Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Točno 29 godina nakon misteriozne smrti legendarnog rock vokala Bona Scotta, grupa AC/DC zakoračila je na europsku pozornicu. U noći s 18. na 19. veljače 1980. Scott je pronađen mrtav u autu na ulicama južnog Londona, a jučer, 18. veljače 2009., AC/DC izašao je na stage Telenor Arene u Oslu, promovirajući povratnički album 'Black Ice'. Scott je za obljetnicu dobio brončani kip u Perthu, a njegove nekadašnje kolege iz benda, predvođene kultnim gitaristom Angusom Youngom, nekoliko novih nula na računu.


Posljednjih dvadeset godina od kad za mikrofonom najuspješnije australske rock grupe nije Bon Scott, nego Brian Johnson, AC/DC je uspio postati i ostati stadionska atrakcija, iako su Angus Young i društvo u osamdesetima imali barem četiri studijska podbačaja.

Vezani članci Slika nije dostupna Posjetio dvije različite žene u istom rodilištu - Obje rađale njegovo dijete! Slika nije dostupna Missica u središtu skandala: Sve zbog toples fotografija!

Usponi, padovi,usponi...

Doduše, era nakon Scotta počela je komercijalno izuzetno uspješno. Emocijama i eksplozivnim riffovima nabijen epohalni album 'Back in Black' iz 1980. doživio je dijamantnu tiražu (10 milijuna prodanih primjeraka), a do danas je prodan u više od 45 milijuna komada. Iako je taj prelazak na novog pjevača, temperamentnog Briana Johnsona, prošao zadivljujuće bezbolno, sve do 1990. AC/DC nisu uspjeli objaviti album koji bi oduševio publiku ili kritiku.

Albumi 'For Those About to Rock...', 'Flick of the Swick', 'Jailbreak' i 'Blow Up Your Video', možda su i iznjedrili koji koncertni adut, no opasno su zaprijetili uništenju dobre reputacije grupe, koja je počivala većinom na hard rock eksplozijama iz grla preminulog Bona Scotta. Albumi 'High Voltage', 'T.N.T.', 'Dirty Deeds Done Dirt Cheap', 'Let There Be Rock' i 'Highway to Hell' podarili su povijesti rock glazbe nekoliko vječnih singlova, no da nije bilo nevjerojatnog povratka u obličju ploče 'The Razor's Edge' iz 1990., pitanje je bi li danas imali snage i motiva za još jedan odličan povratnički album 'Black Ice'.

Thunderstruck', udarni singl i popratni videospot, udahnuo je novi život bendu kojemu više nitko ozbiljan nije predviđao pune stadione. Braća gitaristi Angus i Malcolm Young, basist Cliff Williams, bubnjar Phil Rudd, ponovno su vladali svjetskom rock scenom. Prvi put nakon preranog odlaska Bona Scotta, s Brianom Johnsonom za mikrofonom, AC/DC je te 1990. zvučao moćnije nego ikada.

Bon je mrtav. Ili možda ipak nije?

I tada se, kao uostalom i ovih dana kada je nova europska turneja na samome početku, obnovila rasprava o smrti nezaboravnog Ronalda Belforda 'Bona' Scotta. Probudile su se stare sumnje u službeno izvješće o smrti, kao i razne teorije zavjere.

Na današnji dan 1980. godine, Bon Scott preminuo je u Londonu nakon noći u kojoj je alkohol tekao u potocima. U zoru ga je pronašao Alistair Kinnear, prijetalj i vlasnik automobila u koji je Scott ušao živ, a izašao mrtav. Kinnear ga je odveo u bolnicu gdje je odmah proglašen mrtvim. Često se krivo navodi da je razlog Bonove smrti gušenje uzrokovano povraćanjem, no službena verzija oduvijek je glasila - trovanje alkoholom i smrt nesretnim slučajem.

No, pitanje koje je desetljećima mučilo biografe, članove benda i fanove, bilo je - tko je Alistair Kinnear, osoba koja je posljednja vidjela Bona Scotta živog? Prema nekim istraživačima ta osoba nikad nije postojala, članovi AC/DC-ja tvrde da nikad nisu vidjeli niti kontaktirali s osobom tog imena, a prije četiri godine The Guardian je objavio članak u kojem se tvrdi da je to izmišljeno ime jednog od Scottovih suradnika, koje nije želio biti otkriven.

Pod naslovom 'Našli smo Alistaira Kinneara', utjecajni Metal Hammer objavio je 2005. tekst u kojem je prvi put javnosti predstavljena osoba koju su mnogi godinama tražili i proglašavali nepostojećom.

'Bona sam upoznao preko njegove bivše djevojke Silver, koja je jedno vrijeme bila moja cimerica', započeo je svoju priču osoba koje je tvrdila da se zove Alistair Kinnear. Kobne noći, objašnjavao je, on i Bon su otišli na koncert grupe Only Ones i obezglavili se od alkohola. Budući da nije mogao probuditi Bona, koji se često znao onesvijestiti od pijanstva, ostavio ga je u autu i otišao kući. Ujutro ga je našao mrtvog.

'Kasnije sam saznao da mu je dijagnosticirano oštećenje jetre te da je redovito odlazio u bolnicu na tretmane. Volio bih da sam to znao ranije, odveo bih ga u bolnicu čim se onesvijestio', rekao je Kinnear. ' Kasnije se pisalo da sam misteriozno nestao. Međutim, živim u Costa del Solu već 22 godine, glazbenik sam i kontaktiram sa starim prijateljima iz Engleske. Od nikoga se nikada nisam skrivao.'

Kako je vrag ušao u šivaći stroj

AC/DC imao je krucijalan utjecaj na bendove britanskog novog vala heavy metala. Danas se australski rokeri, prema utjecaju na globalnu rock scenu, uspoređuju s Thin Lizzyjem, UFO-om, Scorpionsima i Judas Priestom. Zato ih je naravno, dio puritanske javnosti, odmah svrstao na stranu sotonista. A još kad su shvatili da frontmen grupe na koncertima redovito publici ritualno pokazuje stražnjicu, sumnji više nije bilo - Angus je utjelovljenje samog Nečastivog.

Sam njihov naziv ima nekoliko tumačenja. Prema jednima, radilo se o skraćenici za Anti-Christ/Devil's Child (antikrist/vražje dijete), dok druga teorija tvrdi da puno ime grupe glasi After Christ/Devil Comes (poslije Krista dolazi vrag).

Objašnjenje koje su ponudila braća Angus i Malcolm Young za mnoge je bilo razočaravajuće. Oni su oznaku AC/DC vidjeli na pozadini šivaćeg stroja koji je pripadao njihovoj sestri Margaret. AC/DC je kratica za alternating current/direct current (izmjenična struja/istosmjerna struja), a braća Young su smatrala da baš taj naziv odražava energičnost njihovih pjesama. Ime AC/DC nadahnulo je brojne sastave. Tako u Kanadi postoji BC/DC, a u SAD-u postoji i ženska grupa nazvana AC/DShe.

U najranijoj fazi grupe nastao je i njihov prepoznatljivi imidž. Školsku odoru Angus Young prvi je put odjenuo na nagovor sestre Margaret, a originalna odora bila je iz njegove srednje škole u Sydneyu.Osim školske odore, na pozornici se pojavljivao i u Spider-Manovoj te Zorrovoj uniformi, kao i u kostimu gorile.


I kao takvi uspjeli su objaviti šesnaest albuma, prodati 150 milijuna primjeraka diljem svijeta i dobiti vlastitu ulicu u Melbourneu. Godine 2003. primljeni su u Rock'N'Roll Hall of Fame, kada su uživo izveli 'Highway to Hell' i 'You Shook Me All Night Long'. Pjevač grupe Brian Johnson tada je rekao: U početku, 1955., čovjek nije znao ništa o rock'n'rollu i svoj toj strci. Bijeli čovjek je imao svinjsku mast, a crni blues. No nitko nije znao što bi napravio, sve dok Čajkovski nije rekao: Neka bude rock!'.

Bili su to stihovi iz 'Let There Be Rock'. Bile su to riječi koje je davno zapisao Bon Scott.