Dok brutalni sukob ulazi u 10. mjesec, ljudi očajnički žele pobjeći od rata u Sudanu i predaju svoju dragocjenu ušteđevinu beskrupuloznim krijumčarima ljudi i rudarima zlata kako bi krenuli na zastrašujuće putovanje u Egipat.
"Ostavili su mene i moju mrtvu majku u pustinji", rekla je za BBC 25-godišnja Salama, koja je u kolovozu prvi put sa svojom obitelji pokušala prijeći granicu.
Kao i kod svih intervjuiranih za ovaj članak, ime joj je promijenjeno zbog njezine sigurnosti.
Putovala je sa svojom 65-godišnjom majkom i još četiri rođaka u stražnjem dijelu kamioneta krijumčara kada se sudario, a majka je ispala iz vozila.
"Stalno smo pokušavali reći vozaču da uspori", rekao je Salama i dodala kako nije poslušao savjet, a njezina je majka umrla nakon udarca glavom.
Pročitajte i ovo
Krijumčari su odbili prevesti njezino mrtvo tijelo pa su Salamu, koja je neutješno plakala, zajedno s ostatkom obitelji i njihovim stvarima skinuli s kamiona i odvezli se bez njih.
Salama je donijela odluku da napusti svoj dom u Omdurmanu, gradu odmah preko rijeke Nil od glavnog grada Kartuma, dok su se borbe sve više približavale. Žestoka borba za moć između vojske i paravojne skupine Snage za brzu potporu (RSF) započela je prošlog travnja. Zbog sukoba je više od 10 milijuna ljudi pobjeglo iz svojih domova, a procjenjuje se da ih je oko 450.000 otišlo u Egipat.
Opasna ruta
Salama je, prije nego što je s majkom krenula u bijeg, organizirala da njezina djeca pobjegnu preko granice s drugim rođacima koristeći se pustinjskom krijumčarskom rutom jer je postalo "nemoguće" dobiti vizu za legalno putovanje u Egipat.
Krijumčari su obično muškarci u tom području kopaju zlato, tako da poznaju teški pustinjski teren duž granice od 1200 km i imaju kamione. Naplatili su joj gotovo 300 eura po osobi za prijelaz, a novac nije dobila natrag kada su je ostavili u pustinji.
Na kraju, nakon sati čekanja pokraj ceste s tijelom svoje majke i s malo hrane i vode, Salama je uspjela zaustaviti vozača koji je putovao u Sudan s hranom i električnim uređajima. Obitelj je odveo u grad Abu Hamad na sjeveru, gdje su uspjeli pokopati Salaminu majku.
Oni koji su pristali razgovarati s BBC-jem rekli su da su nesreće česte jer krijumčari voze velikom brzinom kako bi izbjegli vlasti.
Pročitajte i ovo
Ibrahim, koji je stigao u Egipat prošlog kolovoza, rekao je da je čovjek s kojim je putovao slomio vrat i umro nakon što je kamion u kojem su bili udario u stijenu. Krijumčari su inzistirali da ostave njegovo tijelo i pokopaju ga u pustinji.
"Svi su bili užasnuti. Zurio sam u neobilježeni grob dok smo se vozili, dok su žene i djeca u kamionu plakali", rekao je Ibrahim.
Na ruti su česte i pljačke. Halima je ispričala o zastrašujućem iskustvu u prosincu.
"Napala su nas četvorica maskiranih naoružanih napadača kad nam se pokvario kamion. Pucali su u zrak, ošamarili moju kćer i ukrali naše stvari", rekla je 60-godišnjakinja i opisala kako su napadači pobjegli kada je naišao drugi atuomobil, a srećom im je taj vozač pristao pomoći i prevesti ih preko granice.
Halima je rekla da je njezina 25-godišnja kći, psihologinja, bila jako potresena incidentom i umrla je dan nakon njihova dolaska u Egipat.
"Imala je napadaj panike i nije mogla disati", rekla je, objasnivši da joj nisu mogli na vrijeme pružiti liječničku pomoć.
Pročitajte i ovo
Sudanski konzulat u Asuanu u južnom Egiptu priopćio je da je pokrenuo kampanju za upozorenje na opasnosti povezane s krijumčarenjem ljudi.
"Radimo s egipatskom vladom kako bismo pomogli ubrzati proces izdavanja viza i povećali broj odobrenih zahtjeva te omogućili većem broju Sudanaca legalan ulazak u zemlju", rekao je sudanski dužnosnik u Asuanu, Abdel Qader Abdullah.
Ljudi u Sudanu mogu podnijeti zahtjev za egipatsku vizu na dva mjesta - Wadi Halfa na sjeveru i Port Sudan na istoku. Većina se uputi u Wadi Halfu jer je bliže Argeenu, glavnom kopnenom graničnom prijelazu. No, u Wadi Halfi nema gotovo nikakve infrastrukture i ljudi satima čekaju u redovima kako bi bili obrađeni. Nakon prijave mogu proći mjeseci da se utvrdi jesu li uspješne. Budući da su daleko od doma i nemaju puno novca, čekaju i spavaju gdje god stignu – u obližnjim školama ili na ulici.
Nakon neuspjelog pokušaja, Salama je pokušala doći u Egipat legalnim putem. Ali nakon što je čekala dva mjeseca, nije dobila odgovor od egipatskog konzulata o svom zahtjevu za vizu pa je odlučila ponovno pokušati s krijumčarima.
"Ovaj put smo se pripremili za put. Proveli smo oko šest dana u pustinji", rekla je, objašnjavajući kako su spakirali još namirnica.
Pročitajte i ovo
Novi problemi
Jednom kad dođu u Egipat, nevolji sudanskih migranata nije kraj. Ako nemaju status izbjeglice ili ne mogu dokazati da imaju termin za podnošenje zahtjeva za njega, mogu biti deportirani. Da bi dogovorili termin, moraju putovati ili u Kairo ili u Aleksandriju.
"Satima stojite na hladnoći, samo da biste zakazali sastanak za četiri mjeseca kasnije", rekla je Halima i objasnila da žuta karta, koju se dobiva u UN-ovom centru za izbjeglice, u Kairu, omogućava da izbjeglice legalno dobiju posao i primaju mjesečna sredstva od UN-a.
Salama je sada ponovno sa svojom djecom, žive u malom stanu u Kairu s drugim rođacima. Zahvalna je što je pronašla sigurnost, ali ostaje ljuta i istraumatizirana jer je bila prisiljena platiti krijumčarima koji su je koštali života njezine majke.
