Nizozemci su kanili ponoviti Van Bastena 88' – sme, Česi su igrali atomski nogomet, a Grci su otišli korak dalje od svih ''crnih konja'' svakog prvenstva...
Pročitajte i ovo
Koliko ste puta u zadnjih deset godina čuli onu ''e, da smo izdržali onih 1-0 samo pet minuta sa Francuskom '98., bili bi prvaci svijeta
Bojim se da ćemo idućih deset godina slušati..."ma da je Rakitić samo izbio loptu negdje na tribine'', ''da je Bilić barem utrčao u teren Rossetiju ukazat na zamjenu, popravit mu šiške sa znojnog čela'', ''da se Pletikosa legao na pod kad je ispucavao loptu i da ga je išijas uhvatio u 121. minuti...''.Ah, da je, da je mama muško zvala bi se Duško. E, baš iz tog razloga, Grčki uspjeh prije četiri godine dobiva na značaju.
Ne samo zbog nas, nego zbog svih tih favorita iz sjene koji godinama dođu blizu, korak do, ali i uvijek ostanu na njemu.
I Česi '96., i mi '98., i Turci na SP '02., i opet Česi na Euru '04, i Nizozemci i mi sada u Austriji i Švicarskoj. Svi ćemo godinama proklinjati, ''zlu kob i nesreću '', ''šok, tugu i nevjericu'' koju smo doživjeli.
Često nogometni stručnjaci kažu ''Nizozemci, Portugalci, Španjolci pa i Hrvati igraju, ali Nijemci, Talijani ili Francuzi osvajaju''.
Pri tome su Francuzi posebna priča, oni se vode onom bosanskom ''il si bos, il si hadžija''. Galski pijetlovi ili su išli do kraja ('98., '00., '06. u finalu) ili su ispadali kao zadnji u skupini ('02'., '08. ). Jedino su u Portugalu ispali u četvrfinalu.
Mi ćemo se i poslije prvenstva, kako god završilo, hvaliti kako nas ni Nijemci ni Turci nisu svladali. No, dosta o našim jadikovkama, samo da kvalifikacije ne počnemo kao poslije Francuske. Vratimo se bivšim prvacima.
Sarajevski nogometni i trenerski genij Ivica ''Strauss'' Osim prokomentirao bi u svom stilu ''ma švabo je to..''. Njemački, odnosno Grčki ''Ottek'' , je prije četiri godine zasjenio i našeg Otteka i sve ostale stručnjake. Zagorakis, Dellas i ostala Grčka 'božanstva' pripremila su Europi ''Maginot liniju'' u obrani i Charisteasa koji je pogađao u ključnim trenucima.
Karagounis i Zagorakis su razigravali u sredini, Seitaridis ''oluja na desnom boku'' prodirao je kad god se sjetio, ali pravi Rehhagelovi junaci nalazili su se u srcu obrane - divovi Dellas, Kapsis i Nikopolidis na golu.
Grcima se dogodilo isto ono što i nama nakon Francuske '98. Valjda kompleks, ipak malih nogometnih sila, potonuli su i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj su gledali na televiziji. Prema istraživanjima prije ovoga Eura, Grci su u najvećoj euforiji čekali ovo natjecanje. Rehhagel je u kvalifikacijama zapaprio najvećim suparnicima Turcima i ponovo je gledao prema Olimpu, ali njegovi ''Zeusi'' su pravili račun bez krčmara....
Čak šestorica igrača iz velikog finala protiv Portugala zaigrala su i na prvoj utakmici protiv Švedske. Nikopolidis, Dellas, Seitaridis, Charisteas i Basinas. Karagounis se isto tako može pribrojit toj ekipi jer je finale propustio zbog žutih kartona. Ne znam kako su se vratili doma iz Austrije, ali sumnjam je na aerodromu u Ateni bio crveni tepih i špalir mažoretkinja. Otišli su posramljeni jer su pokušali igrati kao i prije četiri godine, ali ovoga puta su samo nastupali.
I nema ih se razloga 'pljuvat' zbog očajne igre, ali jedini razlog zašto im se posvećuje ovaj tekst jest to da su napravili onaj iskorak, nego u nogometne besmrtnike. Nisu otišli uciviljeni kao mi i svi ostali, igrali su tako kako su igrali...ali otišli su do kraja. Nisu bili ni famozni crni konj, ni favorit iz sjene bili su samo prosječna ekipa sa Nijemcem, Nijemcem na čelu....proklet bio mentalitet i naša 122. minuta. Onim Grcima se ne bi dogodila, ovima danas...ma nećemo kvarit zaključak...
