomažu, da nema svih ovih dobrih ljudi koji mi asistiraju, pomognu, ja to ne bih mogao raditi", navodi i dodaje kako je tu i njegova volja: "Ali jedno je kad vi imate volju i motivaciju, a drugo su mogućnosti".
Našali se na svoj račun
Malo tko kao on se zna pošteno našaliti na svoj račun.
"Tijekom jednog putovanja na seminar, vozač je bio umoran i rekao da će stati jer više ne može voziti. I veli Mirsad: 'Ako ne može on, mogu vas ja voziti, hahhaha!'", prisjeća se pomoćni trener Miro Štefanec.
Da bi se sve moglo, trebaju i financije. Mirsad prima pomoć i mirovinu.
"Evo sad imam malu mirovinu i, nažalost, to sve zajedno nije dovoljno da bi mogli živjeti bez tuđe pomoći obitelji ili prijatelja", kaže Bećirović.
Kao predsjednik Udruge slijepih bori se za inkluzivni dodatak.
"To su sredstva koja bi zamijenila, nadopunila sve što mi ne možemo odraditi. Od naših pratnji asistencije, kupnji...", dodaje.
Svira četiri instrumenta
Za kretanje im služi trošni automobil. Trude se nabaviti novi, ali teško je. Njime su došli i na glazbenu probu. Jer Mirsad svira i četiri instrumenta.
I tu nije kraj, uči i plesati. Omiljena mu je - Bachata.
Na pitanje jesu li mu ostala čula izoštrena, Bećirović odgovara: "Pa ne, to je neko... ljudi uvijek misle da slijepe osobe bolje čuju, ne! Slijepa osoba kad je u mraku samo više koristi ta osjetila koja su joj ostala".
Educira mlade. Odlazi u škole, vrtiće. Potpuno volonterski. S mladima, kaže, uživa. Super je i Mirsadu što ga dočekuju potpuno iskrena pitanja.