Ipak priča o ova dva izvora konkurentnosti donekle se razlikuje jer su u prošlim desetljećima ipak dominirale strategije okrenute sustavima upravljanja kvalitetom i posljedičnom pokušaju optimizacije troškova poslovanja. Navedena strategija svoje zlatno doba doživjela je 70 i 80-tih godina na primjerima brojnih japanskih poduzeća. Ipak zahvaljujući uspješnom kopiranju principa kvalitete na globalnoj razini koje nastaje kao jedna od posljedica sve većeg porasta konkurentnosti uloga kvalitete kao faktora koji donosi pobjedu u tržišnoj utakmici sve više blijedi. To ne znači kako je kvaliteta nešto što više nije bitno upravo suprotno ona danas postaje ono što kupac ustvari očekuje. To ustvari znači kako je prostora za pogreške ustvari još manje nego prije.
S druge strane za razliku od kvalitete inovativnost danas postaje gotovo sinonim za konkurentnost. Iako je važnost inovacija istaknuta u svim djelima gurua menadžmenta, inovacije su dugo vremena promatrane kao zadaća „ludog znanstvenika“ ili u nešto boljoj varijanti odjela za istraživanje i razvoj. Ipak vremenom je ovaj stav promijenjen pa se sve više priča o inovacijskoj kulturi, što je istaknuo Chandy, a u slučaju najrazvijenijih svjetskih ekonomija i o „inovacijskim društvima“. Ključna promjena je da se inovacijama može upravljati sustavno, što je zapravo tema koju analizira dr. sc. Baković.
Postoji intenzivna akademska ali i stručna rasprava o tomu mogu li se principi koji su nekad doveli kvalitetu do primarnog izvora konkurentske prednosti jednako uspješno primijeniti i na inovacije. Jedan od principa koji je posebno problematičan jest upravo procesni pristup. Može se postaviti pitanje jesu li kreativnost koju zahtijevaju inovacije i standardizacija koju donosi procesni pristup jednostavno nespojivi?
Na uzorku od 251 poduzeća iz hrvatske prerađivačke industrije u razdoblju od prosinca 2009 do ožujka 2010 godine, dr. sc Baković je dokazao da kvaliteta, koja implicira da je poduzeće u stanju svaki puta napraviti proizvod jednakih karakteristika, i inovacije podržavaju jedni druge te zajedno stvaraju uspjeh poduzeća.
Rezultati ukazuju kako niti jedno poduzeće ne može sebi priuštiti luksuz orijentacije na samo jedno područje uz istodobno zanemarivanje drugog. Inovacije i kvaliteta zapravo čine integralne komponente spirale koja se kontinuirano pokreće i zahtijeva od poduzeća istodobna ulaganja u oba navedena područja kako bi se osigurao dugoročan opstanak poduzeća. Zaključak istraživanja d.r sc. Bakovića je da bez inovativnog novog proizvoda sustavi kvalitete jednostavno nemaju podlogu kojom mogu zadovoljiti kupca i provoditi cijeli niz kontinuiranih unapređenja. S druge strane bez kontinuirane struje stabilnih prihoda koje osiguravaju upravo sustavi upravljanja kvalitetom poduzeće teško može očekivati razvoj radikalnog novog proizvoda koji će uzdrmati postojeće tržišne odnose i poslužiti kao podloga za budući razvoj. Još jednom je potvrđeno kako se naglasak na kvaliteti zaista može smatrati brigom za sadašnjost dok ulaganje u inovacije predstavlja brigu za budućnost poduzeća.
Dr. sc. Tomislav Baković zaposlen je kao viši asistent na Katedri za trgovinu Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje na kolegijima preddiplomskog (Međunarodno poslovanje) i diplomskog studija (Upravljanje kvalitetom, Robne burze). Završio je EDAMBA doktorski studij iz poslovne ekonomije pri Ekonomskom fakultetu u sklopu kojeg je i doktorirao u svibnju 2010. godine pod mentorstvom prof. dr. sc. Tonćija Lazibata na temu upravljanja odnosom kvalitete i inovacija u prerađivačkoj industriji. Sudjelovao je u programima znanstvenog usavršavanja u zemlji i u inozemstvu kao i u izradbi većeg broja znanstveno-istraživačkih projekata.
-
priča provjerenogInternet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..."
-
na farmiVIDEO Dramatične snimke velikog požara na istoku Hrvatske: Deseci vatrogasaca na terenu
-
Poznati parRijetko ih viđamo zajedno: Zajednički izlazak bivšeg vatrenog i supruge izazvao je zanimanje prolaznika
