Intervju s Jameson Rightonom

Klaxons: Nismo depresivni i ne pušemo u vuvuzele!

Piše Marko Podrug, 05. srpnja 2010. @ 08:27

James Righton, član jednog od najuzbudljivijih britanskih sastava, za Dnevnik.hr najavljuje novi album.

Nedavni riječki gosti, britanska grupa Klaxons, objavit će u kolovozu svoj drugi album 'Surfing the Void'. O ludom 'sex, drugs and rock'n'roll' provodu predvodnika tzv. nu-rave scene već se po Rijeci raspredaju razne anegdote i legende, a o tome i ostalim aktualnostima porazgovarali smo s Jamesom Rightonom, gitaristom i klavijaturistom grupe. Dan ranije, na izričit zahtjev menadžmenta Klaxonsa, Dnevnik.hr dobio je 'na uvid' novi materijal benda. Radi se o žestokom i mračnom djelu, očekivanoj kombinaciji instrumentalnog ludila i pročišćenih vokala. Ukratko, Klaxonsi nastavljaju istraživati područje na koje je ljudska noga rijetko gazila. Zasad im ide jako dobro...

Klaxonsi su nastupili nedavno na riječkom Hartera festivalu. Vaši fanovi su oduševljeni, a vi?
Mi još uvijek pričamo o tome. Koncert je bio sjajan, ali smo se proveli kao nikad do sad. Najiskrenije! Bio je najluđi festival na kojem smo nastupili. Zemlja vam je prekrasna, upoznali smo puno novih prijatelja. Nakon tog iskustva, jedva se čekamo vratiti u Hrvatsku, sljedeći put možda u Zagreb...

Vaš dugoočekivani drugi album trebao se pojaviti na tržištu još prošle godine, kada ste trebali nastupiti u Rijeci, no u zadnji trenutak ste otkazali. Kakve su vam se to drame događale?
Nije bilo ništa strašno, malo objektivnih, pa malo subjektivnih okolnosti... A te najave po medijima su bile najobičnije gluposti. Nikad nismo objavili neki datum izlaska drugog albuma. Materijal smo zgotovili prošle godine, a objavljujemo ga sada, nema tu prevelike mudrosti.

Prvijenac 'Myths of the Future' donio vam je svjetsku slavu i cijenjenu nagradu Mercury. Nalazi li se razlog odugovlačenja s drugim albumom u velikim očekivanjima diskografa i publike, pa i samog benda?
Pa i ne baš, pritisak je bio minimalan. Pokušavamo s nogama stajati na zemlji koliko god je to moguće. Zadovoljni smo našim drugim albumom, a hoće li se svidjeti i ostalima, to stvarno ne mogu znati.

Na prvo slušanje doime se da ste sada teži, mračniji i turobniji nago prije tri godine. Kako vama zvuče nove pjesme?
Ovo je onaj trenutak kad treba reći da smo 'zreliji', ha ha... Ne znam... Na albumu ima pop dijelova, isto kao i heavy riffova. Skrojili smo jednu čudnu kombinaciju zvukova i melodija, što u našem slučaju i nije neka novost.

Odražavaju li vaše pjesme stanje vašeg uma? Ako je to tako, onda se može zaključiti samo jedno - tako mladi, a već depresivni i pesimistični...
Ne, ne, stalno pokušavamo biti optimistični. Muzika koju stvaramo utemeljena je na našim iskustvima od zadnjih nekoliko godina. Svirali smo u mnogim državama, a u međuvremenu stvarali nove ploče i sva ta iskustva ponovno proživljavali svaki put kada bismo imali probe. Glazba je u našem slučaju stvar trenutka. Ne pozivamo se na nikakve utjecaje niti se volimo uspoređivati s nekim, slušamo samo jedni druge i rezultat se može čuti na albumu.

Kao udarni favoriti albuma nametnuli su mi se 'Echoes', prvi singl te 'Valley of the Calm Trees', dvije pjesme koje prizivaju atmosferu Blue Oyster Culta, a opet nekako odišu punkom. Jesam li na dobrom tragu?
Možda. To valjda ovisi od osobe do osobe. Ja se ne mogu tako lako odlučiti koje su mi najdraže pjesme, to se mijenja svaki dan. Ne mogu se koncentrirati na jednu pjesmu, album smo napisali i objavili kao cjelinu. Mislim da tako razmišljaju i ostali dečki u bendu.

Ne znam je li to moguće, ali na prvih nekoliko sekundi albuma kao da čujem vuvuzele?! Ili mi se taj zvuk uhvatio za uši i ne da se istjerati...
Ha ha... možda tako zvuči kad se probudiš rano pa upališ album u playeru. Inače, ti zvukovi bi trebali predstavljati jeku.

Kad smo već kod nogometa, kako ste preživjeli nedavna četiri njemačka gola u engleskoj mreži?
To je tipična engleska priča. Naša reprezentacija puna je egomanijaka. Jako poštujem njemački tim, jer oni igraju kao prava ekipa, funkcioniraju kao dobro usviran bend. Nemaju prevelikih zvijezda, za razliku od Engleske kojoj je ego pojedinih igrača najveća prepreka ka uspjehu. Ta utakmica bila je jedno veliko razočaranje za sve nas. Ali naviknuli smo na to...

Da se vratimo glazbi... Novinari k'o novinari stalno vas pokušavaju smjestiti u neke ladice. Prvo su vas proglasili 'acid-rave-sci-fi-punk-funk' grupom, da bi se to kasnije skratilo u new rave ili nu-rave. Što vi kažete na sve to?
Ne znam, mi samo izađemo u javnost s vlastitim idejama, a onda ljudi smišljaju nazive za to. Kao što sam već rekao, ne živimo u prošlosti, ne tražimo inspiraciju u nekim starim bendovima, slušamo jedino i isključivo jedni druge.

O grupi, a pogotovu o vama James, može se na internetu pronaći podosta intimnih podataka...
Ma što si našao o meni?!

Da ste imali navodnu aferu s Lindsay Lohan...
Ah, to...

Dakle, kako izlazite na kraj s tim? Uznemiravaju li vas tabloidi ili ih prihvaćate kao obavezni showbiz folklor?
Sada živimo u Londonu i izlazimo i družimo se s našim obožavateljima, ne glumatamo da smo velike zvijezde. Nismo se uhvatili u zamku tog celebrity svijeta. Sve je to tvoj vlastiti izbor, želiš li biti u medijima ili ne. Jednostavno je. Mi visimo u lokalnom pubu i čini se da nismo baš zanimljivi tabloidima. Ne znam, takve nas stari ne zanimaju niti uznemiruju previše.